Od dvanaestorice samo dvojica preživjela

Taj hladni pogled, te prodorne plave oči zauvijek ću pamtiti. Uvijek bih ih prepoznao, rekao nam je Zdravko Komšić, jedan od branitelja Vukovara, a poslije zatočenik srpskoga logora u Srijemskoj Mitrovici, prisjećajući se Miroslava Stojanovskoga, danas generala i načelnika Glavnog stožera oružanih snaga Republike Makedonije, nekad sudionika agresije na Vukovar. Prisjećajući se Stojanovskoga, Komšić kaže da je on bio pred autobusima u kojima su iz hangara na Ovčari prevozili branitelje i civile u logore u Srbiji.
 Dok sam izlazio iz autobusa, Stojanovski mi se obratio riječima: "E moj zapovjedniče, dok sam ja živ ti nećeš živ izaći iz Mitrovice"  ispričao je Komšić.

Predaja Mitnice
O djelovanju generala Stojanovskoga Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora posjeduje i videozapis na kojem se vidi kako on nadgleda predaju Mitnice.
 Sramota je da se takva osoba, odgovorna za smrt više Vukovaraca, prima sa svim počastima u Hrvatskoj, i to baš na dan kad se obilježavalo 14. godina od pada grada. To je velika sramota i pljuska svima nama  ogorčen je Komšić.

Miroslav Stojanovski bio je zapovjednik jedinice vojne policije koja je odgovorna za smrt i nestanak desetak Vukovaraca.

 Zarobljeni smo 18. studenoga na Ristićevu salašu. Zarobili su nas šešeljevci, koji su nas potom predali vojnim policajcima što su bili smješteni na Vučedolu. Tamo su nas tukli, iživljavali se nad nama. Tukli su nas i neki od vojnih policajaca  prisjeća se Petar Vukojević, koji je sa Slavkom Marićem jedini od 12 zarobljenih branitelja preživio. Toga su dana zarobljeni Zdenko Zaoborni, Josip Zaoborni, Stjepan Bali, Borislav Mudri, Pavao Mudri, Tošo Šulentić, Stjepan Levenski, Zlatko Dir, Jozo Zeko, Nikola Brindzelj i Zlatko Bataković. Uz dvojicu preživjelih, do sada su samo nađeni i pokopani Zdenko i Josip Zaoborni.

 Stojanovski, kojega nismo osobno vidjeli, bio im je zapovjednik i sigurno nisu mogli ništa učiniti, a da on to ne zna. Isto tako, neke je stvari mogao, da je htio, i spriječiti  rekao je Vukojević, koji od vojnih policajaca koji su ih tukli na Vučedolu po najgoremu pamti jednoga košarkaša, Muslimana iz Zenice.

 Taj je bio najgori. Najviše nas je tukao. Govorio je: "Oslobodili smo Vukovar, past će i Osijek, a onda ćemo j mater Aliji"  prisjeća se Vukojević.

Odgovornost
Petar Zaoborni svoga je sina Zdenka (1971.), koji je u ožujku 1991. godine odslužio svoj vojni rok u bivšoj vojsci i bio jedan od zarobljenih, pokopao prije dvije godine.
 Toga Stojanovskoga svakako smatram odgovornim jer im je on ipak bio nadređen, to su bili njegovi vojnici. Sramota je što je takav čovjek i na takav način primljen u Hrvatsko. A u isto vrijeme Ivo Sanader i Stjepan Mesić nisu našli vremena da dođu u Vukovar. Ipak, uza sve to ja sam "sretan" čovjek jer sam pronašao svoga sina i pokopao ga. Što će oni koji svoje još nisu našli, a možda ih nikad i neće naći  rekao je Zaoborni.

Ni Vera Brindzelj nije našla supruga Nikolu, koji je također nestao toga 18. studenoga. Ni 14 godina poslije ne zna ništa više.
 Što se dogodilo, doznala sam poslije od Petra Vukojevića. Nikakvih drugih informacija, ništa drugo o muževoj sudbini ne znam  rekla je Vera Brindzej.
Milka Bali već 14 godina traži sina koji je također nestao poslije zarobljavanja na Ristićevu salašu.

 Tražim ga i već 14 godina nema nikakvih vijesti. Na sve razmjene, kad su dolazili branitelji iz Vukovara, išla sam s nadom da ću ugledati svoga jedinca. Na žalost, nema ga još  kroz plač nam je rekla Milka Bali.