Dok je cijeli hrvatski državni vrh objavu izvještaja slovenske parlamentarne komisije za nadzor obavještajnih službi (KNOVS) o arbitraži iskoristio kako bi još jednom pozvao slovensku stranu na bilateralne pregovore o rješenju graničnog spora, u Sloveniji je ta objava iskorištena za napad na šefa KNOVS-a Mateja Tonina, opozicijskog političara kojeg smatraju i najodgovornijim što je takav izvještaj uopće ugledao svjetlo dana.
Tako je ovaj slučaj postao razlog još jednog obračuna vladajućih i opozicije, uz pokušaje umanjivanja važnosti sadržaja izvještaja KNOVS-a. Bivši ministar vanjskih poslova Karl Erjavec, koji je, kako se smatra, i glavna politička meta Toninova izvještaja, poručuje kako Toninovi potezi nanose štetu slovenskim interesima, nadajući se da to ipak neće naškoditi Sloveniji u postupku pred Sudom EU u Luksemburgu koji će 11. prosinca objaviti mišljenje neovisnog sudskog odvjetnika o nadležnosti za slovensku tužbu. To mišljenje nije obvezujuće, ali dosadašnja praksa pokazuje da sud takva mišljenja uglavnom uvažava.
Bivši premijer Miro Cerar pak podsjeća da je arbitražna odluka konačna i obvezujuća za obje strane, pa i za Hrvatsku. Iz njegova ministarstva podsjećaju da su eventualne pogreške slovenske strane već bile razmatrane u djelomičnoj presudi arbitražnog suda iz 2016., kada je odlučeno da je Slovenija prekršila sporazum, ali ne toliko da postupak ne bi mogao biti nastavljen. Tonin, koji je postao predmet ismijavanja i ciničnih objava na društvenim mrežama, tvrdi pak kako je članak Večernjeg lista “lažna vijest”, uvjeravajući da nije točno da su Slovenija i SOVA, slovenska obavještajna služba, bili upleteni u prikrivanje nezakonite komunikacije između slovenske arbitražne agentice Simone Drenik i arbitra Jerneja Sekoleca.
U javnom dijelu izvještaja KNOVS-a, tvrdi, nema ničeg što javnost ne bi znala, s čime se ne slaže ni bivši direktor slovenske obavještajno-sigurnosne službe Ministarstva obrane Marjan Miklavčič. On je za portal SiOL kazao da je tom objavom Slovenija priznala da je od samog početka bila obavještajno i politički upletena u slučaj, iako nije smjela biti. Šteta je, kaže, što su otkrivene obavještajne metode i sredstva rada SOVA-e, što će joj otežati budući rad te zaključuje da je Tonin objavom izvještaja “napravio uslugu Hrvatskoj”, dok je slučaj u Sloveniji iskorišten za rušenje vlade, Tonin poziva slovensku politiku na jedinstvenu osudu “lažne vijesti”, uvjeren da dio politike taj slučaj neće iskoristiti za obračun s KNOVS-om.
No, malo je vjerojatno da će se ta očekivanja ostvariti, jer će dio vladajućih ovaj slučaj najvjerojatnije pokušati iskoristiti za obračun s Toninom, ali i Janezom Janšom, liderom opozicije i članom KNOVS-a kojeg smatraju i Toninovim savjetnikom u ovom slučaju.
Problem nije granica nego nesposobni nenarodni drzavni aparat Hrvatske! Granica ide od usca rijeke Dragonje prema staroj medudrzavnoj talijansko/Jugoslavenskoj granici na moru prema medunarodnom pravu razgranicenja mora. Kada Slovencima dode do mozga da je polovina piranskog aerodroma u Hrvatskoj i da tu nema cjenkanja nego buldozere i preorat pa napraviti odlagaliste smeca omeksat ce im retorika i arogancija kao erekciono hendikepirani pimpac. U pregovore se uvijek ide s maksimalistickim zahtjevima a popustati se moze kasnije ako za to ima razloga!