Obitelj Dassault: djed je odbio naciste, a unuk obarao rekorde u letu avionima

Olivier Dassault (69), unuk osnivača francuske kompanije koja proizvodi zrakoplove, poginuo je u padu helikoptera. Milijarder i parlamentarni zastupnik letio je na sjeverozapadu Francuske. Uzrok se nesreće istražuje, a u Francuskoj se odaje počast jednom od nasljednika pokojnog industrijalca Sergea Dassaulta, preminulog prije dvije godine.

Kako je nastala tvrtka Dassault Aviation koja proizvodi i borbene avione Falcon, Mirage i Rafale, za koje su se ponude našle i na stolu hrvatske Vlade koja kupuje borbene zrakoplove? Tvrtka je u proteklih više od stotinu godina izradila više od 100 prototipova te isporučila kupcima u 90 država oko 10.000 zrakoplova.

Ključan nastanak Rafalea

Danas ima oko 12.800 zaposlenih, uglavnom u Francuskoj. Utemeljitelj Marcel Bloch, koji je poslije promijenio prezime u Dassault, rođen je 22. siječnja 1892. u Parizu, u židovskoj obitelji. Odmalena su ga fascinirali pothvati avijatičara, gledao je kako lete iznad Eiffelova tornja tako da se nitko nije iznenadio kad je rekao da želi na studij zrakoplovnog inženjerstva, koji je i 1913. i završio. Pozvan je na služenje vojnog roka i raspoređen u aeronautički laboratorij u Chalais-Meudonu blizu Pariza. Imao je 22 godine kad je počeo Prvi svjetski rat. Bloch je 1916. dizajnirao propeler koji je nazvao “Éclair” (Munja) i ubrzo je postigao velik uspjeh na tržištu.

Bloch je, naime, uvidio da postojeći propeleri nude samo osrednje performanse. Njegova inačica sagrađena je u prostorijama proizvođača namještaja u Parizu, a poslije je ugrađena u brojne francuske zrakoplove, kao jedna od tri najboljih u konkurenciji. Marcel je nagovorio kolege s faksa da zajedno osnuju tvrtku. I tako je početkom srpnja nastala Société d’Études Aéronautiques (SEA), koja je ubrzo izradila jednomotorni borbeni i izviđački zrakoplov s dva sjedala SEA, s motorom od 120 konjskih snaga, koji se pokazao preslabim. No, konstrukcija zrakoplova bila je odlična. Uslijedile su tri poboljšanje verzije, no i dalje je problem bio nedovoljno snažan motor.

Tek pojavom motora od 370 konjskih snaga mogli su napokon izaći s dvosjedom SEA IV, koji je svoj prvi let imao krajem 1917. godine. Francuska vojska naručila je odmah tisuću komada, no do kraja rata uspjeli su ih izraditi tek 115. Rat je završio, novih narudžbi nije bilo, pa se Bloch okrenuo proizvodnji namještaja i nekretninama. Važan trenutak za Marcela bio je let Charlesa Lindbergha preko Atlantika 1927. godine. Oduševljen tim pothvatom, bio je spreman vratiti se svojoj prvoj ljubavi – zrakoplovstvu.

Osnovao je 1929. vlastiti projektni ured i ministarstvu predložio projekt trimotornog aviona s potpuno metalnom konstrukcijom, u to vrijeme inovativnom tehnikom, za prevoženje pošte. Francuskoj vojsci trebao je tromotorni avion koji bi mogao letjeti do kolonija, pa su naručili izmijenjenu verziju. Uslijedila je izrada više prototipova, od MB-81 dizajniranog za prijevoz ranjenih vojnika do dvomotornih ratnih zrakoplova MB200, MB-210 i četveromotornog MB-160 nastalog 1939. godine. U samo nekoliko godina Marcel je postao drugi vodeći proizvođač zrakoplova u zemlji. Do Drugoga svjetskog rata isporučio je oko 1800 civilnih i vojnih zrakoplova.

Uspjeh je mogao zahvaliti i tome što je oko sebe okupio tim mladih inženjera. Vodio je brigu o njima, pa je tako u kompanijinim povijesnim knjigama zabilježeno da im je od 1935. osiguravao po tjedan dana plaćenog odmora, što je do tada bilo nezamislivo. Nacionalizacijom zrakoplovne industrije 1936. godine Blochove tvornice postale su dio nove tvrtke Société Nationale de Construction Aéronautique du Sud Ouest (SNCASO). On je imenovan generalnim direktorom, a na toj će funkciji ostati sve do 1940. No, istovremeno je razrađivao i svoje ideje. U listopadu 1940. vichyjevska vlada ga je zatvorila i oduzela mu imovinu. Odbio je raditi za okupatorske snage, pa su ga nacisti deportirali u Buchenwald. Premda vrlo bolestan, uspio je preživjeti do oslobađanja toga koncentracijskog logora u travnju 1945. godine. Nijemci su mu nudili mjesto direktora tvornice Focke-Wulf u Hannoveru, no odbio je i bio zbog toga umalo bio obješen.

Nikad nije gubio nadu, bio je uvjeren da će saveznici pobijediti u ratu.

“Na kraju ovog rata, tijekom kojeg će brodovi, prijevozna sredstva i komercijalni zrakoplovi biti uništeni, komercijalno zrakoplovstvo će se proširiti kao nikad prije”, napisao je u jednom pismu. Nakon rata mijenja prezime u Dassault, prelazi na katoličanstvo, obnavlja proizvodnju i do 1975. njegov je dizajnerski ured osmislio dvadesetak različitih tipova zrakoplova, kao nitko u to vrijeme. Shvaćao je važnost inovacija, posebno u proizvodnji borbenih aviona. Ime Mirage (Fatamorgana) za jednog od njih izabrao je zbog sposobnosti da pobjegne neprijateljskim letjelicama. “Fatamorgana kao letjelica jednako je neranjiva za neprijatelje, kao što je fatamorgana u pustinji nedostižna žednom putniku”, govorio je. Tvrtka je razvila i avion Falcon, a veliki početni uspjeh imao je Mystere-Falcon 20, koji je Charles Lindbergh izabrao za Pan Am. “Ima izvanredno fine linije”, napisao je oduševljeni Lindbergh u pismu osnivaču i predsjedniku Pan Ama 1963. godine. Marcel je uveo prvi upravljački sustav “fly by wire” u Mirage IV., a početkom 70-ih godina počeo je ulagati u računalno potpomognuti dizajn (CAD), što je bio vizionarski pristup.

Sam je financirao nekoliko projekata borbenih zrakoplova, poput Mirage III. i Mirage F1, osmišljenih i sagrađenih u partnerstvu s proizvođačima motora i opreme. Dassault je nosio ključnu ulogu u francuskoj zrakoplovnoj industriji. Višenamjenski lovac Mirage III. ponudio je i državama koje nisu željele ovisiti isključivo o Sjedinjenim Američkim Državama ili Sovjetskom Savezu. Izvoz je nadmašio brojke s domaćeg tržišta.

Moćni računalni programi koje je razvio Dassault omogućili su inženjerima dizajn konstrukcija zrakoplova izravno na svojim ekranima. Jedna od ključnih godina u povijesti tvrtke bila je 1986., kad je nastao Rafale, lovac dizajniran da zamijeni sedam različitih tipova zrakoplova koje su koristile francuske zračne snage i mornarica.

Otac umro u svom uredu

Te godine Marcel umire, a na čelo tvrtke dolazi njegov sin Serge, koji će tvrtku uvesti u 21. stoljeće. Nakon četrnaest godina, 2000. godine Serge je odstupio i nastavio pomagati kao počasni predsjednik i savjetnik. Bavio se i politikom, a oko nekih njegovih izjava razvile su se kontroverze, a mediji su pisali i poslovnoj aferi u Belgiji. Umro je u uredu u Parizu od srčanog udara. Tvrtka se bavi i izdavaštvom.

Sin Olivier, jedno od njegovih četvero djece, završio je studij za časnika borbenog inženjerstva i pilota 1974., a potom je magistrirao matematiku. Prošao je više funkcija u obiteljskoj tvrtki, a kao pilot obarao je nekoliko puta rekorde u brzini leteći u Falconima. Bavio se i fotografijom, glazbom, glumom i politikom. Njegovo se bogatstvo procjenjuje na oko 7,3 milijarde dolara. Lani ga je Forbes stavio na 361. mjesto na listi najbogatijih ljudi na svijetu.