Objavljujemo što su točno istarski svećenici pisali Papi

Sveti Oče, mi svećenici Porečke i Pulske biskupije s odanom sinovskom odanošću, obraćamo se Vama, kao vrhovnom svećeniku i zakonodavcu Katoličke Crkve da spasite našu Biskupiju od daljnjeg sudskog progona te napose bankrota koji će je pogoditi ako potpiše Sporazum s Abbazia di Praglia (Padova). Nakon što smo vidjeli Odluku i Sporazum koji je donijela Kardinalska komisija, jednoglasno dižemo svoj glas prema Vama, Sveti Oče, da poništite ovu neshvatljivu i štetnu odluku spomenute Komisije.

Kardinalska komisija, za cijelo vrijeme svoga rada, nije dovoljno uvažavala prijedloge i argumente naše Biskupije, dok je s druge strane nekritički prihvaćala sve argumente i prijedloge Abbazia di Praglia. Napose nas boli što je Kongregacija za redovnike, prema našem saznanju, čak izdala falsificirani dokument kako bi Abbazia di Praglia mogla lakše voditi protiv nas sudske sporove na civilnim sudovima u Hrvatskoj, i to unatoč tome što je baš na toj Kongregaciji bilo zaključeno da se ostane samo na crkvenom forumu; a Kardinalska komisija nije ništa učinila da se to ispravi.

K tome benediktinac p. Mauro i kard. Nicora jasno su priznali našem biskupu da pokretanje civilnog procesa protiv Biskupije zapravo nije učinjeno s ciljem da ne bi došlo  do daljnje prodaje imovina u Dajli, već iz drugih razloga, a ti nam razlozi nisu spomenuti. Iz svega navedenog, poznavajući političke ideje i namjere  jednog dijela talijanske politike koja i dalje ima pretenzije prema Istri i Dalmaciji (iredente), ne možemo se oteti dojmu da se ovdje ne radi upravo o toj politici, budući da je odvjetnik Abbazia di Praglia baš počasni konzul R. Italije u Hrvatskoj. 

Sa svim je ovim bio upoznat član Kardinalske komisije kard. Josip Bozanić, ali po našem uvjerenju on, zbog svojih velikih obveza u Biskupiji i izvan nje, nije unišao u bit problema i nije ovaj predmet mogao sagledati s povijesne, pravne i političke strane, a napose sa strane međunarodnih ugovora i civilnih zakona R. Hrvatske. Taj aspekt nisu mogli shvatiti ni drugi članovi Komisije.

Žao nam je to konstatirati, ali ovakva odluka Kardinalske komisije vrijeđa i ponižava našu Biskupiju jer nam se želi oduzeti nešto što smo dobili ne od Abbazia di Praglia nego od R. Hrvatske, na temelju međunarodnog i državnog zakonodavstva. Čak ni na temelju samo crkvenih zakona, Abbazia nema nikakva prava steći nešto u Istri, ako se želi vjerno poštivati pia voluntas darovatelja koji je svoja dobra ostavio Crkvi. Stoga kao dijecezanski prezbiterij odlučno tražimo od našeg biskupa da ne potpiše takvu Odluku i predloženi Sporazum, a Vama Sveti Oče obrazlažemo jasne razloge koji nama prezbiterima daju moralno pravo za ovakav stav. Nakon sveukupne moralne i materijalne štete koju je Abbazia di Praglia  nanijela našoj mjesnoj Crkvi, mi svećenici, okupljeni na dan Velikog četvrtka 2011., izražavamo odlučno protivljenje bilo kakvom ustupanju dobara naše Biskupije Opatiji u Praglii.

Smatramo potrebnim izložiti ovaj predmet također u povijesnom kontekstu kako bi Vaša Svetost mogla osobno procijeniti naše razloge, budući da se posve ograđujemo od odluke Komisije. Grof Francesco Grisonio oporučno je 1841. godine ostavio dio dobara Crkvi na područje današnje Župe Dajla, pozvavši Benediktince iz Praglie da dođu i ondje osnuju samostan koji će biti vlasnik te imovine te da upravljaju imovinom kako je navedeno u oporuci. To je sadržaj i svrha te pia voluntas koju je potrebno i danas u potpunosti poštivati. Abbazia di Praglia pravno nikad nije ni bila vlasnik imovine u Dajli kako se to jasno vidi iz povijesnih dokumenata. Jedini vlasnik imovine uvijek je bio samostan u Dajli, bez obzira što se je taj samostan po kanonskom pravu smatrao Filijalnom kućom Praglie, upravo stoga jer je Abbazia bila u drugoj državi sve do 1918., te kasnije od 1947. do danas.

Pia voluntas grofa F. Grisonio određuje da samostan (Ospizio) u Dajli ima „5 svećenika redovnika, svoga priora i određeni broj braće laika“. Zadaća redovnika je  „poučavanje u vjerskim, moralnim i ekonomskim pitanjima“ stanovnika onog kraja… U svojoj oporuci grof Grisonio jasno naglašava da na ovu imovinu Abbazia di Praglia nema nikakva prava ako ne prihvati njegove uvjete iz oporuke ili ako jednog dana iz bilo kojeg motiva ili uzroka napusti samostan u Dajli, te da će u tom slučaju sva imovina pripasti «pobožnoj ustanovi» koju je Grof namjeravao osnovati ali koja, kako po svemu rezultira, nikad nije osnovana. Budući da «pobožna ustanova» nikad nije osnovana, po kanonskom pravu postaje nadležan mjesni Ordinarij. Kad su oo. Benediktinci napustili Dajlu 1948., tada je pastoralnu brigu za vjernike i za izvršenje pie voluntas preuzela Biskupija preko župe Dajla, a pokretnu i nepokretnu imovinu imovinu konfiscirala je tadašnja država Jugoslavija.

Benediktinci su otišli iz Dajle i napustili samostan 1948. godine, a u tom slučaju pia voluntas predviđa prijelaz vlasništva i upravljanje dobrima sa strane druge crkvene institucije. Benediktinci su tada, možda u pogrešnom uvjerenju da su i nadalje nositelji prava vlasništva nad imovinom u Dajli (ali nisu to više bili ni na civilnom ni na crkvenom području), odreknućem od predmnijevanih svojih dobara u korist Države Italije, primili su obeštećenje prema talijanskom zakonu u današnjoj protuvrijednosti od oko 6.000.000 Eura. Time su izgubili svako pravo na crkvenom i civilnom području, te je, nakon Osimskih sporazuma 1975 (Jugoslavija – Italija), prestala svaka njihova civilna i crkvena jurisdikcija nad imovinom u Dajli.

Ovim činom izručenja imovine u Dajli jednoj laičkoj ustanovi, izvan teritorija Dajle, Benediktinci su prekršili pia voluntas darovatelja, a dobiveni novac nisu uložili u očuvanje crkve i samostana u Dajli, koje su napustili, bez obzira jesu li to učinili svojevoljno ili pod prisilom.
Nakon raspada države Jugoslavije te demokratskih promjena i naklonosti tadašnje hrvatske vlasti prema Crkvi, Župa Dajla je zatražila od Republike Hrvatske da joj se dadne dio toga konfisciranog zemljišta kako bi mogla izvršiti pia voluntas te razvijati u novim povijesnim okolnostima, socijalnim i političkim, prvotni pastoralni program prema oporuci Grofa Grisonija. Prodajom jednog dijela tih dobara Biskupija je osnovala Klasičnu gimnaziju i izgradila Učenički dom, izgradila nove pastoralne centre, otvorila Komunu za liječenje ovisnika, uredila nekoliko crkava…sve to sukladno državnim i crkvenim zakonima. 

Abbazia di Praglia, ne vodeći računa (svjesno?) o međunarodnim Osimskim sporazumima, na osnovu kojih su dobili obeštećenje, i o hrvatskim zakonima koji jasno kažu: „Prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu… ako je na ime naknade za oduzetu imovinu primio drugu imovinu, ili mu je naknada isplaćena od strane druge države“ (Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, čl. 51. st. 3), pokrenula je 2006. godine sudski spor protiv Biskupije, Župe Dajla, R. Hrvatske i još 4 druge pravne ili fizičke osobe. Također je podnijela zahtjev u upravnom postupku kod R. Hrvatske da joj se navedena imovina vrati. Ovaj im je zahtjev Republika Hrvatska odbila (18. lipnja 2010.) upravo na temelju Osimskih sporazuma i hrvatskih zakona.  

Do sada smo pokušali na miran način riješiti ovaj spor i dobrohotno dati oo. Benediktincima jedan dio zemljišta u Dajli, iako znajući da nemaju pravo na to, ali od sada, zbog ovakvog prepotentnog ponašanja i nanošenja velike materijalne i moralne štete našoj mjesnoj Crkvi, više na to nismo spremni. Odluku Kardinalske komisije gledamo kao neprihvatljiv moralni pritisak na našeg Biskupa, kako bi se preduhitrila odluka hrvatskog civilnog suda koji neće moći uvažiti ni takvu odluku ni takav Sporazum.

Nadali smo, Sveti Oče, da će Kardinalska komisija riješiti ovaj spor na pravedan i zakonit način, u skladu s međunarodnim ugovorima i zakonima R. Hrvatske, ali nažalost ona to nije učinila. S druge strane, kad bi Župa Dajla i Biskupija postupile prema odluci Kardinalske komisije i prenijele imovinu na trgovačko društvo «Abbazia d.o.o», koju je osnovana Abbazia di Praglia, platila sve sudske sporove, porez na prijenos nekretnina, štetu koje trpe druge 4 fizičke ili pravne osobe koje su tužene u ovom predmetu, te još jednim dijelom novčano obeštetila oo. Benediktince, tad bi došlo do bankrota Župe Dajla i Biskupije, s obzirom da je dio dobara već iskorišten za ostvarenje nekih pastoralnih programa pa više nisu na raspolaganju. Osim toga, uslijedili bi sudski postupci protiv Župe i Biskupije od strane R. Hrvatske zbog očitog kršenja međunarodnih sporazuma i hrvatskih zakona. Odluka i predloženi Sporazum Kardinalske komisije nisu poštivali volju darovatelja, te su u suprotnosti s Osimskim sporazumima i hrvatskim zakonima. Naime, Odluka Komisije i predloženi Sporazum, određuju da se jednoj stranoj crkvenoj instituciji (Abbazia di Praglia) dadne dio zemljišta (teritorija države Hrvatske) kojih Abbazia di Praglia nikad nije bila vlasnik!

Konačno, s obzirom da se inzistira na primjeni isključivo crkvenih zakona, a zanemaruje nužna povezanost i s civilnim područjem, smatramo na temelju solidnih pravnih argumenata iz crkvenog prava, da je odluka Kardinalske Komisije, u potpunosti suprotna volji Grofa Grisonija koji u oporuci poimenično određuje svrhu i cilj svoje pia voluntas, te na ovaj način Komisija krši crkveni zakon.

Sveti Oče, s velikim osjećajem odgovornosti smatramo da je sada, budući da stvari ovako stoje, potrebna jedna stanka u ovom predmetu, potrebno je da prestane kazneni progon protiv naše Biskupije koji vodi Abbazia di Praglia a, žao nam je to reći, čini to također uz pomoć Kardinalske komisije, Kongregacije za redovnike i jednog dijela talijanske politike koja i dalje nastoji ostvarivati svoje posebne namjere u svezi s Istrom i Dalmacijom pa makar to bilo preko pojedinih crkvenih institucija. Bili bismo voljeli ne spominjati ovo naše mišljenje i dojam, ali očito je potrebno reći cijelu istinu.

Sveti Oče, u zaključku mi ovdje potpisani svećenici od srca Vam zahvaljujemo za pažnju i strpljivost u čitanju ovog pisma te Vas ponizno molimo:

1. da dokinete odluku Kardinalske komisije koja je, bez obzira na dobre namjere Uzoritih Članova, nepravedna, suprotna kanonskom pravu, međunarodnim sporazumima i pozitivnim zakonima R. Hrvatske;

2. da Vašim autoritetom nad Redovnicima tražite od Abbazia di Praglia da odmah povuče sve tužbe u sudskom i upravnom postupku protiv Biskupije, Župe Dajla i drugih 5 tuženika;

3. da se bez izgovora poštuje pia voluntas darovatelja kako je izražena u oporuci, te da imovina Župe Dajla ostane u njezinom vlasništvu, jer joj pripada i prema crkvenom i civilnom zakonu.

Koristimo prigodu da Kristovu Namjesniku na zemlji izrazimo našu sinovsku odanost, vjernost i povjerenje te ostajući u zajedništvu molitve najsrdačnije čestitamo Sretan Uskrs.

Poreč, Veliki Četvrtak 2011.
                                                                                              Svećenici biskupije Poreč i Pula:

Mons. Antun Bogetić, biskup u miru
Baf Alojzije
Bartolić Ivan
Bartolić Marijan
Bilić Ljubomir
Borić Ivan
Bošnjak Stipan
Bošnjaković Blaž
Brizić Vladimir
Butković Ivan
Buždon Maksimilijan
Capasso Michele
Castillo Alejandro
Catary Joel
Czeslaw Bielen
De Angelis Piergiorgio
Ferlin Maksimilijan
Grbac Josip
Grbac Vilim
Hrstić Tomislav
Illich Armando
Jakovljević Ilija
Jelenić Marijuan
Jelenić Sergije
Jokić Jeronim
Jukopila Ante
Jurjević Bernard
Kalčić Josip
Kancijanić Marijan
Kolega Josip
Koraca Rudolf
Kordić Ivan
Koren Milivoj
Krajcar Atilije
Kramar Ivan
Kurelović Antun
Kurelović Frane
Lakoseljac Marčelo
Lekaj Rikard
Listeš Joško
Macinić Ivan
Massa Geremia
Matika Mladen
Matoic Franjo
Mikolić Marino
Milohanić Juvenal Mladen
Milovan Milan
Milovan Vjekoslav
Mišura Stipan
Mlikota Ivan
Močibob Ante
Mužina Milan
Nefat Atilije
Nižetić Antun
Okadar Hrvoje
Pamić Marijan
Paraniak Miroslaw
Pavlović Ilija
Petrović A. Branimir
Petrović Dragutin
Pilekić Dalibor
Pranjić Luka
Princ Ivan
Prodan Ivan
Puljić Vinko
Purkić Jure
Racan Josip
Rajčić Željko
Rakar Lino
Rovis Jordan
Sekicki Izidor
Stjepanović Anto
Szymanski Dariusz
Šachovič Andrej
Širol Romano
Škrtić Mario
Štoković Ivan
Trinajstić Mate
Vukšić Mirko
Zec Željko
Zgrablić Darko
Zgrablić Milan
Zohil Lino
Zović Josip
Živolić Graciano
Žmak Marijo
Žufić Alen
Žufić Ante