Očekuju med i mlijeko, ali se u EU neće snaći

Kada je riječ o dosad nezabilježenom migrantskom i izbjegličkom valu u Europi, svi znaju kako ga treba rješavati, i političari, domaći i strani, i svećenici i kolumnisti. Pohvalno je da su vjerski vođe svih religija kod nas apelirali na humanost i prihvat izbjeglica, no verbaliziranje humanosti ništa ne govori o tome koliko smo uistinu humani. Da zaista jesmo, ne bi nam se dogodilo da svake godine šest milijuna djece na svijetu umire zbog siromaštva, da 58 milijuna djece ne pohađa osnovnu školu.

Ne bi izvješće UNICEF-a pokazivalo da će do 2030. i dalje biti pothranjeno 119 milijuna djece, a da će 68 milijuna mlađih od pet godina umrijeti od posljedica koje su se mogle spriječiti. Stoga smo o migrantskoj i izbjegličkoj krizi te integraciji imigranata u zemljama EU htjeli čuti mišljenje stručnjaka koji se bave migracijama, demografa i politologa.

Nespremni za egzodus

– EU je nespreman dočekao egzodus iz arapskog svijeta jer nema obvezujuću strategiju za sve zemlje. Trebao je napraviti osnovnu politiku. Svim migrantima i izbjeglicama, koje je najbolje zvati prisilnim migrantima jer bježe od kaosa, ratova, trebao je biti dozvoljen tranzit i privremeni smještaj u svim zemljama EU određeni broj godina, a kome će dati azil, suverena je odluka svake pojedine države – kaže dr. Ivan Lajić, znanstveni savjetnik Instituta za migracije. Pitanje integracije migranata u zemlje EU složenije je. – Kad govorimo o egzodusu populacije iz arapskog svijeta kao eldoradu u zapadne zemlje, njihova integracija bit će puno teža od dosadašnjih jer je riječ o migracijama s kulturološki drugačijim obrascem. Ovo su prisilne migracije koje se razlikuju od ekonomskih kakve su dosad bile u Europi. Migranti spašavaju glavu od rata i kaosa jer je islamski svijet u velikom ideološkom raslojavanju, uglavnom su mlađi, znamo da ih je više od 90% islamske vjeroispovijesti, a ne znamo njihovu obrazovnu razinu. Dolaze u zemlje koje su se tek oporavile od krize, u novo okruženje u kojemu neće odmah naći posao, nego će biti smješteni u izbjegličke logore. Ako će EU postupati kao dosad, proći će tri do pet godina dok ne dobiju azil, pa posao, pa novu domovinu. Ni našim izbjeglicama nije bilo dozvoljeno da odmah rade u zapadnim zemljama. Najbolji most za njihovu adaptaciju je islamska zajednica, etablirana i integrirana u zemljama zapadne Europe, i koja im treba pomoći u integraciji, a potom ih postupno treba integrirati u društvo. Ovi su nesretnici heterogeni, međusobno udaljeni svjetovi jer dolaze iz Sirije i Afganistana, Pakistana, Iraka... Svaka država mora voditi računa da se zaštitnički ponaša prema njima, ali i da ne dođe do antagonizama domaćeg stanovništva. Djevojčica stara nekoliko godina koja je prolazila kroz žicu uvijek će pamtiti taj prolazak i to svatko može iskoristiti za 20 godina – kaže dr. Lajić.

Očekivanja migranata i izbjeglica od obećanih zemalja velika su. – Svaki bjegunac misli da ga u obećanoj zemlji čekaju med i mlijeko i svi naši iseljenici silom hoće naglasiti kako im je izvan domovine bolje. Među prisilnim migrantima bit će, nažalost, malo uspješnih koji će nešto napraviti na Zapadu. Oni koji dolaze u obrazovni sustav teško će se snaći jer se 90% predmeta razlikuje. Očekivanja im se mogu rasplinuti kao mjehur od sapunice. Ako imate samo pet posto frustriranih iz izbjegličkog vala, to nije dobro jer može uroditi ekstremizmom i zato je važno znati kako riješiti to pitanje. Mislimo da će izbjeglice biti sretni ako im damo krov nad glavom, ali zlatni kavez je kavez, puno je ovdje Pandorinih kutija, ne jedna. Među 250.000 prisilnih migranata 80% je muškaraca, a muško društvo znači i stvaranje muških konflikata – kaže Lajić.

Moramo participirati

Vjeruje da će Hrvatska biti solidarna s migrantima zbog iskustva rata i jer zna što znači biti izbjeglica. – Moramo participirati u njihovu smještaju jer smo članica EU i možemo ih smjestiti jer imamo prostora, no prisilni migranti neće biti na tržištu rada, nego do pet godina u tranzitu. No, nebulozne su ideje iznesene u javnosti kao, primjerice: “Dobrodošli ste, čekaju vas prazni otoci” kao da zemlja na otocima nije nečija zemlja, a otoci su i najosjetljiviji za smještaj migranata – kaže Lajić.

Demograf prof. dr. Anđelko Akrap ističe da se dosad nijedan model integracije nije pokazao jako uspješnim. – Imam dojam da visoko razvijene zemlje, koje su se naučile na useljavanje onih imigranta koji im trebaju kao radna snaga i koje se opiru nekontroliranom priljevu imigranata, teret žele prebaciti na manje razvijene zemlje, čiji socijalni sustavi to ne mogu podnijeti. Zadatak EU je procijeniti svoje integracijske mogućnosti, ljude ne možemo useliti i ostaviti marginalizirane jer to sutra može biti potencijalni izvor sukoba. Sposobnost rješavanja problema migranta ovisi i o ekonomskoj snazi zemlje. Ne može Hrvatska rješavati taj problem jednako kao i razvijene zemlje. Ovo je ljudska tragedija od koje visoko razvijene zemlje peru ruke, a imaju najviše odgovornosti – kaže Akrap.

Danska i Britanija pripremaju strože zakone za imigrante, u Švedskoj jača desnica. Politolog prof. Tihomir Cipek tumači zašto je teško postići integraciju imigranata. – Najčešće se u državama u koje dolaze stvara nekoliko paralelnih, u sebe zatvorenih društava, koja žive jedno pored drugih. To dovodi do povećanja nepovjerenja. Politike integracije imigranata nisu do kraja osmišljene. Riječ je o socijalnim, zdravstvenim i kulturnim politikama te politici integracije imigranata na razini lokalne samouprave i uprave. Konflikti se mogu izbjeći razvojem politika tolerancije, ali i prilagođavanja imigranata temeljnim vrijednostima društva u koje su došli, a pri tome obje strane trebaju pokazati toleranciju – smatra Cipek. Dodaje da će Hrvatskoj u prihvatu izbjeglica pomoći iskustvo iz rata.

Dr. Drago Župarić-Iljić s Instituta za migracije smatra da je nužan veći angažman svih članica EU, solidarnost i raspodjela odgovornosti, ali i revizija Dublina, zajedničkog Europskog sustava azila i predviđenih kvota.

Ne u mome dvorištu...

– Umjesto zajedničkog djelovanja EU i raspodjele odgovornosti, članice EU odabiru parcijalna rješenja koja su se dosad pokazala neefikasnim, neadekvatnim i sporim odgovorom na izbjegličku krizu. Grčka ne uzima više otiske prstiju niti bilježi namjere za zahtjevom za azil, Mađarska gradi zid, Bugarska i Španjolska već su ga izgradile, Danska uvodi oštrije zakone za imigrante i tražitelje azila. To sve upućuje na nemoć i nevoljkost Europe da riješi ovo pitanje u duhu solidarnosti i raspodjele odgovornosti. Shema relokacije 40.000 sirijskih i eritrejskih izbjeglica iz Italije i Grčke krizna je mjera, no planirana kroz dvije godine, prema kojoj bi kod nas bilo relocirano 747 izbjeglica. Trebalo je preseliti i oko 20.000 izbjeglica iz zemalja u okolici EU te bi Hrvatska trebala primiti još 316 izbjeglica, ukupno njih 1062. No, situacija s balkanskom rutom traži brza rješenja. Cijelu bi stvar mogla popraviti revizija ili ukidanje Dublinskog sustava kojim bi članice na vanjskoj granici EU mogle procesuirati zahtjeve za azilom, potom bi se priznati izbjeglice mogli slobodno kretati i odlučiti u kojoj zemlji EU se žele nastaniti. Njemačka je poduzela korake u tom smjeru. Vidjet ćemo hoće li je i druge članice slijediti ili će odabrati zatvaranje granica i retoriku “ne u mome dvorištu” – kaže Župarić-Iljić.

Uspješna integracija imigranata, kaže, ovisi o nastojanjima države da ih integrira, klimi u društvu koja pokazuje više ili manje dobrodošlice i volji imigranata da usvoje temeljne vrijednosti i norme društva u koje dolaze.

>>EU zatvara granice i kolodvore, Sirijci u Budimpešti viču: 'Angela, volimo te!'

>>Migranti prosvjedovali zbog odluke Mađarske da im onemogući putovanje prema drugim zemljama EU