Noćima ne spavam. Ljutita sam, žalosna i razočarana. Što bih sada trebala igrati "eci, peci, pec" i izabrati koja će dva psa ostati, a kojih ću se riješiti? To ne mogu ni zamisliti. Zapravo, ta opcija uopće ne dolazi u obzir. Borit ću se svim sredstvima do kraja, ali svoju Rinu, Donija, Cucu i Leksi ne dam – poručuje Paulina Cindrić iz Slunja, vlasnica četiriju pasa, nakon neuspješnog pokušaja mirenja ljubitelja životinja s gradskom vlasti. Gradonačelnika Željka Rendulića nastojali su uvjeriti u apsurdnost i nezakonitost odluke po kojoj Slunjani mogu u kući imati najviše po dva psa i dvije mačke.
Spašeni i zahvalni
Dogovor nije uspio, odluka ostaje na snazi, ali ljubitelji životinja u Slunju ne odustaju. Posebno peteročlana obitelj Cindrić. Od četiriju pasa, kupili su samo pudlicu Rinu. Ostala tri su udomili. I svaki ima svoju tužnu priču, koja je dolaskom u obitelj dobila svoj sretan završetak. Tako mora i ostati. Doni je mješanac kojeg su 28. rujna 2010. pronašli na motokros stazi kada su išli brati kestene. Mali i mršav, toliko da mu se vide kosti, zavukao se u rupu iz koje nije htio izići. Paulina je otišla kući i našla jedino kekse “Domaćica” kojima ga je uspjela namamiti. Još oprezan i plašljiv zbog svega što je proživio, od svoje se obitelji ne odvaja. I svakog trenutka pokazuje koliko je zahvalan. Cuca je u dom stigla za lanjsku Novu godinu. Tri sestre netko je ostavio na cesti. Našli su ih susjedi i donijeli Cindrićevima jer oni kao imaju "azil za životinje". Kada su ih već vozili prema skloništu u Utinji, predomislili su se i ostavili onu najmanju. Druge dvije poslije su također udomljene. Posljednja je, 15. listopada, stigla najmlađa Leksi. Cindrićevi su je prigrlili nakon što se Paulinina bivša učenica morala oprostiti od svoje ljubimice zbog alergije. Doniju su u početku cure išle na živce, ali sada su nerazdvojna klapa. Čim Cuca pozove na igru, veselju nema kraja.
– Kada ljudima učinite uslugu, brzo to zaborave. Psi nikada – priča suprug Joso dok se s nerazdvojnom četvorkom sprema u još jednu šetnju. Za obitelj, koja je u svoj topli dom primila i papige, zamorce, zečeve i mačke, buđenje počinje u 5.30 kada je na rasporedu prva šetnja. U čuvanje i brigu za ljubimce uključeni su i djed i baka koji žive na selu. Pomažu i najmlađi članovi, Lucija, Jakov i Veronika.
– Već dvije godine ne idemo na more jer ih ne želimo ostaviti bilo kome. Zato idemo na Koranu. Imaju svoje mjesto i nikome ne smetaju. Kamo god idemo, putujemo svi zajedno, druge nema – poručuju Cindrići. Iako su iz Grada ukazivali na nužnost donošenja ovakve odluke i zbog turizma, Rina je dokazala da i ona može biti prava turistička atrakcija.
– Nema turista na kupalištu kojeg ona ne pozdravi. Jedni su bili toliko oduševljeni da su je željeli slikati. A ona je dvadesetak puta skočila u vodu i vraćala se na obalu. Nisu mogli vjerovati. Imamo još stotine ovakvih nezaboravnih priča – kažu Cindrići. Gradonačelnik Slunja Željko Rendulić odbio je komentirati neuspjeli dogovor. Kako doznajemo, na sastanku je upozoravao na to da se prekobrojne mačke i psi ne uklapaju u razvojnu strategiju grada te da lavež pasa ometa i građane i turiste. Međutim, za Večernji list nije to želio potvrditi.
– Cijela priča daje lošu sliku o Slunju. Bavimo se važnijim temama – odgovara prvi čovjek Slunja. Sigurno je da su gospodarstvo i otvaranje radnih mjesta top tema ne samo Slunja nego i čitave Hrvatske. No, te ne znači da se ne trebaju rješavati i drugi problemi koji muče mnoge stanovnike.
Narušene ljudske slobode
– Budući da je Grad objasnio da je odluka izmijenjena zbog pojedinaca koji se bave turizmom, a ometa ih lavež pasa, osjećam se prozvanim. Uzgojem pasa bavim se 25 godina i smatram da sam se itekako prilagodio zajednici. U ovom slučaju narušene su ljudske slobode. Zajedno s ostalima borit ću se da se barem vrati prijašnja odluka po kojoj se moglo imati četiri pasa. Imam dvije adrese, od kojih je jedna izvan zone i po tome mogu imati i stotinu pasa. No, neću odustati, jer ova je odluka nezakonita, neustavna i nepoštena – napominje Boris Mikić, slunjski uzgajivač koji se trenutačno brine o dva odrasla psa i štenetu. U Slunju pripremaju i peticiju.
– Zašto bih ispaštala zbog nekoga? Volim ovaj kraj i želim živjeti u miru, bez straha da ću morati nekog od njih darovati, prodati, a o trećoj stvari neću ni razmišljati. Uostalom, po Zakonu je zabranjeno napuštanje životinja. Svoje ne dam ni pod koju cijenu. Nadam se da će biti razuma i da će se Vijeće predomisliti – vjeruje naša sugovornica.
Koja glupost od propisa. Znači 2 doge mogu, a npr. 3 šnaucera ne mogu. Što ako se nekome ošteni kuja?