Obnovljen boj za Gorski Karabah

Nakon četverodnevnih žestokih sukoba u kojima je poginulo najmanje 46 ljudi, azerbajdžanska vojska i snage armenskih pobunjenika u gorskom Karabahu postigle su dogovor o primirju i obustavi vatre.

Eskalacija nasilja koje se razbuktalo početkom mjeseca samo je posljednje poglavlje u gotovo četvrt stoljeća dugom sukobu koji je do sada rezultirao s najmanje 30 tisuća poginulih i više od milijun prognanika.

Ne priznaju rezolucije UN-a

Naime, početkom 1990-ih razbuktao se sukob između azerbajdžanske vlade u Bakuu i Armena koji su koncentrirani u Gorskom Karabahu, pokrajini na zapadu zemlje. Armenskoj manjini u pomoć je pristigla i armenska vojska pomažući pobunjenicima ne samo u oružju i opremi već i šaljući svoje regularne postrojbe na to područje. Sukobi su intenzivno trajali do 1994. godine kada je postignuto primirje. Ujedinjeni narodi donijeli su niz rezolucija kojima se zahtijevalo povlačenje armenske vojske iz Gorskog Karabaha, sastavnog dijela Azerbajdžana, no Armenija to nikada nije ispunila. Relativno nestabilan mir održavao se sve do prije nekoliko dana kada su sukobi erumpirali svom žestinom.

Vrlo je izvjesno da ova “duga runda” sukoba na Kavkazu nije samo nastavak starih neprijateljstava već i sukob koji sada ima nešto drukčiju geopolitičku dimenziju u odnosu na neprijateljstva koja su bjesnjela prije četvrt stoljeća.

Nalazišta nafte i plina

Naime, u međuvremenu Azerbajdžan je, sa svojim nalazištima plina i nafte, prerastao u jednu od najbogatijih i najrazvijenijih zemalja regije te je vladi u Bakuu stalo da napokon riješi problem ne samo pobunjenika na svome tlu već i problem izbjeglica koje se žele vratiti u svoje domove. S druge strane, na novo žarište Kavkaza prenose se i geopolitički odnosi s Bliskog istoka. Turska, koja je prije stotinjak godina izvršila genocid nad Armenima čije je spominjanje u Turskoj i danas kazneno djelo, već je stala na stranu Azerbajdžana. S druge strane, relativno, ali samo relativno neutralna Rusija u ovom sukobu će se prikloniti Armencima. Ne toliko zbog Armenaca i Azera koliko zbog Turske kojoj neće dopustiti uplitanje u “svom dvorištu”.

>> Tanka i dugčka država između Dnjestra i Ukrajine priziva Putina