Iako mu je tek 37 godina, Tomislav Domazet Lošo, znanstvenik koji radi na Institutu Ruđera Boškovića, nekoliko je puta u desetogodišnjoj znanstvenoj karijeri, koliko se bavi evolucijskom biologijom, uključujući i trogodišnju pripremu za obranu doktorata iz genetike koji je položio s najvišom ocjenom na Institutu za genetiku Sveučilišta u Kölnu, svojim znanstvenim postignućima i otkrićima doslovce pokorio znanstveni svijet.
Naslovnica u Natureu
Mladi znanstvenik otkrio je novu revolucionarnu metodu kojom je moguće rekonstruirati evolucijsku prošlost od prije milijardu godina. Na tom istraživanju radio je s prof. Diethardom Tautzom, direktorom Max Planks Instituta za evolucijsku biologiju u Plönu. O važnosti otkrića, koje predstavlja novi snažan dokaz teorije evolucije, najbolje govori podatak da je taj znanstveni rad objavljen u vodećem znanstvenom časopisu Nature, koji mu je posvetio i cijelu naslovnu stranicu. A to u znanstvenim krugovima predstavlja neprocjenjivu čast svakome znanstveniku.
– Objaviti rad u Natureu i dobiti naslovnu stranicu ja uspoređujem, iako je to nespretna usporedba, sa sportom. To je otprilike kao dobiti zlatnu medalju u nekom sportu na svjetskom prvenstvu ili olimpijadi – kroza smijeh će Tomislav Domazet Lošo.
Uspjeh zagrebačkog znanstvenika je to veći kada se zna da je on jedan od rijetkih koji se u Hrvatskoj bavi evolucijskom biologijom. Interes za evolucijsku biologiju kod njega se pojavio na trećoj godini PMF-a u Zagrebu, gdje je 1997. diplomirao biologiju. Znao je da mora otići u inozemstvo na usavršavanje ako se želi razviti kao evolucijski genetičar i biolog. Tri godine poslije završenog fakulteta otišao je u Köln, na Institut za genetiku Sveučilišta u Kölnu kod profesora Dietharda Tautza, vodećeg evolucijskog biologa u svijetu, gdje se pripremao za doktorat i gdje je, kaže, ispekao zanat.
– Ja sam u Köln došao vrlo limitiranog znanja i većinu toga sam tamo naučio. Prof. Tautzu to nije bilo bitno. On je mene uzeo zato što sam imao žarku želju baviti se evolucijskom biologijom. To je za njega bilo glavno, a sve ostalo stigne se naučiti. I to vam je kao u sportu. Znači, veliki motiv vodi vas do rezultata, a, naravno, između toga je trening. I to je to. Dobar trener, jak trening i od vas će biti nešto – kaže Tomislav Domazet Lošo, koji je doktorirao na genetici vinske mušice.
Poslije doktorata vratio se u Hrvatsku na Institut Ruđera Boškovića, gdje je nastavio raditi i u iduće četiri godine, kaže, napravio ono što je poslije odredilo njegovu znanstvenu karijeru. Istraživao je genomsku filostratigrafiju ili metodu kojom se rekonstruira evolucijska povijest genoma neke vrste. Laičkim rječnikom rečeno, tvrdi znanstvenik Domazet Lošo, to se može usporediti s arheologijom.
– To znači da određeni predmeti iz određenog razdoblja pričaju o tome razdoblju. Na sličan način to čine i geni, koji ne nastaju u istom vremenu, nego su raspoređeni kroz neko evolucijsko vrijeme po svome nastanku, i pričaju što se događalo u evolucijskim epohama kada su ti geni nastajali. Taj rad imao je dobar odjek u znanstvenome svijetu jer je bila velika novost. U tome radu uveo sam u znanost nekoliko novih termina, odnosno nekoliko novih kovanica za fenomene koje sam vidio i morao ih opisati – dodaje Tomislav Domazet Lošo, čiji je tim u Ruđeru Boškoviću sam razvio novi softver za to istraživanje.
Prije tri godine otišao je na postdoktorsko usavršavanje kod prof. Tautza u Plön na sjever Njemačke, gdje je uz pomoć genomske filostratigrafije usredotočio na istraživanje porijekla tumorskih bolesti životinja. Rezultat tog istraživanja je otvaranje posve novog poglavlja u razumijevanju genetike tumora. A trenutačno njegov istraživački tim surađuje sa Sveučilištem u Kielu, čiji znanstvenici rade na istraživanju žarnjaka. Tomislava Domazeta Lošu i njegovu zagrebačku ekipu zanima mogu li najniže vrste imati tumor i kako on nastaje kod njih.
– Nikada nitko nije opisao tako nešto u nižim vrstama. Trenutačno radimo na tome tumoru, opisujemo ga, molekularno ga karakteriziramo kako bismo pokazali je li to uistinu tumor. Ako želimo razumjeti kako su prvi tumori nastali, moramo proučavati nastanak tumora u jako primitivnim organizmima, kao što su žarnjaci ili morske spužve. Ako razumijemo nastanak tumora kod tih organizama, možda ćemo bolje razumjeti probleme koje ljudi s tumorom imaju danas. Pretpostavljam da će to istraživanje, kada bude završeno za godinu-dvije, u znanstvenoj javnosti imati velik odjek – kaže Tomislav, koji naglašava kako mora postojati znanstvena okolina da bi znanstveno istraživanje uspjelo, jer trebaju vam partneri s kojima možete diskutirati i onaj tko će ga financirati.
Tomislav ističe kako je njemu u znanstvenom istraživanju puno pomogla Zaklada Adris, čiji je on stipendist.
– Oni su nas poduprli na početku, kada je i bilo najvažnije, a podupro nas je i Hrvatski fond Jedinstvo svojim znanjem, a podupiru nas i Institut Ruđera Boškovića te Ministarstvo znanosti – dodaje znanstvenik.
Često uspoređuje sport i znanost. Još dok je bio srednjoškolac aktivno se bavio sportom. Plivao je u Jadran-Koteksu, današnjem Jadranu, odmjeravao je tada snagu s plivačkim asovima Tomislavom Karlom i Milošem Miloševićem. Imao je kadetskih i juniorskih medalja, čak i jedan rekord prsno na sto metara, koji je držao kratko vrijeme.
Znanstvenici kao sportaši
Još će Tomislav reći da su znanstvenici kao profesionalni sportaši jer svaki put moraju zadovoljiti neke nove kriterije i podići nove ljestvice u svojim otkrićima.
– Ako ne zadovoljite, propali ste. Mi znanstvenici nemamo stalno radno mjesto, stalno se moramo seliti iz grada u grad, iz države u državu ako želimo biti u vrhu, a prihodi su puno manji nego npr. u industriji. Znanstveni život ipak nije loš, ali ako vam je materijalno u prvome planu i niste spremni na odricanja, bolje je kloniti se znanosti – kaže Tomislav Domazet Lošo.
svaka mu čast... čovjek vrhunski radi svoj posao...