Tragični požar na Kornatima u kojem je život izgubilo 12 vatrogasaca izbio je prije 14 godina, 30. kolovoza 2007. godine. Za stradale vatrogasce održana je danas komemoracija. Kao što je ranije izvijestila Hrvatska vatrogasna zajednica, broj uzvanika bio je ograničen zbog epidemiološke situacije.
– S obzirom na epidemiološku situaciju izazvanu koronavirusom, organizator je odlučio ograničiti broj uzvanika te će obilježavanju nazočiti isključivo predsjednik RH, predsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik Vlade RH, predstavnici Šibensko-kninske županije, gradova Šibenika, Vodica, općina Tisno i Murter – Kornati, Hrvatske vatrogasne zajednice, Vatrogasne zajednice Šibensko-kninske županije i NP-a Kornati – naveli su iz HVZ-a dodajući kako komemoraciji neće moći prisustvovati predstavnici županijskih vatrogasnih zajednica.
Kornatska tragedija obilježila se i u svim vatrogasnim postajama gdje su u 15:25 sati uključene sirene u trajanju od 60 sekundi. Vatrogasci su se, prema zapovijedi Glavnog vatrogasnog zapovjednika univ. spec. oec. Slavka Tucakovića, tada postrojili, odali počast stradalim kolegama i upalili svijeće.
Prisjetili su se stradalih vatrogasaca Dine Klarića, Ivice Crvelina, Ivana Marinovića, Marka Stančića, Gabrijela Skočića, Hrvoja Strikomana, Tomislava Crvelina, Ante Crvelina, Josipa Lučića, Karla Ševerdije, Marinka Kneževića i Ante Juričev-Mikulina. Odali su počast i pripadniku DVD-a Stari Grad Marinku Juriću koji je preminuo 29. kolovoza 2007. godine tijekom gašenja požara na Hvaru.
Vatrogasna društva prisjećaju se poginulih kolega i objavama na društvenim mrežama.
DVD Vodice: Uspomene blijede, a vi ste tako prisutni i živi
"Prije 14 godina ste napustili svoje domove, svoje familije i prijatelje odlazeći raditi ono što je bio vaš životni poziv, ne vaš posao ili obaveza, nego vaša najveća ljubav i strast. Prije 14 godina ste žurno napustili svoje stacionare, a mi smo vas ispratili bez puno riči, uz pokoji osmijeh, zafrkanciju, i ono neizbježno: 'Čuvajte se!'
A u 14 godina se toliko toga desi, rađaju se prave ljubavi, pa se pretoče u familiju, rađaju se dica, dica odrastaju, ljudi se mijenjaju, stare... i tko je onda mogao zamisliti da ništa od toga neće dopasti vas.Vi ste ostali zarobljeni u najlipšem vrimenu naših života, grubo otrgnuti iz naših zagrljaja, a zajednička budućnost koju smo sanjali je tako lako nestala. Ne volimo kad vas netko spominje kao uspomenu, zaboli nas puno jer za nas nikada, ali baš nikada nećete biti uspomena. Uspomene blijede, a vi ste tako prisutni i živi. I dan danas vas čekamo u đardinu, na parapetu, u našemu selu, pogledom tražimo vaša lica i evociramo zajedničke snove, bar nam to nitko ne može oduzeti.
S kojom riči vas opisati onima koji vas nisu poznavali, sve su tako bijedne u usporedbi sa onim što vi jeste, sa onim što nam značite, i nema te riči koju bi mogli upotrijebiti, a da vam bar malo izrazimo zahvalnost za ono što ste nam dali jer dali ste nam sve što ste mogli... Sa ovog mista, najdraži naši, mi vam dajemo obećanje da nikada nećemo prestati tražiti istinu, ma koliko ona bolna bila, nikada nećemo prestati tražiti odgovore na pitanja koja su se ovih 14 godina nezaustavljivo nizala jer ne dugujemo to samo vama, to dugujemo majkama koje su vas noću ljubile prid san, očevima zbog kojih ste se pretvorili u tako divne ljude, i na kraju, to dugujemo i sebi. Do našeg idućeg susreta, nek vam san bude lak...", poručili su iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vodice.
"Dalmacija (Hrvatska) pamtit će Vam ime i kad bude u srcu nam tisno .... sve dok naše održi se ime Dalmacija (Hrvatska) pamtit će Vam ime...", navedeno je i na Facebook stranici "Vatrogasci – oni su naši Heroji".
"Još jednom... I ovog dana među nama ste, kao svakog, uvijek...", poručuju stradalim kolegama iz JVP-a Grada Šibenika.
U tragediji 30. kolovoza 2007. godine šestorica vatrogasaca poginula su na mjestu događaja, a šestorica nedugo kasnije od posljedica teških opeklina. Preživio je jedino Frane Lučić iz Tisnog. Još uvijek nisu rasvijetljene sve okolnosti tragedije, a za smrt vatrogasaca nitko nije odgovarao.
U medijima se uvijek prešuti nekoliko bitnih odrednica koje su tu vatrogasnu zadaću pretvorile u tešku tragediju. Išlo se u ukrcaj u helikopter zbog dnevnica (da, točno tako, zato je bilo maloljetnih sinova vatrogasaca unutra jer "preko veze" se i to sređivalo u DVD) i cijela ta operacija gašenja je bila očajno planirana jer se a priori znalo da je nemoguće ugasiti tako opsežan požar s "kruškom" od 800 L na dvadesetak vatrogasaca koji su imali naprtnjače s prskalicama, kad Canadair nije bio efikasan u nekoliko naleta s višetonskim vodenim bombama. I onda se zastalo, marendalo gore - znajući da je beznadno krenuti u istinsko gašenje, nego "samo tako". Nažalost, vjetar okrenuo smjer i bilo je prekasno - ljudski životi nepovratno izgubljeni i sada su svi krivi, od vrhovnog zapovjednika HV-a, kem. naoružanja NATO, helikoptera kojima curilo gorivo itd. itd.