Kada se prvi put pojavio u bijeloj papinskoj odori na vatikanskom balkonu i pozdravio vjernike s "Dobra večer", a ne uobičajenim katoličkim pozdravom "Hvaljen Isus", mnogima je to bio znak da je Katolička crkva dobila poglavara koji će odstupiti od uobičajenih protokola. Potvrdilo se to vrlo brzo, nakon što je odbio na prsa staviti uobičajeni zlatni križ, nego je ostavio svoj željezni.
'Siromasi, siromasi...'
"Molimo uvijek za nas, jedan za drugoga, za cijeli svijet, da dobijemo veliko bratstvo. Želim da ovaj put Crkve bude plodonosan za evangelizaciju ovoga prekrasnoga grada", rekao je papa Franjo u prvom obraćanju vjernicima i zamolio ih da se pomole za Benedikta XVI., ali i da zazovu Božji blagoslov i za njega te im se lagano naklonio. Nakon molitve, svima je uputio svoj prvi urbi et orbi, i to opet u novome stilu, rekavši: "Braćo i sestre, hvala vam na ovakvom dočeku, molite se za mene i vidimo se sutra". I dodavši da odlazi pomoliti se Bogorodici.
"Govor je bio vrlo spontan. U tom trenutku nemate vremena za promišljanje. Trebate dati prisegu, pitaju vas za papinsko ime, oblačite bijelu reverendu, pozdravljate kardinale i nakon kratke molitve u Pavlinskoj kapeli morate izići pred svijet. No u propovijedanju mi takve situacije uvijek pomažu jer na taj način progovara samo srce", pojasnio je u knjizi "Otvoreno o svemu", dodajući kako se prvo javio svojem prethodniku papi emeritusu Benediktu XVI., a nakon njega argentinskom nunciju da obavijesti ljude.
Nakon toga javio se argentinskim biskupima kako bi im rekao da ne putuju u Rim i ne troše novac na putovanje, nego da ga umjesto toga daruju siromašnima. No, nisu ga svi poslušali. Trojica biskupa ipak su došla u Rim. "Mislili su da je papa važniji od siromaha. Njih se trojica moraju obratiti!", komentirao je papa Franjo, kojemu je upravo u središtu pažnje siromašna Crkva pa je zbog toga i uzeo ime sv. Franje iz Asiza.
"Do podneva nisam mislio da će mene izabrati... Tada još nisam bio svjestan što se događa. A onda su na red došla posljednja dva kruga. U predzadnjem krugu glasanja situacija je bila gotovo jasna, no još je nedostajalo nekoliko glasova. 'Izišao' sam u posljednjem krugu. Molio sam krunicu i u velikome miru molio za Božje svjetlo. Pored mene je bio kardinal Hummes, brazilski franjevac. Kada su me izabrali, zagrlio me i rekao mi: 'Ne zaboravite siromahe.' A ja sam u mislima ponavljao: 'Siromasi, siromasi… Tako je izronilo ime Franje kojega su zvali Il Poverello, odnosno Siromašak", prisjeća se papa Franjo, koji je i u Buenos Airesu imao izrazito razvijen osjećaj za siromašne.
Nakon dva dana otišao je pogledati papinski stan u Vatikanskoj palači, koji mu se učinio prevelikim, pa je odlučio vratiti se u Zavod sv. Marte, tj. hotel u kojemu odsjedaju kardinali koji dolaze u Vatikan i gdje je bio smješten tijekom konklava. "Činio mi se toliko velikim! Nije luksuzan, ali je lijep. No rekao sam si da ne mogu ondje živjeti sam. Stan je bio dug kao tunel. Zato sam ostao živjeti ovdje. To mi puno pomaže", objasnio je Franjo, koji je unio i male promjene u papinsko odijevanje.
Naime, pape su mogli nositi bilo koju boju sve do razdoblja sv. Pija V. (1566. izabran za papu), koji je bio dominikanac i odlučio je da će službena papinska boja biti bijela boja habita njegova dominikanskog reda. Otud potječe tradicija nošenja papinske bijele boje. Kasnije su tome pridodane crvene cipele. Međutim, papa Franjo odustao je i od crvenih cipela, ali i od bijelih hlača, koje čine papinsku odoru. "Dva dana nakon što sam postao papa, rekli su mi: 'Sveti Oče, morali biste nositi bijele hlače.' Odgovorio sam im: 'Pa nisam ledenjak!'", prisjetio se Franjo tih prvih dana svojega papinstva.
Javnost je ubrzo nakon toga iznenadio kada se izvan granica grada Vatikana pojavio na rimskim ulicama u običnom Fordu Focusu i bez posebne pratnje. Poznat je, naime, po tome da ne mari za automobile, pa sve koje dobije na dar proda kao i ostale darove, a novac ide u Apostolsku milostinjarnicu, koja upravlja djelatnostima za suzbijanje siromaštva i pomoć marginaliziranim skupinama. Sam ne vozi otkako je u Argentini, s pedesetak godina, imao prometnu nezgodu kada se vraćao s jednog svećeničkog ređenja iz grada udaljena 250 kilometara od Buenos Airesa.
"Vožnja je trajala pet sati. Nakon ređenja odlučio sam da neću ostati jesti jer će me to uspavati, pa sam odmah krenuo nazad. Dok sam vozio, počelo je kišiti i u jednome mi je trenutku proklizao auto. Tada sam imao pedesetak godina i odlučio sam da više neću obnavljati vozačku dozvolu kada mi istekne. To što mi se dogodilo shvatio sam kao znak", objasnio je papa, čiji je Ford Focus, poput njegova Punta, doista bilo neobično vidjeti na rimskim ulicama u pratnji službenih vatikanskih BMW-a. Jednom prigodom tražio je svojega vozača da stane i izišao iz auta blagosloviti ljude koji su ga putem pozdravljali, a posebno teško invalidnog mladića koji je ležao u kolicima.
VIDEO Papa Franjo: Svaki put kad žena dospije na visoku poziciju u Vatikanu, stvari se poboljšaju!
Zahvalio na kritici
Vatikanski protokol prilagodio se Franji i ništa ga više ne može iznenaditi. No mnogi su ostali iznenađeni papinom neposrednošću. Primjerice, često zna uzeti u ruke telefon i nazvati nekoga. Tako je nazvao talijanske novinare Maria Palmaru i Alessandra Gnnochija, koji su ga kritizirali, i zahvalio im na "kritici iz ljubavi" te rekao da mu je takva kritika potrebna.
"Hola, Daniel, govori kardinal Jorge", rekao je nazvavši svojega dostavljača novina u Buenos Aires nakon što je izabran za papu, kako bi ga obavijestio da mu više ne dostavlja novine, a mladić je pomislio da se s njime šali jedan njegov prijatelj, no kada je prepoznao papin glas, rasplakao se od ganuća.
Papa Franjo inače govori latinski, španjolski i talijanski, a služi se i njemačkim, francuskim i engleskim jezikom. Poznat je i kao ljubitelj opere, grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga, kao vješt kuhar, dobar plivač, premda od djetinjstva ima teškoća s plućima, te kao veliki ljubitelj nogometa i navijač argentinskog kluba San Lorenzo, koji su osnovali isusovci.
Oscara za najbolju glavnu ulogu dobija...