Izgleda da nema tog face liftinga koje bi pomoglo domaću političku scenu pretvoriti u barem malo dostojanstveniju društvenu rabotu. Je li moguće da pored svih silnih profesionalnih PR savjetnika i komunikologa domaća politička scena djeluje poput skupine nakupaca s placa? Naravno da je moguće, jer se upravo o političkim nakupcima i radi, pa niti prebjezi poput dugogodišnje SDP-ove uzdanice Milanke Opačić besramnim odlaskom u suprotni tabor, kao Saucha ranije, više ne uzbuđuju javnost.
Od "Bandićevih 11" do Kujundžićevih "10 zapovjedi", domaća politika nalikuje zastrašujuće lošem filmu punom negativaca. Ali naravno, nije samo image loš, prije svega loša je politika od lijeva nadesno koju niti PR-ovsko ušminkavanje ne može izvući iz gliba u koji je pala.
Iz dana u dan svjedoci smo manjih i većih skandala, do te mjere da se pustima čine rijetki dani bez gafova političara. Prvo Vlada ne zna da predsjednica ne putuje u Marakeš, onda iz ureda predsjednice javljaju da su javili samo telefonom, ali da tako uvijek rade, kao da su ta dva mala brda Pantovčaka i Gornjeg grada, koja nota bene sukreiraju vanjsku politiku, u ratu kao u Ratovima zvijezda i udaljeni nekoliko galaksija, a ne postoje e-mailovi, konzultacije ili golubi pismonoše. Ili, kao da nije normalno da bi se prethodno trebali čuti i možda dogovoriti.
Na nesreću birača, apstinenata i građana, u slučaju prebjega ne radi se samo o nebitnim privatnim gafovima već javnom uhljebljivanju i općem odsustvu minimalne ideološke svijesti - jer politika je prije sveg ideologija - da si prevario svog birača. Koji ti, što je možda najgore, to neće niti zamjeriti, jer mu je već dosta svega i ne zna kako promijeniti tu glupu situaciju.
Pola Sabora i interesnih skupina u njemu funkcioniraju na taj način, danas potpuno ozakonjen i očekivan u hrvatskoj politici koja je dotakla svjetonazorsko dno. Primjera ima više nego je potrebno i pristojno. Nakon Hasanbegovića i Esih koji su "prešli" Bandiću, a on ima dao koncesije za pozicije u gradskim kulturnim vijećima institucija poput kazališta i koncertnih dvorana, te dodjeljivanje imena ulicama i trgovima, do HNS-a koji je "prešao" HDZ-u, bilo bi zapravo čudno da Opačić nije napravila slično.
No, "Bandićevih 11" možda su ponajbolji primjer kako se od jednog stiže do 11 zastupnika, jer tu je lova, a zna se da je bolje biti zagrebački gradonačelnik nego predsjednik Vlade ili predsjednica države. Manjinske udruge odjednom dobivaju godišnje iznose o kakvima i većina može samo sanjati, svi redom glume moralne vertikale i brane neobranjive teze i preokrete, te su u stanju medijima objašnjavati da je to sasvim u redu. Pa se kao bezbojna Marija Peh neki dan slikaju pred kamerama pored Bandića, zatrpana cvijećem i poklonima kao da se radi o prijelaznom roku neke vrijedne sportašice ili glumice s osvojenim peharom. No, ovo su samo loši glumci u, nažalost, bitnom domaćem filmu čiji nastavci tek slijede usprkos loših kritika.
Zadnja farsa s pitanjem ministra zdravstva Kujundžića novinarima "znaju li 10 zapovjedi i koja je osma, da vas vidim?", nije samo bezobrazno izbjegavanje odgovora na ozbiljni ovozemaljski problem da će splitska bolnica možda tužiti one koji propitkuju njen rad, već dokaz da su se estradna farsa i religijska retorika, kako kome zatreba, uvukle na velika vrata u domaću politiku i u navodno sekularnu državu. Pri čemu su svi drugi, htjeli-nehtjeli, statisti novog apokaliptičnog spektakla u nastavcima, ali bez dobrog scenarista pa se kraj ne nazire.
>> Pogledajte što je Milanka Opačić navela kao razlog napuštanja SDP-a
Bilo bi korisno s vremena na vrijeme "koknuti" po kojeg korumpiranog političara.No koliko ih je kod nas korumpiranih ne bi imali dovoljno municije kako bi ih sve "zaslužne" poslali u "vječna lovišta".