Velika većina od oko 10 milijuna stanovnika Azerbajdžana, njih oko 95 posto, islamske je vjeroispovijesti, no svoju religiju rijetki ili malobrojni prakticiraju. Kršćani čine između tri i četiri posto stanovništva. Većina njih pripada Ruskoj pravoslavnoj crkvi. U toj sekularnoj državi živi i nekoliko desetaka tisuća Židova. Točan broj katolika nije poznat. Prema matičnim knjigama, tamo je kršteno oko 600 domaćih ljudi. No mnogo je stranih radnika katolika koji su u Azerbajdžanu na privremenom radu. Pastoralnu skrb o njima vodi pet svećenika i tri redovnička brata. Oni vode i centar za mladež, u kojem mladi dobivaju temeljnu školsku i zanatsku izobrazbu. Gotovo svi katolici žive u glavnom gradu Bakuu, a tamo je jedina župa Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije i istoimena crkva izgrađena u modernom stilu. Izgradnju te crkve novčano je pomagao i papa Ivan Pavao II.
Uvijek se raduje Hrvatskoj
Nakon što je Ivan Pavao II. u svibnju 2002. posjetio tu zemlju, tadašnji predsjednik Hejdar Alijev odlučio je Crkvi darovati zemljište u glavnome gradu Bakuu, a prema papinoj želji dio honorara od njegovih knjiga darovan je za gradnju te crkve i za crkvene socijalne programe u Azerbajdžanu. Kamen temeljac za novu crkvu položen je 10. rujna 2002. uz sudjelovanje prefekta Kongregacije za evangelizaciju naroda kardinala Crescenzija Sepea. I time je počelo novo doba jer katolička crkva u Bakuu srušena je još 1930. godine po Staljinovoj naredbi. Veliki kip Djevice Marije nad ulazom u crkvu Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije izradili su domaći umjetnici. Župu vode salezijanci slovačke provincije.
Za katolike je 2000. godine ustanovljena misija “sui iuris” koju vodi mons. Vladimir Fekete, slovački biskup i salezijanac, porijeklom gradišćanski Hrvat. Papa mu je iskazao zahvalnost za višegodišnji pastoralni rad u Azerbajdžanu imenovavši ga biskupom te je biskupsko ređenje u Bakuu održano 2018. godine. Biskup Fekete rođen je 1955. u slovačkom selu Hrvatskom Grobu u Bratislavskoj regiji. To je selo ime dobilo po Hrvatima koji su se tu naselili u 16. stoljeću, bježeći pred Turcima s Banovine, s područja između Siska i Hrvatske Kostajnice, no danas su gotovo potpuno asimilirani.
– Iako je Azerbajdžan većinski muslimanska zemlja, on je po ustavu sekularna država, vjerska sloboda je zajamčena svima – objašnjava mons. Vladimir Fekete ističući kako se sve crkve mogu registrirati kao nevladine organizacije, pod uvjetom da ispunjavaju određene kriterije.
– Vjerska slavlja i događanja po zakonu se trebaju odvijati u službenim crkvenim prostorima. Takva ograničenja za katolike bi mogla uskoro biti ukinuta jer je između Svete Stolice i Azerbajdžana još 2011. godine potpisan konkordat – govori mons. Vladimir Fekete ističući kako je ponosan što je gradišćanski Hrvat.
– Moja je prabaka iz Hrvatske, iz okolice Zagreba. Uvijek se radujem kad posjetim Hrvatsku. Evo, bio sam prošle godine na jednoj konferenciji i baš je bilo prekrasno – govori mons. Vladimir Fekete napominjući kako na svaku nedjeljnu misu u Bakuu obavezno dolazi hrvatski veleposlanik Branko Zebec.
– Tu ima malo vjernika, ali puno muslimana dolazi na misu jer muslimani poštuju Isusa i Mariju. Stvarno je lijepo vidjeti kako i muslimani i kršćani sjede zajedno u klupama na misi i slušaju Božju riječ – ponosno objašnjava mons. Fekete koji je rodom iz Hrvatskog Groba, mjesta nedaleko od Bratislave. Kaže kako je zapisano da su mjesto 1552. osnovali Hrvati iz Hrvatske Kostajnice. Tu su se nastanili, osnovali selo i župu.
Cijela je njegova obitelj privržena Katoličkoj crkvi. Za vrijeme komunizma u Čehoslovačkoj tamošnja je Crkva doslovno bila potisnuta u ilegalu. Svećenicima i časnim sestrama bilo je čak zabranjeno nositi redovničku odjeću i vjerske oznake. Pastoral su u tajnosti obavljali redovnici, salezijanci. S narodom su se tajno sastajali u obiteljskim kućama i stanovima, na skrovitim mjestima ili za vrijeme izleta školske djece u prirodu. Vjerske su se knjige morale skrivati. Tada su i svećenici i biskupi bili ređeni u tajnosti, a uzdržavali su se teškim fizičkim radom u rudnicima ili tvornicama. Za cijelo to vrijeme, kako tvrde njegovi prijatelji, mons. Vladimir Fekete imao je intenzivne kontakte s Hrvatskom. Čitao je hrvatske knjige, prevodio ih na slovački i opskrbljivao tim tekstovima njihovu vjersku radiostanicu. Stekao je širok krug prijatelja u Hrvatskoj. Mons. Vladimir Fekete studirao je matematiku i geologiju na Komenskovom sveučilištu u Bratislavi, dok je bogoslovlje završio u Beču.
Tijekom studija pridružio se salezijanskom redu, čijim je članom postao 1981. godine izricanjem vječnih zavjeta. Za svećenika je zaređen u Berlinu dvije godine kasnije. Do 1989. radio je kao geolog te je u tajnosti pastoralno djelovao među mladima. Padom komunizma došao je na dužnost provincijskog vikara salezijanaca u Slovačkoj (1993. – 1999.) i njihova provincijala (1999. – 2005.)
Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 5. studenog 2009. predstojnikom misije u Bakuu, a ona je 2011. uzdignuta u apostolsku prefekturu u Azerbajdžanu. Time je Fekete imenovan apostolskim prefektom Azerbajdžana, a 11. veljače 2018. nadbiskup Paul Richard Gallagher zaredio ga je, u ime pape Franje, za naslovnog biskupa u crkvi Naše Gospe od Bezgrešnog začeća u Bakuu.
Zanimljivo je da je za vrijeme sukoba između Armenije i Azerbajdžana u Gorskom Karabahu, za koji su neki mainstream mediji pisali i govorili da je to rat, odnosno džihad koji se provodi nad kršćanskim Armencima, mons. Vladimir Fekete poslao priopćenje u kojem je, između ostalog, napisao:
“Draga braćo i sestre! Naša zemlja ovih dana prolazi kroz teška vremena. Tišinu mirnog neba Azerbajdžana narušavaju zvuci vojnog naoružanja. Kao Katolička crkva u Azerbajdžanu ne možemo ostati ravnodušni prema tjeskobama našega naroda te ćemo neumorno moliti za misije obnavljanja mira i pravde u našoj zemlji. Azerbajdžan je tolerantna zemlja u kojoj predstavnici različitih kultura i religija koegzistiraju u miru, uzajamno rade za dobrobit zemlje i društva, obogaćujući se, dijeleći i radost i tugu. Katolici Azerbajdžana, kao sastavni dio ovog društva, stoje u molitvama sa svima koji sada trpe rat i nepravdu. Uz njih smo u svojim molitvama, mislima i djelima. Patnja i smrt civila odjekuju s posebnom boli u našim srcima. Molimo za brzo ozdravljenje svih ranjenika, za one koji su izgubili domove, za utjehu ožalošćenih koji su izgubili svoje najmilije i, naravno, za mirno nebo iznad nas. Neka Uzvišeni blagoslovi našu zemlju i naš narod!”
Mise na ruskom i engleskom
U Bakuu djeluju i Sestre salezijanke don Bosca, službeno poznate kao Kćeri Marije Pomoćnice kršćana. Osim u župnoj crkvi, mise se slave na ruskom i engleskom u kapeli Krista Otkupitelja salezijanskoga samostana u četvrti Genclik, u kojoj su se dugo godina, do izgradnje crkve, održavala sva liturgijska slavlja. Treće je vjerničko okupljalište kapela u sklopu skloništa za beskućnike redovnica sv. Majke Terezije iz Kalkute, koje su otvorile samostan 2006. kod parka Ganjlik. Zadivljuje raznovrsna aktivnost tih malenih zajednica, od redovitoga tjednog moljenja krunice, klanjanja, devetnica i razmatranja, i na ruskom i engleskom, do brojnih karitativnih akcija poput pučke kuhinje, pružanja medicinske pomoći, terapija za odvikavanje od alkohola i sl., u čemu pomažu i volonteri koji nisu katolici.
Iako katolička zajednica u Azerbajdžanu broji samo oko 600 vjernika, osim pape Ivana Pavla II., koji je tu zemlju posjetio 2002., i papa Franjo je u listopadu 2016. posjetio Azerbajdžan. Papu Franju je na zračnoj luci u Bakuu dočekao zamjenik premijera Azerbajdžana Yakup Eyyubov. Tijekom boravka u Azerbajdžanu papa Franjo se sastao s državnim i vjerskim vrhom te kavkaske zemlje te predvodio misu za vjernike te molio za “vjeru, mir i pravdu u svijetu”, posebno naglasivši mir na Kavkazu. Misi je prisustvovalo mnoštvo ljudi većinom muslimanske vjeroispovijesti
I Seselj je hrvatsko prezime, a ona budaletina se cuti Srbinom !