Velika je zasluga Andreja Plenkovića što je Hrvatska dobila dodatne milijarde eura iz europskog programa za oporavak, ali još veća odgovornost da novac koji će stići ne ode u vjetar.
Nacionalni program oporavka o kojemu se raspravlja u Saboru jedan je od glavnih državnih strateških dokumenta donesenih u 30 godina postojanja. O njegovoj realizaciji ovisi hoće li zemlja i za deset godina ostati na repu svih važnih ekonomskih procesa i puhati drugim tranzicijskim zemljama za vrat ili će se otrgnuti iz skupine srednje razvijenih zemalja ovisnih o jednoj djelatnosti.
Trenutak je važan i zbog toga što jednom utanačeni projekti koji će se financirati “besplatnim” sredstvima, a proces dogovaranje traje do kraja ovoga travnja, više se neće moći mijenjati, pa čak i ako bi došlo do smjene vlasti u Banskim dvorima. Time je odgovornost premijera Plenkovića i ekipe zadužene za oporavak još i veća jer je na stolu ogroman kapital koji Hrvatska može iskoristiti.
Europska je komisija dala osnovni smjer da novac uglavnom treba ići u “zeleno i digitalno”, a sve drugo prepušteno je na volju i mogućnosti pojedinih država. Prema dosad poznatom, Hrvatska Bruxellesu ne šalje najbolje moguće projekte, već one koji se mogu najprije i najlakše realizirati. U njima dominiraju infrastrukturne investicije, ali ima i nešto investicija budućnosti koje predvodi mladi poduzetnik Rimac.
Hrvatska se i sedam godina od članstva u EU još uhodava s europskim projektima, a zalogaj koji je na stolu ne bi mogle s lakoćom progutati ni bolje organizirane i sređenije zemlje i u tom dijelu stiže prva velika zadrška. Druga je loše iskustvo koje smo imali s upravljanjem javnim novcem i kriminal koji prati prethodni investicijski val u cestogradnju te općenito problematično poslovanje gotovo svih javnih poduzeća.
Andrej Plenković kao šef najjače stranke i Vlade možda nije osobno odgovoran za poteze stranačkih ljudi i kadrova od prije deset, pa i pet godina, ali sad jest za svaku kunu koja se potroši iz državnog proračuna.