Srebrna Kupa i zelena dolina podno Risnjaka i istoimenog nacionalnog parka nešto je što treba doživjeti. Prespavati na svježem i čistom zraku u mjestašcu Crni Lug, to su posebni trenuci koji se pamte. U selu i na glavnom ulazu u park živo je i prvih jesenskih dana, lijepo vrijeme privlači mnoge posjetitelje. Dani su topli, a noći svježe. Kamperi, biciklisti, hodači traže nove destinacije, izlete i mjesta koji bude emocije. Staza Leska u Crnom Lugu duga je oko četiri kilometra i vrlo popularna jer je mogu obići svi namjernici, pa i obitelji s djecom. Na relativno malom prostoru može se vidjeti cijeli Gorski kotar u malom. Još ako sretnete Željka Raukara, jedinog žitelja Leske, čut ćete i naučiti mnogo o ovom kraju.
I dok promatram kako Raukar svakom posjetitelju zaželi dobrodošlicu, pa je i obitelji iz Belgije dobacio: "Have a nice day", pa izvadio lizalice koje uvijek nosi, kako bi dao djeci. Znate, govori mi Raukar, klincima to puno znači, malo ohrabrenja i veselja, za dan proveden u šumi. Inače, već se tu mogu vidjeti neke od velikih zvijeri na panou, a možda i susresti uživo, uglavnom rano ujutro ili navečer. – Znali smo turiste prevesti autom da ne idu baš uz medvjeda, a jednom je medo sjeo nasred ceste i nije htio otići – govori Raukar koji mi dalje lijepim goranskim dijalektom objašnjava ponašanje divljači i tzv. velikih zvijeri. Ističe ipak da je sretan kada ih vidi, naravno ne baš nenadano, jer to može biti opasno. Raukar je djedovinom vezan za ovaj kraj, a kuću kraj staze Leska upravo obnavlja i sprema za prve goste već za Novu godinu.
Da se u Gorskom kotaru grade i posebno obnavljaju stare kuće u rustikalnom stilu, potvrđuje i direktor Turističke zajednice Gorskog kotara Petar Hrg. – Puno posjetitelja, manifestacija i turista čini destinaciju traženom za ovaj tip odmora, ali i boravka. U tom smislu najveći rast posjeta imamo kod gostiju koji traže kuće za odmor pa se time stvara interes i potreba za uređenje starih kuća kojih je mnogo u Gorskom kotaru i mogu se staviti u turističku funkciju – zaključuje Hrg.
POVEZANI ČLANCI:
Sve se više traže i ostali prateći sadržaji, poput najma bicikala, info-centara, ugostiteljske usluge i sl. Nacionalni park Risnjak ima nekoliko točaka na kojima su djelatnici koji pomažu u upućivanju gostiju do, primjerice, izvora rijeke Kupe, sela Razloge i Kupari. I u parku se dosta gradi i obnavlja, Centar za posjetitelje u Razlogama nalazi se u staroj školi i vrlo je poučan za upoznavanje sa životom ovdje u prošlom stoljeću. Silvija Barbarić iz NP-a Risnjak kaže mi da, čim to prilike dopuste, slijedi obnova mosta preko Kupe, blizu izvora, koji su bujice i visok vodostaj odnijeli. U planu je obnova planinarskih domova na Snježniku i Risnjaku za koje je projektna dokumentacija gotova, a po odobrenju EU sredstava počinje izbor izvođača te će radovi početi vjerojatno već iduće godine.
Na biciklistički izlet krenuo sam iz Crnog Luga prema selu Razloge, prošavši Malo Selo u kojem se skreće desno za Razloge. Idilična cesta, mala i asfaltirana, a visoke smreke i jele stvorile su hlad usred dana. Svježina šumskih beskraja taman je bila ugodna za vožnju. A i cesta se gotovo stalno spušta prema kupskoj dolini. Biti sam u tom carstvu starih karavanskih puteva zaista je impresivno i velika povlastica. Danas su te nekadašnje rute konja i kočija idealne za vožnju biciklom i razvoj cikloturizma. Destinacija koja može ponuditi doživljaj koji se pamti ima prednost u ovo novo doba, zbog monotonog ritma svakodnevnog života, pri izboru aktivnog, pustolovnog i ruralnog odmora ili putovanja.
– Na biciklu u planini ili dolini bistrijeg smo uma – kaže mi mladi Nizozemac Jamy Verellen iz Brede. – Svake godine idem na jednomjesečno putovanje na kojem sve sumiram i isplaniram idućih godinu dana. U planini bolje mislim i vidim pa se lako vratim u stvarnost – pojašnjava Jamy. Kako je bio prvi putnik kojeg sam sreo u ovim bespućima ili vražjem vrtu, kako se nekada nazivalo Gorski kotar, svakako mi je pasalo druženje, a usput mi je rekao da sam par stotina metara od sela Razloge. Ja sam mu zaželio sretan put do Albanije, a on meni do Kupe, koju je netom prije prošao. Zavidi mi što ću ostati u Gorskom kotaru, a ja njemu što ide preko Velebita i Dinare prema BiH i dalje do svog cilja.
Vidikovac na ulazu u Razloge je impozantan i otprilike se nagnuo nad izvor Kupe, kojih 300 metara niže, gdje se smjestilo vrelo. Selo Razloge nalazi se 500 metara nad morem, a Crni Lug, odakle sam krenuo, na više od 900 metara. Zastajem jer ću pogledati selo, obići Centar za posjetitelje. "Rodna kuća rijeke Kupe", tamošnji centar za posjetitelje koji se nalazi niže, bliže izvoru, čeka popravak mosta kako bi dobila svoju pravu namjenu.
Nastavljam prema dolini i na jednom od zavoja prvi put vidim Kupu koja je tako bistra da s velike udaljenosti vidim svaki kamen preko kojeg teče. Povremeno ima široko plitko korito koje izgleda kao da je Kupa srebrne boje, a za čas je uža i zelena, ne treba joj Photoshop. Ovdje je sve stvarno, bez modnih dodataka, čak i mještani i turisti. Ribiči u dugim kožnim hlačama love na mušicu pastrve, koje potom vraćaju natrag u Kupu. U selu Kupari, kojem bi na prizorima zavidjele i same Alpe, žive četiri mještana i nekoliko vikendaša. Klara ima samo tri godine, sestra joj i manje. Razgovaram s Klarom i savjetujem da bude dobra u školi i da se posveti učenju u budućnosti, a potom kada postane menadžerica ruralnog turizma, neka se vrati ovamo i prenese svoje stečeno znanje i životno iskustvo. Smije se otac Josip Turk dok se penje do kuće i svog OPG-a Tratinčica i uključuje se u razgovor.
POVEZANI ČLANCI:
– Dali ste joj velike zadatke! – govori Josip, a s obzirom na to da je Klara obećala, dolazim u kontrolu za dvadeset godina, da provjerim. Zabavljamo se i sanjarimo svi pomalo dok mi brižna mama Helena za okrepu nudi crnu kavu, sok od bazge i, naravno, rakiju. Ovdje možete nešto i pojesti, ali i prespavati u jednom od apartmana. Do ovog je mjesta carica Marija Terezija mislila Kupu učiniti plovnom, bar za splavi kojima bi se prevozio teret. Slapovi su se trebali zaobići uz pomoć ustava i tunelom kroz Risnjak stići do luke Rijeka, a i ovo je bila i jedna od opcija za trasu buduće nizinske riječke pruge, no ni jedno ni drugo se na sreću nije ostvarilo. Bogatstvo flore i faune je nevjerojatno, ovdje živi preko 500 vrsta leptira, što je oko 60 posto sveukupne hrvatske leptirske faune, pa ovo još zovu i dolinom leptira.
Iz Kupara se vraćam pitoresknom cestom do obližnjeg mosta koji je opstao nakon dosta nedaća i bujičnih poplava koja su zahvatile ovaj kraj. Malo penjanja i guranja bicikla dok nisam izašao na cestu koja ide iz sela Hrvatsko natrag za Crni Lug. Ima tu petnaestak kilometara, uspona i do 20 posto, a zatim poslije sela Razloge znatno manje, ima čak i ravnih dionica. Ipak se treba malo pomučiti, ali lakše je kada se udiše takav poseban zrak koji nam je rijetko dostupan. Kada više nisam mogao pedalirati, samo sam se sjetio prizora i doživljaja s Kupe, znajući da ni ovi pred mnom nisu ništa manje čarobni. Sreo sam već blizu Crnog Luga Stivena, vrsnog poznavatelja Gorskog kotara, na čijem bi znanju svatko pozavidio.
Dok sam ja bio na biciklu, u dva-tri dana odveo je grupu djece na vrh Risnjaka, očistio nekoliko planinarskih putova. Kad sam ga sreo, samo se odnekud pojavio iz šume kad sam zastao da se odmorim. Svojih brdskih 40 kilometara priveo sam kraju, malo me bole koljena, no najvažnije je da sam uspio i obišao što sam želio. U Crnom Lugu, u mjesnom kafiću na kavi za euro i trideset, svi razgovaraju samo o drvima. Kako i ne bi kada više ni kuće ne vidim od cjepanica. Nisu zime više takve, snijega je manje, ali drva za grijanje treba kao i uvijek. U Crni Lug zbog zdravlja se preselio bračni par Boris i Branka Vasiljević iz Bakra i nisu požalili. Suprug je, kaže Branka, plovio na prekooceanskim tankerima i dosta mu se narušilo zdravlje. Selo podno Risnjaka i ova klima i zrak spasili su mu život s obzirom na respiratorne probleme koje je prije imao.
U Gorskom kotaru dosta se gradi, uglavnom drvene kuće, a najviše se ipak obnavlja. Za sada se čini da to nije prekomjerno, baš po mjeri naselja koja su već umirala pa, ako u njima ne žive mještani, mogu odgovorni gosti. Najpoznatije goranske kuće za odmor su Runolist u Crnom Lugu, čijeg vlasnika Vlatka Hrženjaka ovdje svi poznaju i obožavaju. Tri drvene kuće sa spuštenim krovovima do zemlje, s bazenom, izdignute nad lokalnu cestu i s pogledom na Risnjak i livade podsjećaju na prizore iz Disneyeve bajke. U Gorskom kotaru konačno se događa cjelogodišnji turizam jer zapravo ne znate kada je ovdje bolja sezona, ljeti ili zimi, u proljeće ili na jesen. Sada se odlično spava, dani jesu vrući, ali je po noći super. Boje jeseni ionako se ne daju opisati, treba doći i vidjeti. Zimi ima i snijega, a proljetno buđenje također je zanimljivo, izlazak divljači i velikih zvijeri. Medvjedići tada rade prve korake nakon što dođu na svijet u majčinu zimskom snu u brlogu. Nacionalni park otvoren je cijele godine, a od travnja do studenog najbolje je vrijeme za posjet, kao i kada padne snijeg.
Zbog trendova najviše je turista koji dolaze trčati, pješačiti ili voziti bicikl, a sve je više i kampera. Ozbiljnije i veće planinarske ture vode prema Risnjaku i Snježniku, mnoge šumske ceste nude odlične biciklističke rute prema livadama Lividragi i Lazac. Može se skoknuti i do Medvjeđih vrata, a za one koji vole više rekreativne biciklističke staze najbolje je doći bliže spomenutim lokacijama, na primjer autom, a zatim krenuti na biciklističke izlet. U to spada svakako i odlazak u kupsku dolinu po kojoj se lakše voziti jer nema velikih uspona. Lijepi su izleti i prema Lokvama, pa i Delnicama, no na toj je cesti malo veći promet. Za hodače i bicikliste najdojmljivija je kratka poučna staza Leska. To je kao Gorski kotar u malom, u samo četiri kilometra sve ćete vidjeti i čuti. Na 32 info-ploče može se upoznati prirodno i kulturno nasljeđe Risnjaka, a tu je i sjedište Nacionalnog parka, info-centar, restoran, a i mjesto gdje se mogu kupiti ulaznice te unajmiti električni ili MTB bicikl.
>> VIDEO 'Izgleda poput lika iz crtića': Kukac snimljen u Splitu može narasti do 13 cm, a hrani se otrovima