– Ne čujem, moraš mi glasnije govoriti. Oti'šo mi je sluh na lijevom uhu 90 posto. Sve mi šumi u ušima. Spavam li? Pa, kad navečer popijem tabletu. Al' slabo ti je to – govorila nam je ispred Županijskog suda u Karlovcu 70-godišnja Marija Klipa, umirovljenica iz zaselka Šupice nedaleko od Plaškog pokraj čije su se glave lanjskog 23. rujna srušila dva MiG-a 21 i teško je ozlijedila. Što je taj dan dok je vadila krumpire proživjela, ponovila je istražnom sucu Mladenu Kosijeru, koji je u istrazi što se vodi protiv dvojice pilota, satnika Igora Trošelja i natporučnika Marijana Kudlika, osim nje, ispitao još tri osobe iz Ministarstva obrane. Iako su piloti, za koje je i MORH-ovo povjerenstvo utvrdilo da su skrivili nesreću, ispitani još u travnju u Puli (gdje im je sjedište baze), istražno ročište počelo je jučer jer su se piloti žalili na rješenje o provođenju istrage.
Odgovornost za ranjavanje Marije Klipe priznalo je Državno odvjetništvo, kao zakonski zastupnik Ministarstva obrane. No, nagodba o isplati odštete još nije postignuta.
– Ponuđen je iznos, ali nije naznačeno je li riječ o materijalnoj ili nematerijalnoj šteti pa smo ga odbili – kaže Ingrid Barić, odvjetnica Marije Klipe. Iako ne želi govoriti o iznosima, doznajemo da je MORH obitelji ponudio 350.000 kuna, ali oni traže ukupno nešto manje od 1,2 milijuna kuna. Osim za naknadu štete ozlijeđenoj Mariji Klipi, traži se naknada i za njezina sina Slobodana, kći Vesnu Tomić i majku Milku Šupicu. Prema dosadašnjoj praksi, svatko od njih mogao bi dobiti najviše 220.000 kuna pa bi po toj računici polovica traženog iznosa pripala Mariji Klipi.
– Ma da oni meni dadu rentu pa da si ja fino mogu plaćati dom i nikome ne biti na brizi, to bi bilo najbolje. Penzija mi je do prije mjesec bila 1200 kuna. Sad su je povećali pa je 1230 kuna. A s tim u dom ne mogu. Kad sam ranjena, ranjena je i mamina krava. Morali smo je prodati – kaže M. Klipa.
Otkako je stradala, bila je već na deset operacija:
– To ti je, sinko, deset anestezija. Ne bih ja više. Ali sad opet moram na kontrole. Ne znam ni što će biti s ovom mojom rukom. Kći me svaki dan vozi u Lovran. Bome i to košta – rekla je.
Pazi ti pohlepe ,ona bi odmah 1,2 M kuna + dobila PTSP , pa bi trebala pasti i neka penzijica , pa ima država para. Ako je ona oboljela od PTSP-a od jedne granate, kako je onda braniteljima (i civilima u ratnim područjima) kraj kojih su pale stotine granata , prozviždalo stotine zrna za njih ova država nema ni kune. U biti tko im je i kriv , posebno braniteljima, neka uživaju promatrajući bahate menadžere kako imaju plaćice od 15000 i više kuna na račun njihovog žrtvovanja i neka kažu da vrijedilo se za takve žrtvovati i dati još 10% ako treba .