Od prvog honorara u Večernjem listu Jadranka Kosor kupila baki hladnjak

“Za nekoliko dana, ako se vremenske prilike budu stabilizirale, Šumarija Lipik, koja posluje u sastavu Šumarskog gospodarstva

Bjelovar, prići će realizaciji plana o gradnji šumske ceste na predjelu Rogoljica. Za ovu akciju osigurano je za sada oko 500.000 novih dinara. Zanimljivo je da će nova šumska cesta voditi trasom nekadašnje uskotračne pruge. Gradnjom planirane šumske ceste, radnoj organizaciji Šumarije Lipik bit će osigurana eksploatacija drveta sa šumskih površina Psunja. To je do sada, zbog nedostatka komunikacija, bilo nemoguće (J. K.)” Ovu je vijest, svoj prvi novinski tekst, u četvrtak 7. svibnja 1970., na šestoj stranici Večernjega lista objavila tada 16-godišnja, najmlađa dopisnica Večernjeg lista, a danas premijerka Jadranka Kosor.

Redovite isplate honorara
- Bila sam gimnazijalka i jedina dopisnica pa su me kolege prozvali “razglednica”. Zgodna igra riječi, oni su bili dopisnici, a ja, djevojka dopisnica, pa su me radije nazivali razglednica. Bilo jesjajno raditi za Večernji list - prisjeća se Kosor.

Već tada shvatila je da je novinarstvo posao kojim se želi baviti. Paralelno je učila, radila i pohađala šest ili sedam slobodnih aktivnosti, od zbora do literarne grupe.

- Ali, novinarstvo je bilo novinarstvo. Ozbiljno sam se primila toga, a posebno sam voljela naše sastanke u dopisništvu koje je vodio Toni Šimunović. Brzo sam se uklopila među kolege, bila sam ozbiljna novinarka. Svi su me uvažavali, a meni je to bilo neizmjerno bitno. Na tim smo sastancima raspravljali teme, analizirali objavljene tekstove: što je dobro, kako se nešto moglo objaviti bolje ili kvalitetnije - kaže premijerka i nastavlja:

- Nakon kratkog vremena, zaustavljali su me na ulicama tadašnje općine Pakrac. Bili su sretni što sam dopisnica, što se taj kraj spominje u novinama. U to su se doba novine čitale drukčije nego danas. Televizija nije bila dostupna, slušao se radio, ali novine su bile novine.

Prvih se objavljenih tekstova više ne sjeća, ali i danas pamti na što je potrošila prvi zarađeni novac.

- Kupila svojoj baki prvi hladnjak. Bio je to ozbiljan novac tada. Honorari su bili dobri i nije se moralo čekati, isplate su bile uredne - ponosno ističe J. Kosor.

Prvi pisaći stroj
Nakon hladnjaka, koji je odavno prošlost, mlada je novinarka sljedeći novac uložila u pisaći stroj koji i danas čuva. Iako ga godinama nije koristila, uvjerena je da bi se i danas na njemu moglo pisati.

- A u ta je vremena pisaći stroj bio vrhunska tehnologija. Nije bilo suvremenih načina za slanje teksta pa su se dopisnici snalazili kako su znali, od stroja i slanja do diktiranja preko telefona. Pokrivala je sve teme iz općine Pakrac, a vrlo brzo okušala se i u istraživačkom novinarstvu.

- Kursalon, koji je spomenik kulture nulte kategorije, netko je pretvorio u skladište sanduka s mineralnom koja se punila u Lipiku. Ja sam to čula i nisam mogla odoljeti. Morala sam provjeriti, istražiti i napisati. Odlučila sam i da ću sve fotografirati. Ali u ono se doba dobra novinarska priča lako mogla pretvoriti u veliku nepriliku. Tako je završila i moja priča o Kursalonu. Moram priznati, nije bilo nimalo ugodno, svašta su mi govorili kad su me ulovili u istraživanju - kroza smijeh se prisjeća premijerka.

I prije nego što je počela novinarsku karijeru u Večernjem listu, pisala je priče za djecu koje je objavljivao Radio Zagreb. Kada je krenula na fakultet, suradnja s Večernjim listom je prekinuta.

Izgubljena fotografija
Na spomen dopisništva i rada u Večernjem listu, Kosor se za kraj prisjetila jedne “starinske fotografije”.

- Fotografirali smo se svi iz dopisništva s Tonijem Šimunovićem. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako su u to doba novinari izgledali - zaključuje Kosor sretna što se prisjetila svojih novinarskih početaka u Večernjem listu.