I tako smo od “Zaustavite Reuters!” došli do Twitterova i Facebookova “Zaustavite američkog predsjednika!”. Virus cenzure uvukao se i u društvene mreže koje su obesmislile svaki oblik cenzure u klasičnim medijima. U samo četiri godine društvene mreže prvo su uzvisile Donalda Trumpa do položaja američkog predsjednika, a onda na kraju mandata, tijekom kojeg su profitirali na njegovim objavama, trajno su mu oduzeli zapravo slobodu javnog govora. Kakvo poniženje za američkog predsjednika i njegov projekt MAGA, ali i za američke institucije. Unatoč i prvom amandmanu!
Twitter je u 14 godina postao ne samo nešto više od privatne tvrtke nego i nešto više od američkih institucija. Uzimajući si za pravo trajno oduzeti najmoćnijem predsjedniku njegov osnovni politički alat, postao je zapravo sila iznad američkog Kongresa i Vrhovnog suda, parapolitička institucija. Što vrijedi i za Facebook koji je ograničio Trumpa do kraja mandata. To više jer u ovom slučaju “poticanje na nasilje” nije izravno ni očito već je riječ o interpretativnom mozaiku koji se dobrim dijelom oslanja na neizrečeno u kontekstu aktualnih događanja.
Nije samo policija u slučaju “Capitol Riot” reagirala drugačije nego za protesta “Black Lives Matter” već su i društvene mreže tada propustile radikalno tretirati Trumpove objave. I to pokazuje da je “poticanje na nasilje” vrlo fluidna politička kategorija. Facebook i Twitter slavljeni su kao alati pobunjenika u slučaju Arapskog proljeća, dok se aktualnim američkim pobunjenicima i njihovu “spiritus movensu” uskraćuje taj alat. Društvene mreže odigrale su važnu ulogu i u antiterorističkoj propagandi izvansudske egzekucije Bin Ladena. Premda, principijelno što je to bilo u svojoj suštini? Kad Amerika sije smrt po svijetu temeljem odluka američkih predsjednika popraćenih adekvatnim propagandnim porukama kojima “potiču na nasilje”, naravno da Twitteru i Facebooku ne pada na pamet dati prednost etičkim pravilima svoje mreže nauštrb američkog patriotizma. Uostalom, jedan od korisnika Twittera, “the 3rd man”, duhovito je primijetio “Without Trump, what is the point of Twitter?” što bismo mogli prevesti “Što je Twitter bez Trumpa”.
Društvene mreže prijete da se izdignu iznad demokratskih sustava uvodeći neke svoje kriterije i neke svoje vrijednosti. Bez obzira na to što mislili o Trumpu i njegovim postupcima i istupima nakon izbornog poraza. Društvene mreže imaju sve veći društveni značaj i kod nas. Pokazale su se kao koristan alat u organizaciji niza protesta. Pripomogle su Mislavu Kolakušiću da dobije mandat u Europskom parlamentu, ali u svojim je daljnjim političkim ambicijama precijenio njihovu moć, a podcijenio moć klasičnih medija koji zasad još nisu upali u zamku isključivosti u kakvu su upali vodeći američki mediji za izborne kampanje koja je dovela Trumpa na vlast. Baš svi mediji, kao i analitičari i komentatori crpe informacije s društvenih mreža, a osobito u dramatičnim okolnostima kakve su izazvali potresi na Banovini.
Upravo su se s društvenih mreža, nerijetko i nekritički, pretakali komentari o tomu kako su se navijači, obrtnici, udruge i brojni pojedinci vrlo brzo organizirali, dok “država nije učinila ništa”. Nerijetko na društvenim mrežama inače vrlo ozbiljni, odgovorni i pametni ljudi podlegnu nekontroliranoj slobodi pa se s odmakom i sami čude što im se dogodilo. Mediji, za razliku od društvenih mreža, funkcioniraju po određenim principima, koji uključuju individualnu i hijerarhijsku odgovornost te društvenu odgovornost. Riječ je o svakodnevnom vaganju između niza vrijednosti. Trenutačno je važan izbor treba li crpiti i to sve manje energije koje imamo pod teretom katastrofa koje su nas snašle na besplodne rasprave.
Koliko li je ozbiljnih analitičara kritiziralo ministra gafova ovaj put posve neargumentirano jer u Robnim zalihama “pod ključem” drži 1600 šatora, za koje je i dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić rekla da baš i nisu upotrebljivi sada na Banovini, a s obzirom i na njezinu humanitarnu aktivnost, malo tko bolje od nje poznaje situaciju na terenu. Pa ta opsjednutost objavom “katastrofa”, “izvanrednih stanja” i “velikih nepogoda”, koju je, uzgred, upravo objavio londonski gradonačelnik zbog koronavirusa. Je li zakasnio? Doduše, nedostajalo je prvih tjedan dana na Banovini stožerne koordinacije, te je bilo elemenata kaotičnog mravinjaka, ali posve razumljivo s obzirom na tisuće dobročinitelja koji su imali potrebu osobno biti uz stanovnike Banovine. Pri tomu su od lokalnih dužnosnika do samog premijera pale i pogrešne riječi, ali otužno je sada tomu pridavati toliku važnost.
Uz to, tvrditi kako država nije baš ništa učinila i kako nam u institucijama sjede isključivo nesposobni bez empatije, koji samo gledaju svoju korist, jest puko demontiranje države. I tako već 30 godina “takve” mijenjamo “takvima”. Kratkovidno i očekivano na društvenim mrežama, ali društveno neodgovorno u ozbiljnim medijima.
VIDEO Vesna Blašković o Facebook grupi koju je pokrenula nakon potresa u Zagrebu
Događaji u Washingtonu najbolji su primjer kako ipak postoji neki zakulisni, paralelni sustav vlasti u gotovo svim državama, a sloboda govora, tj. demokracija uopćeno, mrtvo su slovo na papiru. Smješno je uopće zboriti o nekakvoj slobodi malog čovjeka kada niti američki predsjednik ne smije javno iznositi svoje stavove!