LANIŠTE

Oboljeli od PTSP-a ranio policajca, a iz stana ga izvlačili specijalci

Foto: Petar Glebov/PIXSELL
branitelj
Foto: Petar Glebov/Pixsell
branitelj (1)
Foto: D. Puklavec/Pixsell
lanište, specijalci, talačka kriza (1)
Foto: Petar Glebov/PIXSELL
lanište, specijalci, talačka kriza (1)
Foto: Petar Glebov/Pixsell
branitelj (1)
Foto: Petar Glebov/PIXSELL
lanište, specijalci, talačka kriza (1)
Foto: Petar Glebov/PIXSELL
lanište, specijalci, talačka kriza (1)
Foto: Petar Glebov/PIXSELL
lanište, specijalci, talačka kriza (1)
Foto: Petar Glebov/PIXSELL
lanište, specijalci, talačka kriza (1)
Foto: Petar Glebov/PIXSELL
lanište, specijalci, talačka kriza (1)
09.08.2010.
u 20:47
Policija je stigla u Lanište nakon dojave da se muškarac zaključao i da divlja po stanu. Poziv je uputio njegov brat.
Pogledaj originalni članak

Hrvatski branitelj Z. B. (53) danas je nožem lakše ozlijedio policajca koji je došao pred njegov stan na Laništu na poziv braniteljeve braće kojima nije želio otvoriti vrata. Nakon toga se zabarikadirao u stan, a u pomoć su pozvani i pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko te pregovarač za krizne situacije. Međutim, branitelj nije htio ponovo otvoriti. Oko 20.30 policajci su ga izvukli iz stana razvalivši vrata, te je prevezen u bolnicu. Z. B. se zabarikadirao u stan i desetak se dana nikome nije javljao.

– Nikome nije odgovarao, a znali smo da je u stanu, pa smo se zabrinuli da mu se nešto nije dogodilo – ispričali su susjedi.

– Braća su pozvala policiju jer im nije htio otvoriti vrata. Ima još tri brata. Čudi nas njegov postupak jer je dobra duša. Miran, ni mrava ne bi zgazio. Dva puta je teško ranjavan na ratištu, a imao je i dobroćudan tumor na jeziku. Bolovao je od PTSP-a, a liječio se u Jankomiru. Živio je sam, a bio je teško bolestan, vjerojatno više nije uzimao lijekove – zaključili su susjedi.

 

OTVORILA DUŠU ZA VEČERNJI

Jelena Perčin: 'S prvim suprugom imam fenomenalan odnos, a Momo djecu 'na papiru' može viđati svaki drugi vikend'

– U trenutku kada su mediji dobili informaciju da smo se Momo i ja razveli, mi smo već godinu dana bili zapravo razvedeni. Tako da je sada već prošlo dvije godine otkad je svatko krenuo svojim putem. Svojoj djeci nikada nisam rekla: "Vaši mama i tata više se ne vole." To mi je grozno! Uvijek sam im objašnjavala da volim njihovog tatu, ali da više nismo zaljubljeni – između ostalog, kazala je glumica Jelena Perčin u velikom intervjuu za Večernji list.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 13

21
21Century
17:08 10.08.2010.

Dajte mu \"cjepivo\" protiv bjesnoce

DU
Deleted user
21:40 09.08.2010.

Zasto ste mu izbrisali lice? Trebali ste ostaviti pa da ga sutra bude sram!

BA
Bandit
07:42 10.08.2010.

10.08.2010. u 07:03h doktorica je napisao/la: Umjesto da su ga zaposlili da bilo šta radi i bude u kontaktu sa ljudima, gurnuli su ga u mirovinu da ga se riješe. Djelomicno ste u pravu,Mirovinu svakako treba ali trebao je dobiti i neku skrb bar obilazak covjeka da se vidi kako mu je ,Za one koji neznaju pokusat cu objasniti kakav je trenutak kad se desi da (vecina kazu covjek prolupa)jednostavno to u covjeku dodje prvo se zatvara u samog sebe,iako mu godi komunikacija sa drugim ljudima,vidi oko sebe ono sto si ni sam nemoze objasniti uglavnom to sto vidi vidi samo on i osjeca veliku strah i osjeca se bespomocnim sam i usamljen( u takvim trenucima ne pomazu tablete ni seroksat,niti bilo koje druge u takvim trenucima pomaze samo ljepa ljudska rjec)A u tom trenu uzimas sve tablete koje imas da se zaustavis jer znas da cinis zlo ali bezuspjesno... Da neduzim kad dojde vrhunac toga (prolupao) covjek je svjestan svega sto cini ali nemoze si pomoci to je nesto jace od njega samog ,kontrola se izgubi iako svjestan da nije u redu to sto radi i bori se samim sobom da stane ,no nazalost nemoze to je jace od njega iako svjestan da cini ruzne stvari to je naprosto jace od njega.Nakon nekog vremana terapije opet tablete bez nadzora taj isti covjek nakon par dana se sjeti sto je radio i osjeca veliku sramotu i ljutnju sto se nije mogao zaustaviti,iako nakon dogadjaja par dana tih par dana , ne sjeca se sto je bilo.Zato bi trebalo tu bolest shvatiti ozbiljno i barem redovno obilaziti takvu osobu i sa njom razgovarati jer vjerujte nema te tablete koja je jaca od ljepe ljudske rjeci.Eto ovo je iskustvo nekoga tko je to prosao pa si sad pokusajte zamisliti u toj situaciji... Nisu nasi doktori krivi za takve pacijente ,misljenja sam da bi sve Hrvatske udruge proizasle iz D.R,trebalo prestati financirati i nek se sami financiraju iz svoji clanarina,a te pare usmjeriti za neku ekipu koja bi makar telefonski kontaktirala sa tavim bolesnicima...