Kako vrijeme bude odmicalo topit će se optimizam koji prati svaku promjenu vlasti, pa i nedavni dolazak premijera Plenkovića na čelo hrvatske vlade. Premda on sam smatra da je preuzimanjem HDZ-a i pobjedom na izborima donio željenu političku stabilnost, njegovo mišljenje ne dijele kreditne agencije koje određuju cijenu po kojoj ćemo se zaduživati.
Loše upravljanje državom i njezinim resursima smjestilo nas je na europsko začelje, a Hrvatska čvrsto drži i epitet nestabilne države, ne samo zbog okruženja nego i vlastitih nacionalnih podjela. Čim smo iskoračili iz jednih, vrlo brzo se otvara drugi izborni ciklus i nikako da se odmaknemo od reda obmana i obećanja kojima nas političari hrane.
Građani su s razlogom razočarani, a kako je izborni sustav tako posložen da nijedna stranka ne može dobiti stabilnu većinu, manjinski partneri odlično su se uklopili u sveopću zbrku te dodatno potpiruju vatru!
Ne trebaju ni Europska komisija ni kreditna agencija govoriti da ne postoji ozbiljan reformski plan kad to i sami vidimo: proračunska potrošnja raste više od očekivanog rasta gospodarstava, kuju se planovi kao da novca ima u izobilju, što nije točno i priprema nepotrebno trošenje milijardi kuna što odvraća pažnju od svakodnevnice i tema koje život znače.
Sad ćemo pet mjeseci opet slušati brda i doline, tražiti i izmišljati neprijatelje u iščekivanju godišnjih odmora i novih gužvi prema moru...
Poražavajuće je što ozbiljni analitičari zaposleni u Europskoj komisiji smatraju da su posljednje dvije i predstojeće dvije godine najbolje što Hrvatska može dostići, te što prognoziraju da nam opet slijedi dugo razdoblje stagnacije i mrcvarenja u kojemu će valjda glavna zanimacija sve starije nacije biti traženje gubitnika i pobjednika u proteklim ratovima.
Mladi će za to vrijeme okupirati autobusne kolodvore i granične prijelaze u potrazi za državama koje imaju više sreće sa svojim političkim predstavnicima nego što ih ima njihova zemlja.