Od političkog bunila i ludila nisu imuni ni lijevi, a ni desni

Hrvatski politički život bespuće je bunila, a u posljednje vrijeme i ludila. Kako drukčije protumačiti riječi Vesne Pusić na subotnjoj konvenciji SDP-a da je ova Vlada najuspješnija koju je Hrvatska dosad imala? Koji su to njezini rezultati da bi takvu kvalifikaciju mogla argumentirati? Nema argumenata, već samo još daljnje bahaćenje bez pokrića, koje čak i nadilazi njezina dojučerašnjeg stranačkog sudruga Radimira Čačića. Ništa Vesni Pusić ne znače sve moguće dosadašnje analize, ali i glas velike većine građana da s ovom vladom idemo u pogrešnome smjeru.

Vesna Pusić ovom je izjavom samo dala do znanja da je bahaćenje bez pokrića bila glavna crta djelovanja dosad i da će to ostati i dalje, čak još i pojačano te da će isključivo na bahaćenju, spinovima i PR marketingu tražiti način kako da se održe na vlasti nakon idućih izbora. To što su sve prevarili Planom 21 – ma tko se toga više sjeća?!

Ili Slavko Linić, koji na istoj konvenciji novinarima dobacuje da od njega prave budalu jer propitkuju zašto kao jedini ministar nije sjedio naprijed, nego otraga. Da, svi se mi drugi bavimo glupostima, a oni su jedini ispravni, na pravome putu. A zapravo nas svi oni vuku za nos i od svih nas pokušavaju napraviti budale. Misli li Linić da je Branko Šegon samo prolazna njegova epizoda? Ne bi li mu bilo pametnije da se, recimo, pozabavi svojom pomoćnicom i šeficom Porezne uprave Nadom Čavlović Smiljanec, koju optužuju da je proizvoljno dijelila stimulacije te da zlorabi svoju poziciju kako bi pogodovala suprugu? Ili je i to možda najobičnija budalaština?

No da je nešto ipak trulo u SDP-u, bilo je jasno kad je u subotu u dvoranu ušao Zoran Milanović. Umjesto vala oduševljenja, Milanovića je dočekao toliko slabašan pljesak da bi bilo bolje da je dočekan u šutnji. Ovako je taj mlaki pljesak odao pravo stanje stvari u vladajućoj stranci – trulež, bezidejnost, izgubljenost, nedostatak vizije, elementarne socijalne osjetljivosti, empatije prema ljudima kojih je svakim danom sve više bez posla, koji su ovih dana pod vodom, potopljeni... Ništa Vesni Pusić i Liniću i drugima ne znači što su državni sustav doveli do kraha, što administracija ne funkcionira, što se birokracija umnožila, a ne smanjila, što su nastavili po starome imitirajući Sanadera – dok smo na vlasti, treba se što bolje uhljebiti i iskoristiti položaj.

Svemu tome bunilu u petak se pridružio i Tomislav Karamarko u Varaždinu, gdje su ga pitali vidi li možda Čačića u ekipi koja bi trebala zamijeniti kukurikavce jer je jasno da Čačić Vesnu Pusić želi utopiti u čaši vode. I na iznenađenje mnogih, Karamarko to nije ni potvrdio ni negirao, već je za tu mogućnost ostavio otvorena vrata i tako šokirao mnoge pristaše HDZ-a. Možda on nije ni htio spomenuti Čačićevo ime, možda ima neka tajna igra, možda nema ništa, ali poruka prema javnosti ostavila je kod mnogih gorak okus. Dobro, često je citiran Franjo Tuđman koji je govorio kako bi i s crnim vragom išao, samo da imamo slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Ali jesu li danas Karamarku i HDZ-u potrebni baš svi vragovi kako bi osvojili vlast? S Čačićem, koji je simbol politike detuđmanizacije i oličenje političke bahatosti? Okupljati da, ali baš sve i svakoga tko se nađe na cesti?

Koje su, dakle, glavne kvalifikacije za hrvatskog političara. To su: 1. magnituda sukoba interesa i marifetluka (što veća, to bolja); 2. kaznena odgovornost za gospodarski kriminal i promet, poželjno oboje; 3. dokaz o nekadašnjem antihrvatstvu te sposobnost zauzimanja dijalektičkog stava prema hrvatstvu; 4. sposobnost mahnitne potrošnje javnog novca; 5. dokazana izvrsnost u bahatosti i aroganciji u svakoj situaciji: 6. urođeni nemar za javno dobro i interes građana; 7. nemuštost; 8. razumijevanje i sklonost zapošljavanju obiteljskog stabla svoga bližnjega u koaliciji i stranci!

Hoće li neka nova vlast donijeti novo ponašanje?

>> Pusić: Ovo je najuspješnija vlada koju je Hrvatska do sada imala