Odbjegli tajkun izvojevao još jednu pobjedu: Pravomoćno oslobođen za Tisak

Tko čeka, taj dočeka. Stara je to poslovica koju je višestruko iskoristio Miroslav Kutle, nekada najdraži HDZ-ov tajkun i simbol kriminala u pretvorbi i privatizaciji. Jer dok se on iz BiH, u koju je pobjegao kako bi izbjegao zamke koje mu je postavilo hrvatsko pravosuđe, ruga tom pravosuđu, to isto pravosuđe, dijelom zahvaljujući svojoj nesposobnosti, a dijelom protoku vremena, radi za njega.

Prva presuda 2004.

Sada je pravomoćna postala oslobađajuća presuda u aferi Tisak, u kojoj je još 2004. bio osuđen na šest i pol godina zatvora. Tada je s objave te presude bio odveden u zatvor u Remetincu, no poslije je presuda ukinuta. Ostaci tog postupka u kojem su za gospodarske zloporabe osim Kutle još bili optuženi Zdenko Francetić, Petar Anić, Krunoslav Marčinko, Ivan Majić, Milena Šenator i Dražen Mandić godinama su se iz ovih ili onih razloga vukli po sudovima. Zagrebačko tužiteljstvo je optužnicu protiv Kutle i ostalih u kojima ih je teretilo da su tijekom 1996. i 1997. izvlačili novac iz Tiska podignulo 20. srpnja 2000. Nakon toga je mijenjana pet puta, a s početnih 12 optuženika spala je na sedam. Kutle i ostali prvom su se optužnicom teretili za štetu od 47 milijuna kuna, no na koncu je šteta umanjena, pa im se na kraju na teret stavljalo 30-ak milijuna kuna.

Tužiteljstvo je optužnicu posljednji put mijenjalo 27. travnja 2016., kada je zastaru koja joj je prijetila pokušalo premostiti optužbama za ratno profiterstvo. No taj se manevar, kao ni u ostalim Kutlinim predmetima, nije isplatio. Optužbe za zloporabu su otišle u zastaru dok je optužbe za ratno profiterstvo, smatrajući ih nedokazanim, sud prošlo ljeto odbacio te su Kutle i ostali nepravomoćno oslobođeni optužbi. Tužiteljstvo se žalilo, no žalba im je odbačena, te je oslobađajuća presuda u slučaju Tisak postala pravomoćna. U obrazloženju odluke navodi se da je tužiteljstvo samo navelo da su djela za koje se Kutle i ostali terete “počinjena za vrijeme neposredne ugroženosti neovisnosti..., a pri tome nije uopće opisan način na koji su optuženici iskoristili navedeno stanje...”

Objašnjeno je da je prvostupanjski sud nakon provedenog kaznenog postupka utvrdio da u “konkretnom slučaju nema mjesta primjeni Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije”. Slijedom toga utvrđeno je i da je nastupila zastara za djela za koje se Kutle i ostali terete. A kako je nastupila zastara kaznenog progona, sud je sukladno zakonu, obustavio postupak protiv Kutle i ostalih. No veći problem za tužiteljstvo, od činjenice da im svi Kutlini postupci klize u zastaru ili su zbog zastare obustavljeni, način je na koji su tu zastaru pokušali premostiti. Objašnjeno je da tužiteljstvo nije detaljiziralo kako su se to Kutle i ostali okoristili ratom za svoj profit niti su objasnili uzročno-posljedičnu vezu između onog za što su se teretili i tadašnjih društveno-ekonomskih prilika.

Samo koincidencija

Prema stavu višeg suda “iz tako postavljenog činjeničnog opisa djela koja se stavljaju na teret okrivljenicima proizlazi samo koincidencija vremena počinjenja kaznenih djela i vremena kada je u RH trajao Domovinski rat...” Zaključuje se da sama tvrdnja da su radnje za koje se Kutle i ostali terete, počinjene u vrijeme Domovinskog rata i za vrijeme mirne reintegracije, “ne predstavljaju više od naznake vremenske koincidencije između vremena počinjenja djela i činjenice trajanja Domovinskog rata.” Objašnjeno je i da ostvarivanje nepripadne imovinske koristi mora biti povezano sa svjesnim iskorištavanjem ratnog stanja, a u optužnici nije navedena nijedna okolnost koja bi to potvrdila.