Branko Oblak u Hajduk je došao 1973. godine iz Olimpije. Doveo ga je tadašnji predsjednik Tito Kirigin i dao u ruke treneru Branku Zebecu.
- Zebec je bio čudan tip. Taj je s tobom normalno razgovarao prijepodne, a popodne kao da te prvi put vidi. Bio je veličina kao igrač, pa je to iskorištavao, nitko ga nije zanimao osim njega samoga. S Tomislavom Ivićem bila je druga pjesma. Čim je došao, tražio je kontakt, razgovor, išao je sistematski u svakoga igrača. Tražio je samo da igraš što i kako znaš. Ako znaš nešto bolje, ok, može, a ako ne znaš, samo napravi što od tebe tražim. Ja sam Hajduku donio borbenost i trku, još sam i znao dosta, imao sam dobru tehniku, pa mi se nije bilo teško prilagoditi. No, morao sam dati mnogo više od domaćih igrača - priča Oblak.
Igrali ste na oproštajima dvojice ponajboljih igrača svih vremena?
- Za Jugoslaviju u Riju, na oproštaju Pelea, pred gotovo 200.000 gledatelja. To je bilo nešto neviđeno. Uh, kad se toga sjetim... A na oproštaju Cruijffa u Amsterdamu igrao sam za Bayern. Tukli smo ih 8:0, nisam zabio niti jedan gol, a bio sam izabran za najboljega igrača utakmice - dodaje Oblak.
Kad smo već kod tog spektakla, engleski Guardian svrstao je tu utakmicu među najgore oproštajke u povijesti nogometa. Zamislite, Bayernu su još bila poništena tri pogotka! Bavarski klub se 2006. čak ispričao Ajaxu za sramotu koju mu je nanio...
Uvijek me zovu na finala
Kako je došlo do vašega transfera u Bayern?
- Kao igrač Schalkea pobijedili smo Bayern u Münchenu 8:1! Oni su tada bili na putu da se raspadnu, iako iz slavne generacije nije bilo samo Beckenbauera. Ostali su Sepp Maier, Gerd Müller, Uli Hoeness, Roth, Kapellman..., trener je bio Dietmar Cramer. Odmah u sljedećoj sezoni pobijedili smo Schalke 7:1. S Bayernom sam bio prvak, dok sam sa Schalkeom izgubio naslov od Borussije Mönchengladbach na gol-razliku.
Idete li na finale Lige prvaka u London?
- Ulaznica me čeka, ali ne idem, ne da mi se više voziti avionima. Malo straha ima. Kad se dugo vozim, onda se ne bojim, a kad je kratki let, onda mi nije svejedno. Zvali su me iz Bayerna i prošle godine na finale Lige prvaka. Uvijek zovu kad je nešto veliko, a između tih velikih utakmica ništa. Sada me opet zovu jer očekuju feštu, sigurni su da će ovaj put osvojiti Ligu prvaka.
Jeste li i vi sigurni u pobjedu bavarskog diva?
- Želim pobjedu Bayerna, ali sumnjam u nju. Dortmund je toliko jak, moćan, dobar, nekako mi se čini da će biti 1:0 za jednoga ili za drugoga. Bayern već ima kompleks Borussije, prošle godine tri puta je izgubio od nje, nedavno je bilo 1:1. Vidjeli ste kako su igrali protiv Reala, a još bolje igraju protiv Bayerna. Mlađi su i brži.
Kakav je Mandžukić?
- Draži mi je bio Olić, ali je imao smolu, bio je dugo ozlijeđen. Mandžukić ništa nije pokazao u Wolfsburgu, a sad je pokazao mnoge dobre stvari. Ali, u mašini kao što je Bayern, koja radi dobro, lako je pokazati dobre stvari. Međutim, Mandžukić je pokazao neke stvari koje, primjerice, Gomez nije. Vraćao se po lopte u obranu, uklizavao, oduzimao, dok je Gomez statičan. I time je Mandžukić osvojio Nijemce, i sad će opet igrati u finalu, sto posto. Dobro igra Mandžukić, iznenadio me koliko je dobar, ali mislim da ipak nije tako dobar kao što je bio Olić. Za Bayern, pa i Hamburg, igrao je fenomenalno!
Kako je onda Bayern kupio Mandžukića ako nije briljirao u Wolfsburgu?
- Kupili su ga zato što su prodavali Gomeza u Atletico Madrid. Imali su već njegovu ponudu, a iz Atletica bi kupili nekoga drugoga, možda Falcaa. Dakle, Mandžo je doveden kao zamjena za Gomeza, koji se, međutim, ozlijedio pa je Mandžukić izbio u prvi plan. Da je Gomez bio zdrav, Mandžo bi bio pričuva. I to je iskoristio maksimalno, sad je bolji od Gomeza.
Neće uzeti Lewandowskog
Sada dolazi i Lewandowski?
- Ma to su rekli samo da bi napravili zbrku i uznemirili Dortmund u završnici Lige prvaka. Zato da bi igrač malo pao protiv njih u finalu. Oni ga, kao, uzimaju, ali ga sto posto neće uzeti, to je samo finta.
Kakav je za vas trener Jupp Heynckes?
- Bayern je klub kojemu trener ništa ne znači. On mora šutjeti i raditi što mu kažu Beckenbauer, Rummenigge i Hoenness. I taj trener, koji je bio dobar igrač, ne može biti samostalan, sve pita njih. Nedavno je Jupp već bio u Bayernu na samo dva mjeseca, pa su ga vratili kad je otišao Van Gaal, jer im paše.
Kako će se snaći Katalonac Guardiola?
- Guardiolu su uzeli zato što bi s ovim pukli u sljedećoj sezoni. I opet će uzeti Juppa ako Guardioli ne bude išlo, a ja mislim da mu neće ići. Zato što ne zna njemački, drugačijeg je mentaliteta, tko zna kakav će stil igre donijeti... Hoće li i on tražiti savjet od uprave? Jedno vrijeme hoće, a ako se na njihov račun izgubi utakmica, onda će početi raditi po svome. Pa će opet puknuti...
Sviđa li vam se Luka Modrić?
- Modrić je vrlo dobar igrač, trebao bi igrati u Bundesligi, a ne u Španjolskoj. Njega u Realu ubija veličina drugoga igrača, tu je Ronaldo, mora svaku loptu njemu dati, nema ništa svoje kao što je imao u Engleskoj. To je alibi igra, umjesto da pokaže ono što zna, što pokazuje u reprezentaciji Hrvatske ili nekada u Tottenhamu. Nije mu dobar potez što je otišao u Real. Dobar je financijski, ali tu se nije naigrao. I premda je imao trenera uza sebe, Modrić se čak i Mourinha boji. Zato što ga je vadio iz igre puno puta. Luka bi Bayernu dobro došao, on je mnogo bolji vezni od Schweinsteigera.
Oblak je napravio zanimljivu usporedbu:
- Ono što je Ronaldo u Realu, to je nekada bio Džaja u reprezentaciji Jugoslavije. Trebao si uvijek dati loptu Džaji kad je slobodan, a mogao si otići na drugu stranu i onda je on pravio pizdarije, ljutio se na trenera, suigrače...
I vi ste imali respekt prema Draganu Džajiću?
- Ništa ja nisam imao, radio sam što sam htio. Bio sam tvrdoglav, mene su se bojali! I voljeli su me - zaključio je Branko Oblak.