Predsjednik Ivo Josipović sudjelovao je na svečanosti u povodu 25. obljetnice prvih slobodnih izbora u Poljskoj, gdje se susreo s mnogim svjetskim državnicima. O tim susretima govori za Večernji list.
Kako je protekao radni ručak s Barackom Obamom, koliko ste, s obzirom na to da je bilo više predsjednika za stolom, bili u prilici razgovarati izdvojeno s Obamom?
Bio je to odlično organiziran sastanak na kojemu su predsjednici zemalja srednje Europe imali priliku iznijeti svoje stanovište o ukrajinskoj krizi i njenim implikacijama na naš dio svijeta, o Europskoj uniji i njenoj energetskoj politici te NATO-savezu i njegovoj ulozi, posebno imajući na umu događaje u Ukrajini. S obzirom na to da sam sjedio neposredno do predsjednika Obame, bilo je prilike da razgovaramo i mimo plenarne rasprave. U raspravi sam istakao kako iz ukrajinskih događaja moramo izvući pouku, ojačati svoju sposobnost da predvidimo događaje i reagiramo na vrijeme, ne da trčimo za njima. Bilo je govora i o cijelom lancu zemalja na istočnom rubu Europe koje su potencijalno nestabilne i ugrožene. Moja je teza bila da ne smijemo zaboraviti jugoistok Europe, Balkan. Razvoj događaja u našem susjedstvu od vrhunskog je sigurnosnog interesa za Hrvatsku. Podržao sam politiku otvorenih vrata i založio se da se sve zemlje koje ispunjavaju uvjete prime u EU i NATO. U tom sam kontekstu posebno spomenuo Crnu Goru, potrebu nastavka dijaloga Srbije i Kosova, probleme Makedonije te vrlo složenu situaciju u BiH. Europa, SAD i NATO trebali bi čvršće pružiti ruku tim zemljama jer je to bitno za sigurnost sviju nas.
Obama je tom prilikom, a i u kasnijem govoru na samoj proslavi, istakao kako SAD ozbiljno shvaća sigurnost Europe te da cijeli NATO ozbiljno shvaća članak 5. koji jamči jedinstvo svih država u obrani sigurnosti i suvereniteta svih članica saveza. I u plenarnoj raspravi, posebno u neposrednom razgovoru s predsjednikom Obamom, istakao sam važnost energetske neovisnosti Europe. To nikako ne znači izbacivanje Rusije s europskog tržišta, već njegovo otvaranje. U tom kontekstu, Hrvatska s budućim LNG-terminalom i energetskom infrastrukturom koju već dijelom ima, može igrati prevažnu ulogu „energetskih vrata“ Europe. Za sigurnost Europe to je iznimno važno, a o ekonomskim učincima za Hrvatsku gotovo da je nepotrebno govoriti. Takva pozicija i moguća nova nalazišta nafte i plina Hrvatskoj jamče u srednjoročnom razdoblju potpuni gospodarski procvat. Obami sam iznio i svoje dojmove o posjeti Teksasu i najvećim naftnim kompanijama koje su iznimno zainteresirane za Hrvatsku.
Drago mi je da se više predsjednika država referiralo na tezu o energetskoj neovisnosti i mogućoj ulozi Hrvatske. Učinio je to i predsjednik Obama u svojoj završnoj riječi.
Jeste li imali još važnijih bilateralnih susreta na marginama svečanosti u Varšavi i kojih?
Bilo je zaista mnogo bilateralnih sastanaka, neformalno organiziranih. Imao sam prilike razmijeniti misli, barem nakratko, s mnogim državnicima, uključivši njemačkog, francuskog, mađarskog, bugarskog, češkog, slovačkog i novoizabranog ukrajinskog predsjednika. Glavna tema bili su i u tim sastancima događaji u Ukrajini, ali i specifični problemi pojedinih zemalja te pitanja od zajedničkog interesa. Zanimljivo, zaista svi prepoznaju našu regiju kako potencijalno ishodište nestabilnosti o kojem treba voditi računa, pomoći joj da uđe u EU i NATO.
Dok ste na putu, Mirela Holy Vas kritizira navodeći da biste trebali više ovlasti upotrebljavati za pritisak na Vladu zbog ekonomskih pitanja te s time u vezi tražiti i tematsku sjednicu Vlade.
Razumijem gđu Holy, svi smo zabrinuti zbog ekonomije. O ekonomiji govorim i na njoj radim puno više no što bi se to moglo očekivati s obzirom na ustavnu distribuciju nadležnosti. Često kritiziram Vladu i vrlo često nisu u Vladi s tim zadovoljni. No to je manje važno. Važnije je da stalno dajem neke prijedloge, primam gospodarstvenike, pokušavam im pomoći u problemima koje imaju, dolaze mi investitori, putujem u inozemstvo i nastojim, izgleda s priličnim uspjehom, afirmirati neke naše tvrtke koje su sposobne izvoziti. Ali, predsjednik ne može proizvoditi, trgovati ni donositi nove zakone ili provoditi gospodarske reforme. Takav je Ustav, takve su, skučene ovlasti predsjednika kada je riječ o gospodarstvu… Već sam više puta objasnio zašto sazivanje Vlade nije opcija. Prvo, predsjednik ne može sazvati Vladu, već samo premijeru predložiti sjednicu. Iskustvo je pokazalo da premijeri to ne prihvaćaju iz raznih razloga. Ne žele da im drugi saziva sjednicu, a i gospodarstvom se bave praktično na svakoj sjednici. Zapravo, odredba o predlaganju sazivanja sjednice je praktično mrtvorođenče koje nema pravu funkciju. Da, kritizirati što ne valja, pohvaliti što je dobro jest dio predsjedničkog posla. To i činim, ali još važnijim smatram ove poteze neposrednog angažmana, svjestan ograničenih mogućnosti koje po Ustavu ima predsjednik. Inače, kako jača kriza, sve mi se više ljudi obraća, pa evo i gđa Holy, s očekivanjima, rekao bih, i s povjerenjem, da se angažiram na ovom ili onom pitanju. Tu postoji raskorak između njihovih i mojih želja i ustavnih ovlasti koje imam. Nekada, posebno kada postoji spremnost Vlade da se uključi, učinimo nešto dobro, ako suradnje nema, nema ni rezultata…
>> Josipović na ručku s Obamom: Pričao mu je o nafti i plinu u Jadranu
Ogromna Hrvatska nalazista plina (vjerojatno onog iz debelog crijeva) ce nadomjestiti Ruski plin i time je "kriza" zavrsena.