Eugen Slanček iz Tovarnika šokiran je i ogorčen što mu je vukovarski Centar za socijalnu skrb trajno oduzeo 14-godišnju kćer i smjestio je u udomiteljsku obitelj u Vukovaru nakon što se Centru obratio za pomoć jer je primijetio poremećaj u njezinu ponašanju.
– Zamijetio sam da je kći stalno na računalu. I noću bih je znao zateći kako se s nekim dopisuje i to skriva. Zabrinuo sam se. Uz pomoć prijatelja informatičara provjerio sam sadržaj Facebooka i otkrio da ima ponuda sredovječnih i starijih osoba iz Makedonije, Crne Gore i Novog Sada za grupni seks. Bile su to ogavne poruke i prijedlozi. Čak su se i dogovarali kako će oni iz Makedonije doći ovamo u Tovarnik. Pronašao sam i razgolićene fotografije tih osoba, a jednoj sam se i javio i svašta joj rekao. Zgrozilo me kada sam pronašao slike kćeri, ne sasvim razgolićene, ali u mini suknji. Otišao sam u Centar kako bih ih zamolio da s njom razgovaraju, odvedu je psihologu, nekako je odvrate od takvog ponašanja, a oni su mi oduzeli dijete – kaže kroz plač Eugen Slanček, nezaposleni elektrotehničar koji se sam skrbi za kćer i 11-godišnjeg sina otkako mu je 2004. umrla supruga.
U Centru su mu, kaže, rekli da sutradan dovede kćer, a kad ju je doveo, odmah su mu rekli neka potpiše da pristaje na oduzimanje i udomljenje.
– Mislio sam da neću preživjeti kada smo se vratili njihovim automobilom kući da bi moja kći uzela stvari i kada je s nekoliko vrećica otišla. Rečeno mi je da će mala biti udomljena najviše šest mjeseci, ali da se može i ranije vratiti ako ustanove promjene. Zato nisam mogao doći k sebi kada sam u rješenju pročitao da je udomljenje trajno. Uvijek sam se trudio osigurati im sve iako sam bez posla. Radim sve poslove koje mi ponude samo da bi djeca imala što jesti, odjenuti i da bismo obnovili ovu ruševnu kuću koju sam kupio na otplatu zahvaljujući vlasnici koja je pristala na rok otplate od 10 godina kako bi mi pomogla. Popravljam ljudima kućanske aparate, a sada dolaze svinjokolje pa će valjda biti posla. Oboje djece vrlo su dobri učenici, pomažu mi u kući, zajedno smo prikupili četiri tone kukuruza s polja nakon vršidbe i ponosan sam što, unatoč siromaštvu, nikada nisu ništa ukrali – kaže očajni otac pokazujući kćerinu sobu i fotografije s prve pričesti.
Prema nalazima Centra za socijalnu skrb, uvjeti stanovanja zadovoljavajući su, djeca su zdrava. Slanček je izgubio pravo na socijalnu pomoć jer je radio na općinskim javnim radovima nekoliko mjeseci i jedini prihod je dječji dodatak od 600 kuna. Ima neplaćenih računa za struju od nekoliko tisuća kuna i boji se isključenja, a ni obećani ogrjev nije dobio.
– Udomiteljska obitelj za moju kćer mjesečno dobije 2100 kuna, a da je kod mene i brata, za taj novac sigurno bih joj pružio bolje uvjete. Žali mi se kako je nekada gladna, mora čuvati i nositi malo dijete koje su ti Vukovarci također udomili. Udomiteljica radi, a njezin suprug stalno kćeri priča protiv mene. Sve na svijetu dao bih da mi vrate dijete jer znam da bi ovdje bila najsretnija – kroza suze govori Eugen Slanček.
Od vukovarskog Centra za socijalnu skrb dobili smo samo šturi odgovor.
– Moramo čuvati službenu tajnu jer je riječ o maloljetnoj osobi. Mogu samo reći da je postupak proveden u skladu sa zakonom i profesionalno te su poduzete sve mjere koje smo dužni poduzeti u ovakvim slučajevima – kratko nam je rekla ravnateljica vukovarskog Centra za socijalnu skrb Ana Hirjovati.
Treba birati stranku koja će na prvom jestu štiti obitelj a to su konzervatici HRAST!