'Obrađujemo zemlju i ne bojimo se krize'

Cijene rastu, ali Hrvati i dalje relativno dobro žive. Dio, iako manji, još dobro zarađuje, neki posežu za karticama, a neki za povrćem iz vlastita vrta. Kako će biti za šest mjeseci kad bi, prema najavama stručnjaka, kriza trebala zahvatiti najšire slojeve, to u ovome trenutku nikoga previše ne zanima. Štednja još nije ni u primisli. Dapače, već se planira izdašnji božićni šoping, a o računu će razmišljati kad stigne. Već će se nekako snaći.

Friščić o štednji: Do kraja godine neću kupiti novo odijelo ni zimske cipele

Vlada zabranila božićne domjenke i naredila štednju u državnim i javnim tvrtkama

Kolumna: Svjetska kriza mijenja filozofiju MMF-a

Kartični raj
I dok iz razvijenih i bogatih zemlja u svijetu iz dana u dan stižu vijesti o masovnim otpuštanjima radnika, kako to da Hrvati uopće ne misle na budućnost? Kako je moguće da su Hrvati i dalje uljuljkani u lažan osjećaj sigurnosti?

– Kartica i kredita još uvijek ima koliko građanima treba. Reklamira se život po principu “kupi danas, plati iduće godine” – kaže predsjednica SSSH Ana Knežević.

Kartičnom iskušenju teško je odoljeti, priznaje gospođa Štvanek iz Zagreba.

– Sve kupujem na karticu pa onda platim kad sjedne plaća. Bilo bi super da je to sve. Još sam i deset tisuća kuna u minusu. Da se izvučem iz toga, samo da vidim pozitivnu nulu, trebala bi injekcija od 20 do 30 tisuća kuna – priznaje majka srednjoškolca za kojega, kako sama kaže, novca uvijek mora biti:

– Ne mogu mi odbiti kad mi kaže: “Svi imaju.” Ne želim ga upozoravati da je tata bez posla, to zasad ne treba biti njegova briga.

Njezina ideja obuzdavanja potrošnje je – svim se silama boriti da se šoping obavlja samo jednom kreditnom karticom iako u novčaniku ima pravu lepezu plastičnog novca. Za razliku od nje, brojna obitelj Jušenski iz Jamničke Kiselice kartice ne želi i ne treba. Kupuju isključivo gotovinom, a šest kredita podignuli su kako bi unaprijedili posao. Dio su uredno vratili.

– Trošimo koliko imamo. Na sreću, imamo zemlju i uzgajamo krave pa nam hrana nije problem. Zamislite koliko bi nas stajalo da kupujemo hranu za nas devetero! Sve plaće nam ne bi bile dosta – kaže Slavica Jušenski. Na zimovanje ne idu jer “ne vole”, a ljetuju u vlastitoj vikendici na Jadranu.

Slično živi i tročlana obitelj Veverec – roditelji umirovljenici i odrasli sin. Ljeti u vikendici, zimi – doma.

– “Skresali” smo kave po kafićima, sada ih pijemo samo doma, a umjesto novina, čitamo teletekst. Auto pale dva puta godišnje – kad idu na more i s mora – kaže bračni par Veverec.

Za hranu imaju poseban sistem: Svatko od troje ukućana u zajedničku blagajnu daje po 700 kuna, dok ih u vlastitoj kući muče “samo” režije.

Takav “luksuz” priželjkuje Sandra Regvar. Mlada se Zagorka prije nekoliko mjeseci uselila u podstanarski stan u Zagrebu. Solidna primanja omogućavaju joj da otplaćuje kredit za auto, ali i da tu i tamo pomogne roditeljima. Sprema se na skijanje jer se tomu veseli, ali ide vikendom ili izvan špice sezone.



Auto ide prvi
– Drag mi je moj crveni auto, ali da zaškripi, odrekla bih ga se u trenu – racionalna je Sandra, koja je i izlaske prorijedila pa se s prijateljima druži doma. Iako je sređena, ne pati od skupe odjeće s markom.

Baš je odjeća ono čega se odrekla obitelj Luketić iz Ogulina. Sedmeročlana obitelj godišnje utovi dvije svinje, umjesto na plac s cekerom, idu u vrt s motikom, a kako odjeća i cipele ne rastu u vrtu, na tome maksimalno štede.

– Nema više kao što je nekada bilo – kupi nove cipele u proljeće i u jesen. Sad se nose dok se ne poderu. Jedino na čemu ne štedimo jest higijena – perilica se vrti triput dnevno. I nema više da gori žarulja tamo gdje ne treba. Gasi! Gasi!, stalno upozoravamo djecu – kaže Ogulinci.

Takvih briga nemaju, a i misle da ih neće imati, mlada i uspješna obitelj Dević iz centra Zagreba. Prilično su oštri u osudi psihoze koju siju mediji i politika. Za svoja radna mjesta se ne boje jer smatraju da dobro rade svoj posao, ali im smeta sveopći osjećaj nesigurnosti i nelagode na poslu.

– Stalno se govori o otkazima, tehnološkim viškovima, pa su svi prestrašeni... Mislimo da se kriza u svijetu kod nas koristi kao izlika za podizanje cijena. Zašto hrana nije pojeftinila kad i nafta? – pitaju Devići.

Kažu da troše i kupuju kvalitetno, ali da znaju kad treba stati. Nikad ne kupuju na kartice.

Građani neće poslušati Sanadera kad govori da treba štedjeti sve do onog trenutka dok država ne bude poticala na štednju dobrim kamatama. Tada će, umjesto nepotrebnih gluposti, građani novac radije stavljati u banku – smatra Ana Knežević iz SSSH. Uvjerena je da prije konačnog otrežnjenja građane očekuje izdašan i raskošan božićni šoping. Otrijeznit će se kad stignu računi. – Iako je jedan dio građana zasigurno već osjetio krizu, veći dio počet će ozbiljnije razmišljati o svojoj sudbini tek kad im voda dođe do grla ili kad lupe glavom o zid i budu prisiljeni proglasiti osobni stečaj – smatra sociolog Zoran Malenica. – Ljudi su navikli na određeni standard. Žive uljuljkani u sadašnjost jer se takvo ponašanje jedno vrijeme čak i društveno poticalo. Teško je onda očekivati da se preko noći probude i počnu razmišljati racionalno – dodaje Malenica.