'Od Valtera, Tita i Gričke vještice napravit ću svjetske filmske brendove'

Ideja prerade filma “Valter brani Sarajevo” s kineskim partnerima danas možda izgleda samorazumljivo, s obzirom na veliku popularnost toga filma u Kini, ali mnogima je ona djelovala prilično čudno i proces je zahtijevao puno pregovaračkih vještina, kaže Vinko Grubišić, direktor Jadran filma, nakon što je ovaj tjedan potpisao ugovor o suradnji između svoje tvrtke, Filmskog centra Sarajevo (bosanskog vlasnika prava na legendarni film Hajrudina Krvavca iz 1972. godine) i kineskih produkcijskih kuća.

Ovim činom završila je višegodišnja pripremna faza za Grubišića koji, otkako je postao vlasnikom Jadran filma, djeluje između čekića i nakovnja. S jedne strane njegove su velike, nekada naoko megalomanske ambicije, a s druge turbulentan odnos sredine prema privatizacijskim repovima koji mnoga pitanja u vezi s vlasništvom i raspolaganjem imovinom nekadašnje najveće regionalne filmske sile drže u fazi kontinuirane osjetljivosti.

Diplomirani filmski redatelj, čovjek koji ove godine slavi 30 godina od sudjelovanja u prvoj emisiji Radija 101, pokretanja emisije Frigidna utičnica na istom radiju, 27 godina od Nagrade “Sedam sekretara SKOJ-a” za sudjelovanje u Zločestoj djeci i 25 godina od osnivanja OTV-a, ovim je ugovorom na putu da Jadran film napravi najveći iskorak otkako mu je na čelu.

– Ugovaranje oko “Valtera” s naše je strane završeno, sada se usklađuju detalji i odnosi između naših kineskih partnera. Prvi put tu sam ideju predstavio još na filmskom festivalu u Sarajevu 2005.-2006. Ideju sam promovirao u programu Federalne TV, a 2008. godine ministar kulture Federacije BiH Gavrilo Grahovac dao je ovlaštenje da se s Jadran filmom sklopi sporazum o suradnji, vezano uz preradu “Valtera”. Posebno zahvaljujem ministru kulture Federacije BiH Salmiru Kaplanu na velikoj podršci i razumijevanju kao i Filmskom centru Sarajevo i njegovu direktoru Adisu Bakraču na pravom partnerskom odnosu. Projekti koje godinama pripremamo nisu projekti za jedno ljeto, nego su, starim rječnikom koji osobito volim, projekti za petoljetke. Te su se petoljetke produljile na šestoljetke i sedmoljetke, ali zato sad osjećam izuzetno zadovoljstvo jer je dugoročni trud na ovom projektu nagrađen. Želim naglasiti, to nije jedini projekt koji radimo u Kini i s kineskim partnerima.

:: Hoće li novi film biti klasična prerada originala, nastavak ili nešto treće?

Zasad nisam ovlašten otkrivati kreativne detalje, kao ni o cjelokupnom projektu Valter. Mogu samo reći da je TV serija i film dio velikog projekta Valter, ali potpisali smo ugovor o tajnosti sve dok film ne izađe van. Tako ne mogu govoriti ni o tome tko će glumiti, to je pitanje o kojem nećemo odlučivati mi sami, nego zajedno s našim kineskim partnerima. Uglavnom, to će primarno biti glumci iz BiH i tzv. regije, dok će redatelj biti iz Kine. Mi ćemo dati svoje prijedloge o kojima će odlučiti naši kineski partneri.

:: Jeste li obavijestili Batu Živojinovića o ovom projektu?

Vjerujem da su s njim kontaktirali kolege, ja nisam. Ja sam bio u kontaktu s nekim drugim glumcima koje osobno poznajem, oni su bili u svojevrsnom šoku jer se o tome šuškalo, ali se nije vjerovalo da će se to i dogoditi.

:: Što se u ovoj fazi još može reći o tom projektu, a što nije bilo rečeno na tiskovnoj konferenciju u povodu potpisivanja ugovora o suradnji?

Bez obzira na razna vrednovanja Tita kroz povijest, svijet će priznati da je odigrao važnu ulogu na svjetskoj sceni. Kao osoba bio je izuzetno zanimljiv dramski lik

Zanimljivo je reći zašto smo mi ušli u tu priču i zašto je smatramo važnom. Prvo, usporedno s preradom “Valtera” ušli smo u projekt “Drug Tito Superstar”, a Valter i Tito povezani su doktrinarno – nosećom idejom, ali i u poslovnom i svakom drugom smislu kao akt samosvijesti, kao plod ideje da mali narodi s “brdovitog Balkana” mogu i moraju izaći na svjetsku pozornicu, s time da izvezemo nešto naše u svijet. Prihvatimo li tu temeljnu doktrinu, nije teško zaključiti koji su to naši brendovi. Valter i Tito su vjerojatno najveći brendovi ovog podneblja, a zanimljivo je i da velik broj Kineza smatra da su Valter i Tito ista osoba, jer je Titovo kodno ime u jednoj fazi bilo Valter. Moja je ideja da se ti brendovi redefiniraju kao kulturni izvozni proizvod ovih prostora. I zato sam cijeli projekt i pokrenuo.

:: Je li to pokušaj da se ožive nekadašnja zlatna vremena koprodukcija?

Zlatna vremena o kojima se ovdje vrlo često govori, kao i zlatna vremena u raznim drugim mitologijama koje poznajemo, i razna druga eldorada sa stranim koprodukcijama koje bi ovdje radile neke velike poslove, ta se vremena, to želim javno reći, na nekadašnji način više neće ponoviti. Toga da mi radimo, da šivamo za tuđe robne marke, da radimo filmske i TV “lohn poslove” i od toga onako divno živimo, na žalost više neće biti. Moramo biti svjesni promjene konteksta u kojem djelujemo. Mnogi o tome ne žele javno govoriti, ali to više nije biznis s nekim velikim zaradama. Istočnije i južnije vi uvijek imate jeftiniju uslugu, a sada su to zemlje koje se također nalaze u Europskoj uniji, Bugarska, Rumunjska... Postoje razni razlozi za to i ne bih sad trošio vrijeme da to elaboriram, ali ako se radi samo o cjenovnoj konkurentnosti bez uključivanja naših komparativnih prednosti i stvarnog definiranja filma kao naše kreativne industrije, naše šanse nisu prevelike. Drugo, tih velikih poslova kakvih je bilo nekada, dakle velikih američkih produkcija koje idu po egzotičnim zemljama i snimaju, ni toga više nema. Produkcije koje nemaju ultimativni razlog da idu nekamo, kao što je lokacija našeg Dubrovnika ili nekog drugog mjesta, ostaju u matičnim zemljama. Američki gradovi u krizi poput Detroita čine baš sve da privuku produkcije. S druge strane, svi poznati studiji u istočnoj Europi s kojima se mi volimo uspoređivati danas su u privatnom vlasništvu stranih tvrtki i strane produkcije tamo, naravno, ne idu slučajno. Zbog svega toga, jedina strategija kojoj smo vjerovali u JF, zacrtana još 2006., bio je izlazak na europsko i svjetsko tržište s vlastitim projektima – da smo potpuno ili barem djelomično suvlasnici prava, odnosno partneri u tim projektima, a ne samo servis. Na temelju te orijentacije ušli smo u projekt “Valter”, “Tito”, “Winnetou”, “Marco Polo” i druge, a što se našeg podneblja tiče, ušli smo u veliki projekt Zagorka koju gledamo kao našu Jane Austin i od nje stvaramo izvozni proizvod, s prvim projektom “Grička vještica”. To je projekt u koji beskonačno vjerujem, nakon čije realizacije više ništa neće biti isto! Dakle, kad dolazite iz male zemlje, morate biti prepoznati po brendu ili različitosti, ne možete se gurati s velikima tako što ćete biti isti kao oni.

:: “Drug Tito Superstar” više je nego očita aluzija na mjuzikl “Isus Krist Superstar”...

Je, ali ako se pitamo je li drug Tito bio superstar – bio je! Što god tko mislio o Titu, bez obzira na razna vrednovanja Tita kroz povijest, svijet će priznati da je imao važnu ulogu na svjetskoj sceni, da je naša ekonomija igrala važnu ulogu, ako ne drugdje onda u nesvrstanom svijetu, i da je to bio izuzetno uspješan primjer strategije kako život malim narodima učiniti boljima. Ne bih elaborirao negativnosti koje su tom dijelu naše povijesti presudile. Bez ulaženja u druge konotacije, Tito kao simbol ostao je i danas izuzetno jak u svijetu, a kao osoba izuzetno je zanimljiv dramski lik. Kad se sve to spoji, savršeno se uklapa u našu strategiju brendova i različitosti o kojoj sam govorio. To je zahtjevan projekt u kojem će sudjelovati puno producenata iz raznih država, bit će to vrlo specifična koprodukcija, kao neka vrsta omnibusa, a sudjelovat će i neka vrlo velika redateljska imena iz zapadnog svijeta.

Foto: Matija Topolovec/PIXSELL

:: Spomenuli ste projekt “Gričke vještice”: otkako pišem o televiziji, a ima tome i više od deset godina, slušam o tom projektu na HTV-u. Promijenile su se verzije, autori, scenariji, a i projekt Jadran filma traje već godinama. Zašto se to ne počne raditi ili se ne prestane pričati o njemu?

Puno nam je godina uzelo da sklopimo ugovore u Kini, ali nam je uzelo manje vremena nego da dogovorimo “Gričku vješticu” u Hrvatskoj. O tome ćemo jednom, kad sve bude gotovo, govoriti i objaviti na webu “Tko je i zašto htio spaliti ‘Gričku vješticu’”. I to ćemo učiniti ne zbog nas i našeg interesa nego zbog želje da naša djeca ne žive u zemlji kojoj je poslovična zloba, jal i zavist temelj društvenih odnosa. Odnos prema Zagorki i “Gričkoj vještici” je kao lakmus papir. U tom smo slučaju također gledali što možemo ponuditi svijetu, a “Grička vještica” je naša Jane Austen, naše “Prohujalo s vihorom” i riječ je o apsolutno najvećem bestseleru svih vremena, ne samo u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji nego i šire. Ako se nešto nalazi u kolektivnoj svijesti, to je “Grička vještica”. E sad, zašto je nema? Da samo znate kakve smo nenadahnute govore morali slušati o bezvrijednosti Zagorkina djela u raznim redakcijama, posebno jedne TV kuće. Zbog broja knjiga koje je napisala, bila je prokazana kao autorica trivijalne literature i određeni su nas urednički krugovi prisiljavali da od nje napravimo sapunicu, što ni u kojem slučaju nismo htjeli prihvatiti. “Grička vještica” pripada hibridnom žanru, spoj je romantike, gotike i fantazije koja zahtijeva vrlo ozbiljan pristup u adaptaciji, produkciji i dizajnu, tako da smo i ovaj projekt odlučili razvijati kao koprodukciju. Zahvaljujući Gradu Zagrebu, Centru za ženske studije i mnogim divnim ljudima s Filozofskog fakulteta Zagorka je u posljednjih desetak godina ponovno priznata i o njoj se više ne govori kao o literaturi za bedinerice. Ali i dalje se osjeća neka vrsta pasivnog otpora. Mi u rukama sada imamo budući europski i svjetski blockbuster – filmsku trilogiju i TV seriju čiji je scenarij ocijenjen najvišim ocjenama.

Naši kreativni timovi na “Gričkoj” rade više od tri godine – na modelu adaptacije, dramaturgiji, dizajnu produkcije, ikonografiji... I posebice jeziku... “Grička vještica” će od Zagreba učiniti grad u koji će turisti dolaziti posjetiti lokacije snimanja, na Zvezdišću, na kojem je spaljena zadnja žena u Europi optužena kako vještica, podići ćemo spomenik.

Ta tema nije nikada obrađena, a mi ćemo učiniti sve u suradnji s vlasnicima prava, divnom obitelji Car, da “Gričku vješticu” i druga Zagorkina djela na velika vrata izvezemo u svijet. Upravo su u tijeku prijevodi Zagorkinih djela na strane jezike, od ovog tjedna i na kineski!

Kod nas nije poznato da je samo u Slovačkoj 1992. i 1993. prodano više od 250.000 Zagorkinih knjiga i da je “Grička čarodežnica” Slovacima itekako poznata. A sada slijede i Poljska, Češka. Sljedeći tjedan putujem u Njemačku na pregovore za seriju, film i knjige na njemačkom govornom području. Kako se tri zadnje knjige događaju u velikoj mjeri na bečkom dvoru, jasno je da će Mariju Tereziju i Josipa II. glumiti velike njemačke i austrijske zvijezde.

Samo u godinu dana, u suradnji s partnerima, prodali smo gotovo 900.000 Zagorkinih knjiga u Hrvatskoj, zemlji od samo 4,5 milijuna stanovnika... što u omjeru predstavlja svjetski rekord!

:: Koliko tu može biti i pasivnog otpora prema vama ili Jadran filmu kao producentu zbog svih kontroverzi nakon privatizacije? Osjećam da je dio u kojem ste govorili o tome da se zlatna koprodukcijska vremena nikada više neće ponoviti već bio na neki način načinjanje ove teme. Ukratko, je li JF u nekom sporu s okolinom?

Ne, nema tu nikakvog spora s okolinom. Spor postoji samo u onoj mjeri u kojoj ta okolina, ili njezin dio, želi svesti JF samo na izvršitelja njihovih naloga i toga da JF bude njihov produkcijski servis. Nismo mi radili privatizaciju, niti smo u njoj sudjelovali (u tim godinama branili smo svoju zemlju...), niti nas je sve skupa itko pitao želimo li da sve oko nas izgleda kao što izgleda – da su me pitali, otvoreno kažem da nikada ne bih glasovao za ovakav kapitalizam, ni za privatizaciju, niti bih ikada glasao za išta što je bezuvjetno, pa ni za bezuvjetan ulazak u Europsku uniju. Bezuvjetna može biti samo kapitulacija, ništa drugo. Dakle, zbog krimena koji nosimo, a za koji nismo krivi, JF smo svjesno i namjerno, što je dvosjekli mač, izostavili iz raznih podjela projekata i prihoda na domaćem planu. Nismo ušli u kompeticiju da sudjelujemo u budžetu koji se tamo dijeli. Ako baš hoćete, priznajem da sam zbog cijelog tog i takvog konteksta Jadran film i sebe svjesno i namjerno “osudio” na bitku na okrutnom svjetskom tržištu. Jadran film je u našem poslu veliki svjetski brend, a mi se želimo i hoćemo baviti samo idejama i projektima koji se mogu izboriti za svoje mjesto u svijetu. Bavljenje filmom daje nam privilegij da ideje, ako su uistinu dobre, budu ponuđene cijelom svijetu. To se odnosi i na tzv. art film festival. Ali, o tome nekom drugom prilikom.

Film je takav biznis u kojem se ne sije u jednom dijelu godine, a žanje u drugom dijelu; to je dugotrajniji proces u kojem je stvar gotova tek kad je gotova, a do tada mogu proći godine. Mi ćemo se okrenuti domaćem planu samo s projektima koje smo uspjeli upakirati u inozemstvu, idemo naizgled suprotnim, zaobilaznim putem. E sad, trebamo li mi zbog toga raditi od sebe žrtvu? Odgovor je ne. U ovom trenutku, dok razgovaramo, svi su naši studiji puni, stabilizirali smo sve probleme koji su nas posljednjih godina jako opterećivali, nabavili smo novi telekino, za dva mjeseca bit ćemo centar za digitalizaciju analognih sadržaja, a mi se orijentiramo ponajprije kao proizvođači sadržaja koji će vlastite tehničke kapacitete puniti dobrim dijelom vlastitim projektima jer je to jedini način da držimo glavu iznad vode zbog troškova koje imamo. Osjećam se nakon svega jako iscrpljeno, ali znam da smo na početku realizacije strategije koju smo zacrtali 2006. godine

.:: I kad kreće snimanje “Valtera”?

Pripreme će trajati do kraja godine, a početak snimanja početkom sljedeće.