Subota 29. srpnja UMRO JE JOSIP BROZ TITO. MNOGI TO JOŠ NE VJERUJU
Ne prestaju se slaviti riječi netom preminule "legende" Miroslava Lilića koji je svojedobno u Dnevniku Zagrebačke televizije objavio vijest – "Umro je Josip Broz Tito". Nije to bila vijest o smrti stvarnog, nego mitskog Tita, ne, dakle krivca za desetke tisuća Hrvata poginulih u Bleiburgu i na križnim putevima, za stravu Golog otoka i Stare Gradiške, za nezapamćeni politički totalitarizam, gušenje sloboda i progone tisuća nepoćudnika koji su kažnjavani za "grijehe" poput pričanja bezazlenog vica ili "zlobne" dosjetke. Titova mitska moć prenijela se i u vijest o njegovoj smrti, a njegova "legendarnost" učinila je legendarnim i samoga Lilića, što se vidjelo i sada nakon njegove smrti. Naravno, ni slučajno se nije moglo dogoditi da Lilić ili tko drugi na Hrvatskoj televiziji obavijesti o odlasku jednog od najvećih političkih zločinaca 20. stoljeća. Nepojmljiva je razlika između stvarnog i mitskog Tita koji i danas, čak i među svojim protivnicima, nije izgubio snagu kulta ličnosti koja se tako duboko utisnula u pamćenje građana. No baš ništa nije ostalo ni od Tita ni od Lilića, država im je propala, propao im je sustav, ostala je samo mitska snaga laži i obmana i prigodne mitske uspomene.
Nedjelja 30. srpnja GDJE JE SADA UKRAJINCIMA NUKLEARNO ORUŽJE
Nakon što su dva ukrajinska drona pogodila zgradu u Moskvi, ukrajinski predsjednik Zelenski izjavio je kako "rat stiže u Moskvu", a bivši ruski predsjednik Medvedev bio je zloslutan, rekao je: "Ako uspije ukrajinska protuofenziva, morat ćemo upotrijebiti nuklearno oružje." Rusi danomice napadaju Ukrajinu mnogo žešće nego ukrajinski dronovi Moskvu, no za razliku od Rusije, Ukrajina ne može zaprijetiti nuklearnim oružjem. Povijest kaže – kad je Ukrajina proglasila neovisnost od Sovjetskog Saveza 1991., imala je veći nuklearni arsenal nego, primjerice, sile poput Velike Britanije, Francuske ili Kine. Odlučila se odreći tog oružja jer je bila suočena s teškom gospodarskom krizom i međunarodnom izolacijom, potpisala je Memorandum iz Budimpešte, kojim je odlučeno da će nuklearne bojne glave biti premještene u Rusiju i demontirane. Nije ovo prvi put da Rusija prijeti nuklearnim oružjem, no to vjerojatno neće zastrašiti ni Ukrajinu ni Zapad te se u budućnosti mogu očekivati nove prijetnje iz Moskve. Kako god bilo, ukrajinski rat se nastavlja i ne vidi mu se kraja, pa samo možemo nagađati kojom će se jačinom nastaviti ruski napadi i ukrajinska obrana i protunapadi. Kao europska i svjetska navika.
Ponedjeljak 31. srpnja DRŽAVU U KOJOJ BI ŽIVJELI SA SRBIMA HRVATI NIKAD NISU ŽELJELI
Zamisao o gradnji Berlinskog zida između Srba i Hrvata, kojom je ovih dana srpski glumac Vuk Kostić navodno šokirao javnost, zapravo i nije nova. Taj zid postojao je stoljećima u kojima hrvatska kultura nije bila ni u kakvu srodstvu sa srpskom, a moglo je tako i ostati da nije bilo hrvatskih sklonosti ujedinjavanju i srpske težnje za posvajanjem. Zajednička država nikad nije bila želja većine hrvatskog naroda. Naravno, Kostić govori o hrvatskim zločinima, srpske prešućuje, a Bošnjake smatra Srbima i mora da ih je oduševio tvrdnjom: "Možeš govoriti srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Hrvati su veliko pleme, nemam ništa protiv, ali bošnjački ne postoji." Kaže: "Stavio bih Berlinski zid između, da se nikad više ne možemo sresti pa da više ne dolazi do tih strašnih nesreća." Naknadno se sjetio te ustvrdio kako za to nema para, "ali ušteda bi, dugoročno gledano, bila više milijuna ljudi". Zašto Kostić o Berlinskom zidu govori u vrijeme u kojem nema opasnosti od sukoba Srbije i Hrvatske i od "strašnih nesreća" te od bijega Srba iz Srbije? Što god da je imao na umu, Berlinski zid ostat će metafora za odnose Srba i Hrvata, makar i kao sprdnja koja nema osobite veze sa stvarnošću.
VEZANI ČLANCI:
Utorak 1. kolovoza ZNANSTVENICI BI NAM DODALI MIŠJE GODINE? NE, HVALA!
Koliko ljudi razmišlja o tome kako bi moglo produljiti svoj život i koliko na tome radi? Vjerojatno vrlo, vrlo malo. Naslov kaže: "Veliko otkriće znanstvenika: 'Preko miševa smo saznali kako možemo produžiti ljudski život za šest godina!'" Pa što će nam tih šest godina? Da mučimo svoje bližnje, da svojom patnjom izazivamo njihovu, da živimo bez svoje generacije, bez svoga društva!? Zar nije normalnije živjeti koliko ti je Bog odredio, zar upotreba miševa za produljenje života (kao da smo im neki daleki rod ili ista vrsta) nije poniženje Boga i čovjeka? Bilo bi bolje istraživati kako ljudski život učiniti što boljim ne tako da mu povećamo trajnost, nego dostojanstvo, a mišje mu godine to dostojanstvo neće ni dati ni povećati. Nikad znanstvenici neće produljiti život a da nad njim ne učine neko nasilje ili neku neprirodnost, a njihovo nastojanje da dođu do nekih "rezultata" samo je ljudska taština koja se urotila protiv Providnosti. I kakav je to naum na miševima ispitivati mogućnost produljenja ljudskog života, zar to nije pomalo nastrano i za čovjeka uvredljivo te koliko je uopće uvjerljivo? Zar znanost i znanstvenici nemaju nekih drugih interesa korisnijih za čovjeka?
Srijeda 2. kolovoza MOŽDA OPORBA I VLAST I NE ZNAJU GDJE ŽIVE
Naslov govori sve: "Profesora više nego studenata, čak 53 studija bez ijednog upisanog brucoša". Podatak je nevjerojatan te optužuje one koji su zaduženi za sustav obrazovanja koji, blago rečeno, nije dobar. Nema reda potrebnog da zemlja dobije stručnjake koji su joj potrebni. Tomislav Dominiković s Visokog učilišta Algebra kaže: "Hrvatska ove godine bilježi rekordno mali broj maturanata, ali i sve manji interes za studiranje među tom populacijom. Uz porazne demografske podatke, gospodarstvo vapi za stručnjacima, kojih je ili premalo ili često pronalaze bolje prilike u inozemstvu. Podaci su alarmantni, a ne stojimo puno bolje u privlačenju stranih studenata, po čemu smo na začelju Europe."
Bez stručnjaka u gospodarstvu i drugim djelatnostima Hrvatska će imati još više iseljenika i ostat će na dnu europskih ekonomskih ljestvica, sve manje će se ljudi iz inozemstva vraćati u zemlju bez posla te će siromaštvo biti sve veće. Ali to su teme koje ne zanimaju ni vlast ni oporbu, oni su zabavljeni nebitnim svađama o plinu, pravosuđu, plaćama u državnim službama, nitko ne govori o obrazovanju, stručnjacima, iseljavanju... kao da ne žive u Hrvatskoj. No možda i ne znaju gdje su.
Četvrtak 3. kolovoza HRVATSKA BI MOGLA NAHRANITI 15 MILIJUNA LJUDI, A DJECA GLADUJU
Piše se kako je inflacija u Hrvatskoj najviša u eurozoni nakon Slovačke i kako su cijene hrane neobuzdane. Nedavno je novinarima na zagrebačkoj tržnici Dolac jedna gospođa rekla: "Na rubu sam. Ja sam sa svojom situacijom na rubu. Sve drugo otpada, i godišnji i sav drugi luksuz zbog hrane, hrana nam je najveći problem. Robu, majice, to se može nakupovati, za to stvarno ima različitih ponuda..." Čovjek se pita – zar je dotle došlo te osim hrane "sve drugo otpada"? I jesmo li doista bolji od Slovačke ili je i to "nategnuto" da ne budemo baš posljednji jer neko smo vrijeme s 30 posto izdvajanja iz kućnog budžeta za hranu najgori doista bili? Koliko je to izdvajanje "neprirodno", pokazuju procjene stručnjaka, prema kojima bi Hrvatska, koja ima manje od četiri milijuna stanovnika, svojom poljoprivredom mogla hraniti 15 milijuna ljudi! Šokantan je podatak da uza sve to neka djeca u školi gladuju, a gladuju i cijele obitelji. No to se ne vidi, o tome nitko i ne piše, a da se vidi, djelovalo bi jako neutješno i neuvjerljivo uz paradiranje elita u medijima, na primjer, uz premijera Plenkovića, koji nam se neizbježno svaki dan objavljuje tako lijepo uhranjen i ugojen.
Petak 4. kolovoza HRVATSKI NAPOKON POSTAJE SLUŽBENI JEZIK U LIJEPOJ NAŠOJ
Naveliko se piše i govori o donošenju jednog neobičnog zakona koji i neće "zakonski" utjecati na život građana. Kad su se pojavile prve zamisli o zakonu o hrvatskom jeziku, "vrisnuo" sam – zar sad i to?! Što će nam taj zakon, koji mi se učinio kao zakon o zraku?! Ali, po svemu sudeći, Matica hrvatska napravila je epohalan posao, prema nacrtu prijedloga njezine radne skupine sročen je tekst koji je sada ministar Fuchs poslao na javnu raspravu, poslije koje bi zakon trebao donijeti Hrvatski sabor. Riječ "zakon" znači pravila, strogoću, kazne..., ali ih u prijedlogu nema. Ništa se ne diktira, ništa ne nameće, ništa ne ograničava, samo se u različitim područjima "uređuje" uporaba hrvatskog jezika koju prati Vijeće za hrvatski jezik, što će ga činiti predsjednik i deset istaknutih jezičnih stručnjaka. Državna će tijela imati lektorske službe kako bi "službeni akti bili jezično uređeni i terminološki ujednačeni". Među zanimljivostima koje donosi zakon najviše me "kosnula" jedna koja nije među najvažnijima – Vlada se treba pobrinuti da se hrvatski uči i među Hrvatima koji žive izvan Hrvatske. Mogli bismo reći – hrvatski će napokon postati službeni jezik u Lijepoj Našoj. Hvala Matici!