Sveučilište u Dubrovniku 25. ožujka birat će rektora za novi mandat, dok će izbor Senata na tome Sveučilištu biti održan 29. travnja.
Velika je to promjena u spomenutoj ustanovi koja je osnovana 2003. godine, za mnoge profesore s toga Sveučilišta i presedan, jer se do sada izbor novog rektora održavao nakon izbora za Senat. Naime, članovi Senata ključni su u izboru rektora pa će po novoj odluci sadašnji saziv Senata u svome mandatu, koji se bliži kraju, dva puta birati rektora. I to po svemu sudeći istu osobu – trenutačnog rektora Nikšu Buruma koji će se vrlo vjerojatno prijaviti na istu poziciju.
Po Statutu Sveučilišta u Dubrovniku članovi Senata biraju rektora, statutom jest propisan najkasniji rok za izbor, ali ne i najraniji kada izbor može biti pokrenut. I upravo u tome jest problematika ovog novog izbora jer postojećem rektoru mandat službeno istječe 30. rujna ove godine. Da se izbor kojim slučajem održao onako kako se održava na ostalim sveučilištima, najprije izborom Senata, ti bi novoizabrani ljudi birali svoga kandidata za rektora među prijavljenima pa bi tako i oni možda izabrali sadašnjeg rektora Buruma za novi mandat. Boji li se rektor da ga novi članovi ne bi birali, odlučili smo provjeriti s njim, no nije želio razgovarati. Poručeno nam je tek da “u trenutku pokretanja sudskog spora komunikaciju preuzimaju odvjetnici”.
Večernji list, naime, pisao je o ovoj problematici 27. siječnja, a objavljeni se članak nije svidio rektoru Burumu pa je angažirao odvjetničko društvo koje je zatražilo objavu ispravka netočnih informacija. Prije toga na sastanku na kojem su se i službeno potvrdili datumi za izbor rektora i Senata Burum nije skrivao ljutnju objavom u Večernjaku nazvavši nas novinare nepismenima i već je tada pred okupljenima prijetio odvjetnicima.
Točno je da upravo zato što Statutom Sveučilišta u Dubrovniku nije propisan najraniji rok za izbor rektora u novom mandatu ovakav način izbora koji je sada predložen nije ilegalan, ali nije ni u akademskom duhu, složit će se brojni akademski stručnjaci.
Naime, rektor Burum ima argument – postojeći Senat koji broji 21 člana neće dva puta birati rektora jer je četiri godine od njegova prvog izbora u Senatu trenutačno sedam istih članova, dok ostali nisu bili u Senatu kada je 2016. godine Burum izabran za rektora. Pa ga tako neće birati isti ljudi u novom potencijalnom mandatu. I takav argument u akademskim krugovima i više je nego začuđujući. Zadnja dva mandata, dakle posljednjih osam godina, izbor za rektora odvijao se upravo prvo izborom Senata pa onda rektora, a članovi Senata su na mandat birani bez obzira na to koliko je u mandatu starih ili novih članova.