Stotinu je godina stara zgrada karlovačke tvornice potkivačkih čavala koju je 20-ih godina prošloga stoljeća preuzela i danas poznata norveška tvornica Mustad. Zub vremena i hrvatska privatizacija, iako je objekt pod zaštitom konzervatora, već su odavno nagrizli ovaj jedini preostali izvorni spomenik zlatnog doba karlovačke industrije. I propala bi da je nedavno od Karlovačke banke nije kupio poduzetnik Ivan Mikšić, vlasnik Tvornice turbina.
Povijest industrije Karlovca
– Uz prostor na Baniji gdje je Tvornica turbina i lokacija u Poduzetničkoj zoni na Logorištu, nama još nedostaje prostora za projekte pa smo odlučili kupiti ovih oko tisuću kvadrata nekada moderne, velike tvornice svjetskih razmjera koja je proizvodila potkivačke čavle i izvozila ih po čitavom svijetu. Koliko znam, još su do 2005. godine proizvodili čavle na izvornim strojevima i izvozili ih u afričke zemlje.
Zanimljivo je da sam, kada sam kupio ovu zgradu, među dokumentima našao i isplatnu listu na kojoj se vidi da je moj otac, koji je bio strojobravar, radio u Mustadovoj tvornici 1943. godine, prije nego što je pozvan u vojsku – kaže nam Ivan Mikšić dok s njim razgledavamo Mustadovu tvornicu; od tavana do prizemlja; po sve četiri etaže njen nas novi vlasnik vodi da vidimo potencijal.
Iako smo i s bivšim vlasnikom obilazili pogone prije dosta godina, razgledavali strojeve i specifične čavle, sada smo zatekli prazne pogone.
– Ovakav smo prostor kupili, bez strojeva, bez ijednog vijka ili čavla, a gdje su strojevi, ja doista ne znam – kaže nam novi vlasnik Mustada.
Godine nebrige učinile su svoje tako da novi vlasnik, prije konačnog uređenja, treba poduzeti, kako je rekao, hitne mjere.
– Nužna je sanacija kompletnog krovišta, zatim zatvaranje objekta da ne bi došlo do daljnje devastacija, zatvaranje stakla na prozorima, postavljanje ograde oko parcele i videonadzora. Projekt nam radi karlovačka tvrtka Arhitekton, inženjerka Zrinka Jerinić Benić. Izvođač radova, tvrtka Izgradnja Marinković s kojom već godinama surađujemo, već je počeo postavljati skelu oko zgrade i, čim se završi projekt, počinju raditi. Ove hitne mjere koštat će nas oko 1,5 milijuna kuna – kaže I. Mikšić.
Nakon toga, dodaje, radit će konačni projekt gdje će definirati namjenu prostora po katovima i cijenu obnove.
– Jedan od uvjeta je da se zadrži ovaj industrijski lift. On po današnjim mjerama zaštite na radu i sigurnosnim propisima ne smije biti u funkciji. Star je stotinu godina i svakako je zanimljiv pa ćemo ga očistiti i konzervirati. Napravit ćemo novi lift, vjerojatno stakleni negdje unutar prostora – kaže nam Mikšić. On je u Tvornici turbina oformio Muzej inženjerstva Jugoturbine gdje je godinama radio i tu građu planira preselili u bivšu Mustadovu tvornicu.
– Tome bismo dodali i prikaz industrije grada Karlovca. Uredili bismo i jednu veću prostoriju za seminare, stručna predavanja, a imamo i još neke ideje. Tražit ćemo i sredstva Ministarstva kulture i EU fondova – doznajemo od sugovornika.
Ivan Mikšić godinama sakuplja nacrte, dokumente, knjige, strojeve, sve ono što su inženjeri strojarstva koristili tijekom godina u stvaranju proizvoda; od nacrta do tehnologije kojom su nacrte slali naručiteljima; putem telefaksa ili računala.
Njegova je zbirka fascinantna, započinje izloženim malim drvenim pločicama i kredom.
– Tako je sve počelo – kazao nam je sugovornik kada smo razgledavali eksponate.
Nikada ih nisu angažirali
– Tako sam i ja započeo svoje školovanje, na pločici smo učili pisati kredom.
Radni vijek Ivana Mikšića u tvornici koja je bila poznata diljem svijeta zaslužuje posebnu priču; kao mladi diplomirani inženjer strojarstva sa stipendijom Jugoturbine u tvornici se zaposlio kao tehnolog, da bi postao direktor sektora razvoja, zatim Tvornice pumpi, a onda i pomoćnik glavnog direktora SOUR-a Jugoturbine za organizaciju, proizvodnju i informatiku. Danas je vlasnik Tvornice turbina Karlovac koja ima 165 zaposlenih i bavi se projektiranjem i proizvodnjom pumpi i energetske opreme za velike sustave. Stalno ulažu u novu opremu, dizajn, kadrove i proizvodi su im cijenjeni svugdje.
– Od kada Tvornica turbina postoji, nismo dobili ni kune posla u Karlovačkoj županiji, pa tako nismo radili niti opremu za novu elektranu u Karlovcu. Smatram da je to sramota za Karlovac koji je dao koncesiju vlasniku te su mogli tražiti da se kupi hrvatska oprema. Smatramo to poniženjem za našu tvornicu, ali i za grad Karlovac i Hrvatsku.
Posebno jer je u Karlovcu bila Tvornica turbina koja je od 1949. radila turbine. Isto je i s našim pumpama. Karlovački vodovod čak 70 godina nijednu pumpu nije kupio u Karlovcu; ni u Jugoturbini ni kod nas, već ih uvoze – razmišlja Ivan Mikšić.