Stari hrvatski gradić Udbina danas žalosno izgleda. Smeća je na svakom koraku, a obnova u ratu oštećenih i uništenih objekata još nije gotova. Prije tri godine regionalni ured za prognanike iz Gospića obnovio je, odnosno završio novu stambenu zgradu u središtu ovoga ličkog gradića. Zgradu je prije rata počelo graditi zagrebačko poduzeće Tempo, ali je građevinarce prekinula pobuna ličkih Srba. Zbog nečije procjene pneumatskim čekićima skinuta je fasadna cigla i debeli sloj izolacije od kamene vune i navučena je obična fasada. I u završenim stanovima je bilo mnogo štemanja jer je trebalo zamijeniti sve instalacije. Imali smo priliku biti na podjeli 14 ključeva za te udbinske stanove. Ključeve su redom primali sve ljudi treće životne dobi, odnosno umirovljenici.
Ovih dana kada smo posjetili Udbinu obišli smo i tu zgradu. Na asfaltiranom i uređenom parkiralištu sve je pusto i vrlo čisto. Nigdje automobila, ali ni smeća. Nažalost, primjećuju se i spuštene rolete na vratima i prozorima većine stanova. Zgrada je pusta, napuštena, nema stanara. Ista je situacija i u Metku, “ustaničkom” selu u posljednja dva rata. Obnovljena je zgrada od osam stanova. Opet spuštene rolete, a cvijeće tek na jednom balkonu. U ove dvije zgrade Hrvatska je uložila najmanje pola milijuna eura pod pritiskom kojekakvih promatrača i dušebrižnika. Stanari su preuzeli ključeve i istog dana nestali u pravcu Beograda gdje im stižu i hrvatske mirovine i gdje odgajaju unuke. U obnove obiteljskih domova u vlasništvu Srba uloženo je na desetke milijuna kuna u nekim gospićkim četvrtima. Većina tih srpskih kuća promijenila je vlasnika koji su odavno napustili Hrvatsku. Prazni su i obnovljeni srpski stanovi. Neke su morali napustiti privremeni stanari jer su bivši nosioci stanarskih prava dobili sudske parnice.
to se je znalo još davno samo koga briga ,,kod nas se uvijek radilo naopako ,tako da i to nije neka vijest.