Polaganjem vijenaca i svijeća podno ostataka zgrade nekadašnjeg Borovo Commercea danas je obilježena obljetnica stradanja vukovarske gradske četvrti Borovo naselje. Još jednom su se Vukovar, ali i preživjeli branitelji i civili, prisjetili događanja od prije 24 godine kada je slomljena obrana i Borova naselja.
– Toga dana su preuzeli commerce iako su se borbe u naselju vodile još i dan poslije. Tek tada je nastupio pravi pakao jer je ubijeno na desetke ljudi. Ljudi su se u koloni kretali današnjom ulicom Blage Zadre gdje su odvajali ljude, tukli, vodili na lažna streljanja. Mnogi se nisu vratili. Tijekom prijevoza autobusima zaustavljali su ih i opet tukli i izdvajali. Dio ljudi je izveden u Borovu Selu, Dalju, Bogojevu... Većina ih nije nikad pronađena. Sumnjamo kako su mnogi od njih završili u Dunavu, kaže predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak koji je u 1991. godine obnašao dužnost tajnika za obranu bivše Općine Vukovar.
Među onima koji je prošao golgotu Borova naselja bio je i vukovarski branitelj Boško Marin (63) koji je, kako danas kaže, vjerojatno samo slučajno preživio. Zajedno s ostalim braniteljima i on se povukao u skloništa Borova i Borovo Commercea. Prisjeća se kako su toga 19. studenoga motorolom pozvani da dođu pružiti pomoć ranjenicima u Commerceu.
– Krenulo nas je 40-ak, a onda smo doživjeli masakr. Uhitili su me, skinuli do gologa. Kada sam tražio da mi vrate dokumente, rekli su mi da mi neće više trebati. Vodili su me na lažno strijeljanje. Više od sat vremena je nas nekoliko stajalo i čekalo strijeljanje koje su provodile osobe s automatskim puškama – kaže Marin. Misli kako je jedan od razloga zašto je preživio i to što je iz džepova prije uhićenja pobacao komade streljiva i nož koje je imao. Ističe kako su svi kod kojih je pronađen i jedan metak odmah ubijen.
– Tu je vladao pravi kaos. Radili su što su htjeli i bez ikakve kontrole. Tko god je htio, mogao je odvojiti bilo kojeg civila ili branitelja, prebiti ga, ubiti ili bilo što. I neki sitni nesporazumi otprije bili su dovoljni za smrt. To ne mogu raditi normalni ljudi – tvrdi Marin. Nakon što je ukrcan u autobus Marin je izveden iz autobusa kod Borova Sela. Odveden je na mjesto gdje je već ležalo nekoliko beživotnih tijela.
– Ležao sam tu neko vrijeme sve dok mi nije prišla jedna osoba i pitala kako se zove i odakle sam. Slagao sam da sam iz Bobote, poslije čega me je ta osoba odvela u autobus. Zatim sam završio u logoru Stajićevo. Razmijenjen sam 23. prosinca 1991. godine – prisjeća se Marin. Toga 19. studenoga u podrumu Borovo Commercea nalazilo se oko tisuću civila, branitelja među kojima oko 200 teških ranjenika. Nakon okupacije Borova naselja, u Borovo Commerceu je zarobljeno i odvedeno 115 osoba. Na sam dan okupacije, 19. studenoga u Borovu naselju je ubijena 51 osoba.
>> Kolona je jedna. Suze za Vukovar ni nakon 24 godine nisu stale
>> Vukovar je moja oaza mira i kad god dođem vidim da život u njemu nije stao
Nije moj tekst,ali vrijedi pročitati........."Znate tko je Ceca (Vi što ju slušate) ? Očito ne znate: žena jednog od najvećih zločinaca tijekom Domovinskog rata, Arkana, i osoba koja je sa puškom u ruci 18.11."marširala" porušenim Vukovarom u četničkoj odori sa masom pijanih četnika. Sada se nađu neki pametnjakovići pa pričaju da glazba nema veze sa ratom, istina je da nema glazba ali imaju pjevači koji je pjevaju. Ovi koji mi se obrate da su Cecine pjesme "dobre" tematike i da kad ih pjevaju ne veličaju srbiju, istina je MOŽDA da ne veličate Srbiju ali omalovažavate sve žrtve Domovinskog rata. Evo i jedne njene izjave : "Da sam znala da će hrvatska deca ovako da slušaju moje hitove nebi nikad ni pocela da pevam" Vi i dalje slušajte Cecu, to je majkama "hvala" za izgubljenu djecu..