U kratkom roku, ekonomski se rast može potaknuti različitim mjerama, primjerice smanjenjem poreza na dohodak, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj. No učinci takvih mjera, iako dobrodošli, vrlo brzo iščeznu. Ono što dugoročno određuje stopu gospodarskog rasta, a time i životni standard pojedinca, jest rast produktivnosti. Od početka krize, taj je rast slab ili je potpuno izostao, stoga ne čudi da mnogi upravo u toj činjenici vide ključan problem globalne ekonomije.
Uzmimo za primjer američko gospodarstvo koje je generator rasta globalne ekonomije. Sjedinjene Američke Države od Drugog svjetskog rata bilježe dugoročnu stopu rasta produktivnosti od blago iznad dva posto. Ona je katkad znatnije premašena, kao u šezdesetim godinama prošloga stoljeća te u tehnološkom bumu krajem devedesetih. Međutim, u posljednjih 15-ak godina, a posebice od kraja prošle gospodarske krize, rast produktivnosti je gotovo nepostojeći, odnosno znatno je ispod 1 posto, a u nekim godinama je i graničio s padom. Uzroci toga su svejedno prilično misteriozni. Mnogi vide to kratkoročnim fenomenom te krive prošlu krizu te posljedičnu prezaduženost, izostanak investicija, kao i niske kamatne stope koje na životu održavaju nekonkurentna, „zombi“ poduzeća. S druge strane, bivši guverner američkog FED-a Alan Greenspan krivi ponajprije demografske trendove i sustav socijalne skrbi.
Ipak, možda najzanimljivija teza spominje izostanak osjetnog ekonomskog učinka tehnoloških promjena, što zvuči poprilično paradoksalno s obzirom na to da smo svi svjedoci procesa u kojemu su tehnološki napredak i sveopća informatizacija poslovanja utjecali na to da danas jedna osoba uz pomoć računala obavlja posao koji je prije dvadesetak godina zahtijevao angažman mnogo više ljudi.
Međutim, mnogi su stava kako je većina transformativnih inovacija koje su znatno povećavale produktivnost rada, poput računala ili interneta, već postignuta kroz povijest, dok nove inovacije ne pridonose osobito većoj efikasnosti te da unatoč svojoj brojnosti sve teže ulaze u opću primjenu. Današnji trendovi uspoređuju se i sa situacijom s kraja 90-ih kada je na svjetskim dioničkim tržištima stvoren dot-com balon, koji se kasnije urušio i rezultirao značajnim padom dioničkih indeksa. Ako je situacija takva da se ponovno preinvestiralo u dionice tehnoloških poduzeća upitne profitabilnosti i budućnosti, što rezultira nepotrebnim inovacijama, radi se već o zabrinjavajućem razvoju. No, ako je uistinu iscrpljen rast produktivnosti temeljen na značajnom tehnološkom napretku, tada se nužno moramo pomiriti se s trajno nižim stopama gospodarskog rasta, nalik onima prije industrijske revolucije. Ipak, takvi su zaključci još uvijek preuranjeni te za sada treba ostati na nešto blažem viđenju da tek prolazimo kroz kraće razdoblje u kojemu je nužno za mnoge inovacije pronaći točan modalitet kroz koji će imati pozitivan učinak na produktivnost i gospodarski rast.
"U kratkom roku, ekonomski se rast može potaknuti različitim mjerama, primjerice smanjenjem poreza na dohodak, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj. No učinci takvih mjera, iako dobrodošli, vrlo brzo iščeznu." Pa naravno da iščeznu kas su jako visoki porezi bili smanjenih za svega 10% i ostali su i dalje visoki nakon smanjenja. Porez na dohodak treba smanjiti jos 50% sa sadasnje razine kao i doprinose da bi se osjetio znacajan dugotrajni rast i to bez dizanja ili izmisljanja drugih poreza da bi se popunila rupa u proracunu.