Trebala je to biti još jedna nezaboravna noćna vožnja turističkim brodom Dunavom u Budimpešti, koja turistima iz cijeloga svijeta daje jednu drukčiju, ljepšu i atraktivniju sliku glavnog grada Mađarske. No umjesto toga razgledavanje je preraslo u najveću tragediju na Dunavu u zadnjih pola stoljeća. U naletu velikog riječnog kruzera na turistički brod smrtno je stradalo 28 turista, većinom iz Južne Koreje.
Ni danas, deset dana poslije, još uvijek nisu pronađena sva tijela. Isto tako još se uvijek ne znaju sve okolnosti nesreće, odnosno ne zna se tko je kriv, kako je došlo do nje, je li zakazao sustav i je li se uopće mogla izbjeći.
Prve izjave građana Budimpešte o stravičnoj nesreći dodatno su zabrinjavajuće jer svi su redom rekli da se tako nešto moralo dogoditi te da je bilo samo pitanje vremena. Nekoliko dana poslije zbog valova koje je uzrokovao riječni kruzer prevrnuo se hrvatski policijski brod na kojem su bili policajci i ilegalni migranti. Pukom srećom nitko nije stradao. Stoga se postavlja pitanje koliko je uopće sigurna plovidba Dunavom kroz Hrvatsku i na što sve treba zapravo paziti.
Sreća spasila život
Dunav protječe kroz 10 europskih država, ukupne je dužine 2857 kilometara od čega na Hrvatsku otpada 137,5 kilometara njegova toka. Najveći grad na obali Dunava u Hrvatskoj je Vukovar čiji brojni građani žive uz ovu moćnu i opasnu rijeku i od ne. Tu je i Veslački klub sa svojim članovima, a sve je više i turističkih posjeta koje “donosi” Dunav. I teretni promet ponovno je u porastu. Sve to uzrokuje i sve gušći promet Dunavom kod Vukovara što samim tim onda dovodi u pitanje i sigurnost. Ivica Franić Srna, višegodišnji predsjednik Športsko-ribolovne udruge Dunav, kaže da je odrastao na Dunavu.
– Dunav je tako lijep, pruža mnogo, no može biti i opasan. Mnogi nisu ni svjesni opasnosti. Upravo radi sigurnosti svi se moraju pridržavati pravila kako bi se spriječile ovakve i slične nesreće – rekao je Franić. Podsjeća na to da je i sam prije nekoliko godina samo pukom srećom preživio incident na Dunavu kada je na njegovu brodicu, koja je bila privezana uz obalu, naletio teretni brod. Njegova brodica tom je prilikom potopljena, a pronađena je nekoliko dana kasnije, kilometrima nizvodno.
– Samo mi je sreća spasila život jer otišli smo kući oko 20.30 sati toga dana. Nekoliko sati poslije gurač sa šest barži skrenuo je s puta 38 metara i pregazio moju brodicu. Da sam bio unutra, ne bi mi bilo spasa. Prije nekoliko godina dogodio se još jedan slučaj kada je veliki brod naletio na brodicu pa su ljude spašavali tako što su sjekirama razbijali krov kako bi ih izvukli – kaže Franić.
Podsjeća i na niz slučajeva kada su se teretni brodovi nasukali, od kojih jedan i ove godine, jer su skrenuli s puta. Kako tvrdi, to dokazuje da su nesreće ne samo moguće, nego se i događaju. Ističe i da nije zadovoljan sigurnošću na Dunavu koji protječe uz hrvatske obale.
– Nema nikakve sigurnosti i to je velika istina. Tu je i velika uloga Lučke kapetanije koja bi trebala upozoravati brodove, posebno riječne kruzere, koji plove brže od dopuštenoga ili su u bilo kakvom drugom prekršaju. Valovi koje uzrokuju kruzeri mogu potopiti manje brodice, a oni često pored Vukovara plove puno brže od dopuštene brzine. Isto tako, brodovi moraju biti i propisno označeni i osvijetljeni. Na guračima koji naprijed imaju barže mora na pramcu biti mornar koji zapovjednika broda putem radioveze izvješćuje o putu i opasnostima.
Kada je magla ili smanjena vidljivost, bez obzira na tehniku koju posjeduju, trebali bi pristati i čekati bolje uvjete. Niz je tu stvari kojih bi se svi, a posebno veliki brodovi, morali pridržavati, ali veliko je pitanje koliko se toga drže – rekao je Franić. Njegova udruga u 16 godina upravljanja Vukovarskom adom prevezla je preko Dunava oko 3 milijuna osoba i pri tome nisu imali nijedan incident. Rezultat je to činjenice, kako Franić kaže, što su se pridržavali pravila na vodi.
– Drukčije ne ide jer svaki „susret“ s velikim brodovima na Dunavu najčešće je smrtonosan. Kada vidite da nailaze teretni brod ili kruzer, nikako im ne smijete sjeći put, približavati im se, a treba uvijek paziti i na valove – savjetuje Franić. A koliko je Dunav varljiv i opasan, govori i činjenica da je kod Vukovara on širine oko 600 metara, a dubine nekih šest metara. Svega nekoliko kilometara uzvodno i nizvodno širine je i do kilometar, a dubina ide i više od 20 metara.
Uz to, najvećim dijelom tok Dunava kroz Hrvatsku prolazi daleko od većih gradova i nepristupačan je pa je samim tim upitno i koliko brzo do mjesta nesreće može doći pomoć i na koji način. Inače, kod Vukovara plovi i turistički brod Waterbus Magenta 1. koji je jedini takav brod uopće u Hrvatskoj. Sagrađen je prije tri godine, a turistima nudi mogućnost plovidbe Dunavom kod Vukovara i pogled na grad s rijeke. Povremeno plove i noću kada je, kako kažu, najlakše jer je i najmanje prometa.
– Na sreću, do sada nismo imali većih problema. Tu i tamo netko povremeno glisira pored broda dok su putnici u njemu. Sve to za sada rješavamo razgovorom. Nedavno smo imali i slučaj kada je policijski brod bez ikakva razloga glisirao blizu nas. Ljudima to nije ugodno, neki se i uplaše. Opasnost su i kruzeri koji često brzo plove pored Vukovara. Od njih 10 barem 2 plove brže od dopuštene brzine i tu bi se nešto moralo učiniti kako bi se djelovalo preventivno i spriječile nesreće.
Teretni brodovi idu sporo, posebno kada su puni. Kod njih je najveća opasnost što su jako veliki, a posebno oni gurači s baržama koji ništa ne vide pred sobom – kaže Šesto. Među brojnim Vukovarcima koji svakodnevno izlaze „na vodu“ su i članovi veslačkog kluba Vukovar 91. Jedan od onih koji povremeno vesla je i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava koji kaže kako se ne sjeća nekih većih problema na Dunavu.
Nemaju nikakve šanse
– Tu je stvar prilično jednostavna, odnosno, ako se svi pridržavaju pravila neće biti problema ni za čamce, ni za brodice, a ni brodove. Zna se da se brodovima ne smije prilaziti preblizu i kako se treba ponašati kada naiđe kruzer, kako okrenuti čamac i sl. Treba se držati desne strane i nikada im ne sjeći put. Međutim, stvari se u sekundi otmu kontroli i stoga uvijek na vodi treba biti maksimalno oprezan – rekao je Penava. Lučka kapetanija Vukovar zadužena je za nadzor prometa Dunavom kroz Hrvatsku te njihovi djelatnici mogu pratiti bilo koji brod koji je povezan s njihovim sustavom.
Klikom na njega odmah mogu vidjeti koji je to brod, koliko brzo plovi… U slučaju potrebe sve podatke mogu pregledati i satima unatrag. Kapetan Lučke kapetanije Vukovar Ivan Barović napominje i da su brodovi koji plove Dunavom kroz Hrvatsku opremljeni svim modernim uređajima koji zapovjednicima omogućavaju sigurniju plovidbu.
– Teretni brodovi većinom su stariji, ali riječni kruzeri su najvećim dijelom novi, uglavnom su stari po godinu dvije. I zapovjednici su iskusni i plove već godinama te su u karijeri prošli puno toga. Međutim, greške se događaju i to uvijek moramo imati na umu posebno jer je promet na Dunavu sve gušći – kaže Barović. Godišnje Dunavom, kod Vukovara, prođe na tisuće raznih plovila, a mnoga se i ne zaustavljaju u Vukovaru.
Govoreći o sigurnosti prometa kaže da se svi moraju pridržavati pravila, ali i imati na umu to da brod uvijek ima prednost. Mora se razmišljati o tome da veliki brodovi ne mogu ploviti na svim dijelovima rijeke kao i da je njihov manevarski prostor ograničen. Dodatni problem predstavlja matica rijeke. Napominje i to da brodovi kod Vukovara imaju ograničenje kretanja do 10 kilometara na sat, ali na otvorenom se neki od njih mogu kretati brzinom i do 25 kilometara na sat.
Ta ograničenja postavljena su radi pojave valova, a koliko oni mogu biti opasni na Dunavu, najbolje su vidjeli policajci i migranti na policijskom brodu koji su potopili. Naglašava i to da uvijek treba imati na umu kako Dunav često vara na prvi pogled, odnosno, uvijek se čini užim nego što jest.
Pri tome brodice koje teže i po nekoliko desetina tona nemaju nikakve šanse u sudaru s brodovima koji su teški i po tisuću tona pa i više. Gurači s baržama posebna su priča s obzirom na to da ti konvoji budu dugački i po 300 metara, tako da se zapovjednik u plovidbi rukovodi isključivo tehnikom jer zapravo ispred sebe ne vidi ništa ili gotovo ništa. U noći i magli situacija je još zahtjevnija, a samim tim i opasnija.
– Nesreća kod Budimpešte vrlo će vjerojatno donijeti neka nova pravila ponašanja kada je riječ o plovidbi kroz Mađarsku, a posebno kod Budimpešte. Što će se napraviti, teško je reći jer treba znati da je riječ o međunarodnom plovnom putu. Uz to, Mađarska ima velike koristi od riječnog turizma. Hoće li se sve to nekako preslikati i na promet Dunavom kroz Hrvatsku, trenutačno ne znam. Kako god, Dunav iziskuje veliko poštovanje i uvijek treba razmišljati i djelovati preventivno kako bi se spriječila kakva nesreća – zaključio je Barović.