Prjie nešto više od mjesec dana, u prvim danima od izbijanja rata u Ukrajini, zajedno s prvim ruskim plotunima ugasile su se nade europske turističke industrije da će tekuća godina biti prva postkorona godina ozbiljnog oporavka, a za neke zemlje možda čak i povratka na staro. Takvu se ambiciju nije naglas izgovaralo, ali među prvima koji su imali argumenata za taj najoptimističniji mogući razvoj događaja svakako su bili turistički domaćini u Hrvatskoj. Naša se zemlja već prošle godine približila rekordnim pretpandemijskim turističkim rezultatima, korona, k tome, kao da se presvukla u manje opasno ruho i, činilo se mnogima, zašto u 2022. ne stremiti i najvišim ciljevima. Sve je to, dakako, vrijedilo do trenutka dok nije progovorilo oružje.
Otad, sve naopako. Hoće li se Europljani za Uskrs, koji tradicionalno pokreće prve velike turističke migracije u godini na Starom kontinentu, usuditi na putovanje? Je li predsezona, treću godinu zaredom, ponovno izgubljena? Ima li izgleda da se u ovoj godini uopće izvuče išta od turističke sezone? A onda opet preokret. Posljednjih dana slušamo vijesti o tome da se zanimanje za turistička putovanja budi, da buking nanovo oživljava, da su rezervacije opet krenule pristizati, pa čak će i Uskrs, govore na Jadranu, biti vrlo dobar, posve nalik turističkim Uskrsima na Jadranu prije pandemije.
A rat u tih otprilike mjesec i pol dana ne da nije prestao, nego se samo razbuktao. Što se događa? Kako je moguće da ratovanje na europskom tlu, koje je u početku sve u Europi zaprepastilo, uplašilo i ogorčilo, u tako kratkom vremenu postane turistički gotovo pa nebitna činjenica? Zadnjih su dana turistički profesionalci u Hrvatskoj već počeli govoriti kako se u ovoj godini može očekivati čak i goste iz Azije, prvo iz Južne Koreje, a onda i iz Kine, unatoč tome što će avioni iz tog dijela svijeta morati koristiti i alternativne pravce. Kako se tako brzo stiglo od empatije i straha, koji u pravilu ljude odmah zaveže uz njihove domove i tako prvo udari na turizam i putovanja, do bezbrižnosti neophodne da se na odmor uopće i krene?
Ljudi se jesu u protekle dvije godine zaželjeli normalnog života i putovanja, ali očito je da se u ubrzanom tempu današnjeg života i sve brže zaboravlja. Šokantni naslovi i scene ratnih okrutnosti "žive" samo do neke sljedeće, još šokantnije informacije. A takvih informacija u modernom svijetu, nažalost, ne manjka, pa se u obranu vlastitog duševnog mira, na autopilotu samozaštite, ponekad jednostavno na sve samo ogugla. Neki to zovu "debela koža", ali da čovjek nije rođen s tom sposobnošću, teško da bi ljudski rod do danas uopće i preživio s obzirom na to kakva su sve djela i nedjela ljudi i neljudi činili na ovom našem malom planetu.
Zato, nema previše mjesta čuđenju kako to da je svijet u tako kratkom vremenu stigao od potencijalno vrlo izgledne i velike nevolje za turističku industriju u ovoj godini, do vrlo izvjesnih izgleda da uslijedi jedna sasvim pristojna godinu za industriju putovanja. Nije, naravno, još isključeno da se mogu dogoditi neugodna iznenađenja i eventualna eskalacija vojnih sukoba, što bi ponovno potopilo netom razbuđene želje europskih putnika i ambicije turističkih domaćina. Ali, ostane li rat unutar ukrajinskih granica i ne podivlja li korona, bit će, da odgovorimo na pitanja s početka, i uskrsnih gostiju i sezone.