Jutro nakon slavlja, Hrvatska se budi mamurna, a dežurni društveni kroničari već po inerciji pa i svojevrsnoj tradiciji bave se ocjenama godine iza nas, kao i prognozama one koja nadolazi. A ta je, 2019. godina, izborna, pa nam umjesto reformi valja očekivati tek obećanja, pa u osvrtima i komentarima dominantna boja koja ocrtava stanje duha nacije ostaje crna, povremeno siva, uz tek ponešto suzdržanog optimizma.
Pa, ipak, uz podosta nevolje i razočaranja netom prohujala godina u Hrvatskoj sa sobom je donijela na ovim našim prostorima dosad nezabilježenu pojavu prilično intenzivnog pritiska na institucije metodama građanskog bunta. Taj se bunt valjao ulicama s različitim, neujednačenim ciljevima, povodima, intenzitetom ili odazivom, s više ili manje uspjeha, ali se valjao uporno. Takvih skupova je bilo nekoliko. Jedan od masovnijih, pa i medijski iznimno popraćenih bio je onaj u Zadru gdje je hrabra majka brutalno premlaćene tinejdžerice odlučila reći “dosta” nesposobnom pravosuđu. Šutnju su prekinuli i učitelji, revoltirani nakon najave mogućeg otkaza čakovečkom profesoru Franji Dragičeviću koji je krenuo u fizički obračun s malodobnim zlostavljačima u učionici. Njegovi medijski istupi, kao i činjenica da nije pognuo glavu već je strpljivo pred svakom kamerom tumačio genezu svoga bijesa, pokrenuli su cijelu mrežu solidarnosti njegovih kolega iz cijele zemlje (“Svi smo mi Franjo”) što je u konačnici rezultiralo samo opomenom, a ne otkazom pred mirovinu njihova čakovečkog kolege.
Emisija “Provjereno” u studenom je donijela i potresnu priču Ljubice Adžaip, koja je po savjetu medicinske sestre splitskom kardiokirurgu u ured odnijela 3000 eura kako bi joj operacijom spasio supruga. Nakon provedenih zdravstveno-inspekcijskih nadzora u KBC Split, ispostavilo se kako su njezini navodi točni, a pritom su utvrđeni i propusti u liječenju zbog čega će ipak netko odgovarati. Možda ohrabreni upravo ovim slučajem, roditelji u Metkoviću nisu pristali odšutjeti na tragičan slučaj dječaka Gabrijela koji je preminuo, pokazalo se, zbog nesavjesnog liječenja. Ovaj potonji zaključak rezultat je postupka stručnog nadzora Hrvatske liječničke komore koji je utvrdio propuste u radu čak troje liječnika, nadzora do kojeg ne bi došlo da na ulice nisu izišli očajni i uplašeni roditelji. Baš kao što se i proteklih dana nekoliko stotina Siščana okupilo na mirnoj prosvjednoj šetnji kroz grad pod nazivom “Sisak za Matu - Spinraza za sve”. Sudionici s transparentima suprotstavili su se diskriminaciji u liječenju oboljelih od spinalne mišićne atrofije, uz zahtjev da Spinraza mora biti svima dostupna...
Osim što iza svakog bunta stoji uglavnom hrabri pojedinac, svim spomenutim slučajevima zajedničko je i to što su se za pomoć u nevolji obratili medijima, što dovoljno ilustrativno govori o stupnju povjerenja građana u institucije i to također poziva na uzbunu. Treba reći i to da, u konačnici, taj društveni bunt nije prerastao u pokret niti ćemo, sva je prilika, na sebe, navlačiti žute prsluke u pohodu na institucije pa ni krenuti u masovne prosvjede protiv vlasti poput onih beogradskih, ali.. hej... Hrvati su izišli iz udobnosti kućnih naslonjača i iz anonimnosti društvenih mreža, pokazali otpor i prekinuli šutnju.Nije li to dovoljno dobar razlog za optimističan početak nove nam godine?
Ako najava mogućnosti izazivanja nereda na ulici kod nekoga budi optimizam, taj nije baš pri zdravoj pameti.