Kad je 2006. posjetio Hrvatsku, bivši predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso prošetao je tržnicom Dolac i kušao sir i vrhnje. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon što je Hrvatska otvorila pregovore s EU, a sir i vrhnje nisu slučajno odabrani: u tijeku je bila euroskeptična kampanja desničara okupljenih oko Nenada Ivankovića koji su plašili Hrvate tvrdnjom da će EU uništiti kumice na placu, sir i vrhnje, i ostale tradicije, a Barroso na Dolcu bio je odgovor na taj “fake news” prije pojave fenomena “fake newsa”.
Barrosov sljednik Jean-Claude Juncker jučer i danas boravi u Hrvatskoj, sir i vrhnje su, dakako, i dalje na Dolcu, Hrvatska je skoro šest godina u punopravnom članstvu, a Europska unija je, kroz svoje fondove, najveći javni investitor u hrvatski napredak i boljitak. Oko 80 posto svih javnih investicija u Hrvatskoj financira se, naime, iz fondova EU. Vremena se mijenjaju, Hrvatska je prešla dug put, i od predsjednika Europske komisije više ne očekujemo samo da iskusi i poštuje našu tradiciju, nego i da doprinosi našem napretku. U gospodinu Junckeru, odlazećem ali do 1. studenog još vrlo aktivnom predsjedniku Komisije, Hrvatska ima prijatelja i partnera koji to razumije. Juncker, s druge strane, razumije da u premijeru Andreju Plenkoviću ima nekoga tko EU ne promatra samo kao blagajnu za države “prijatelje kohezije” nego kao zajednicu koja dijeli iste vrijednosti. I od toga, od predanosti europskim vrijednostima, Hrvatska može samo profitirati kao država i kao društvo. Ma što moderne inačice euroskeptične kampanje o siru i vrhnju pokušavale prodati u ovom trenutku.
I prije no što je postao predsjednik Komisije, kao dugogodišnji premijer Luksemburga Juncker je bio dokazani prijatelj Hrvatske. Podržavao je naš ulazak u EU, borio se za to i onda kad su neke države članice pokušale pričekati da cijela regija bude spremna za članstvo pa da onda prime i Hrvatsku (dakle, nikad). Kao šef Komisije pokazao je puno razumijevanja za Hrvatsku. Ima, međutim, još jedna stvar oko koje može pomoći: zeleno svjetlo Komisije koje kaže da je Hrvatska spremna za Schengen.
samo zadrtim balkanskim krkanima smeta clanstvo Hrvatske u EU: U svojoj povjesti RH. nije bila politicki , ekonomski bolje pozicionirana nego u danasjne doba, clanstvo u EU i NATO savezu. Dobrobiti toga , prvenstveno mislim koristenje europskih fondova , tu RH zaostaje upravo svojom krivnjom, jer nije sposobna osmisliti , kako i za koje projekte povuci silan novac koji se nudi.