Očekujemo stalno mjesto za Hrvate u Skupštini Srbije

Tomislav Žigmanov, hrvatski zastupnik u Skupštini Srbije osvrnuo se na incident Vojislava Šešelja u Skupštini te o položaju Hrvata u Vojvodini.

Kako gledate na najnoviji incident u Skupštini kada je Šešelj skrnavio hrvatsku državnu zastavu?
To je nastavak antihrvatske histerije koju je Vojislav Šešelj demonstrirao posljednjih 7-8 dana, i to nakon što je pravomoćno osuđen za činjenje zločina nad vojvođanskim Hrvatima pred sudom u Den Haagu. Prije toga iznio je monstruozne prijetnje meni i kolegi zastupniku Nenadu Čanku izjavivši da će intenzivirati činjenje ratnih zločina, a počet će „od onog Žigmanova i Čanka“. Nastavilo se jezivim vrijeđanjem zastupnice Aleksandre Jerkov kojoj je među ostalom obećao da će joj „ogaditi život“. Osim skromnog interesa dijela javnosti u Srbiji, sve te brutalne izgrede nije pratila nikakva osuda predstavnika vlasti niti je, a trebalo je, reagiralo tužiteljstvo po službenoj dužnosti.

Kakav je danas položaj Hrvata u Vojvodini?
Još uvijek je daleko od poželjnog! Bilježimo iznimno pozitivne pomake u rješavanju jednog broja problema, osobito nakon službenog posjeta srbijanskog predsjednika Vučića Hrvatskoj, no najnoviji Šešeljevi postupci bacaju stanovitu sjenu na ta postignuća.
Najveći izazov za Hrvate u Srbiji jest isključenost iz procesa donošenja odluka i uopće podzastupljenost u javnom sektoru te još uvijek rašireni strah. Najnoviji Šešeljevi postupci, zbog živih sjećanja na događaje iz 1990-ih, samo su strahove umnožili, a nesigurnosti povećali. Drugim riječima, Hrvati u Srbiji ponovno postaje zajednica građana koji iznadprosječno strahuju za sebe i ne osjećaju se sigurnima.

S obzirom na neku intenzivniju suradnju Hrvatske i Srbije i otopljenje odnosa, očekujete li u nekoj skoroj budućnosti rješavanje nekih otvorenih pitanja pa možda i da Hrvati u Skupštini imaju osigurano barem jedno mjesto?
Naravno da očekujemo, pa i ono o zastupljenosti Hrvata u predstavničkim tijelima na republičkoj i pokrajinskoj razini, a na lokalnoj i u izvršnoj vlasti. To je dio međunarodno preuzetnih obveza Republike Srbije – tako što eksplicite piše u članku 9. sporazuma o zaštiti manjina između Hrvatske i Srbije – i pitanje je vladavine prava. S druge strane, prepoznali smo u Aleksandru Vučiću osobu kojoj je stalo da se otvorena pitanja Hrvata u Srbiji riješe.