Tog 20. rujna 1994. Slavko Vukašinec zvani Vuko naslonio se na zid u hodniku zgrade u Kvaternikovoj 1 u Splitu i strpljivo čekao Dušana Tijardovića, vlasnika kockarnice Bingo koji je stanovao u prizemlju. Od poznanika je dočuo da će Tijardović kod sebe imati veću količinu novca pa mu je pripremio zasjedu. Obukao je maskirno odijelo i prekrio lice. U rukama je stiskao pištolj Crvena zastava kalibra 7,62 milimetra.
Sačekao ga u hodniku
Tijardović je ušao u hodnik, Vuko se odvojio od zida i prijeteći pištoljem zatražio torbicu s novcem. Nesretni poduzetnik odbio ga je poslušati, a za nekoliko sekundi pao je pokošen četirima hicima. Umro je od izlijevanja krvi u trbušnu šupljinu. Vukašinec ga je pogodio u prsni koš, trbuh i podlaktice. Pokupio je torbicu s novčanicama u vrijednosti oko 1700 ondašnjih njemačkih maraka i pobjegao. Imao je već podeblji dosje, desetak kaznenih djela, uglavnom razbojstava, pa i pucanje na policajca.
– Otac se vratio s puta u Bugarsku i imao je kod sebe u torbi s markama i nešto njihovih novčanica, koje je Vukašinec nakon pljačke nosio sa sobom, a kad ih je razmijenio u Zagrebu, lako su ga pronašli jer je ta moneta bila rijetka. Kad je ubio oca, sjeo je u roku od 20 minuta na autobus i odvezao se u Zagreb – kaže nam Dušanov sin Tomislav, koji je imao 15 godina kad mu je otac ubijen. Stan u Kvaternikovoj uglavnom je prazan, obitelj se preselila u Trogir.
– Vukašinec je sjedio nekoliko večeri u očevom kasinu i pratio. Nije imao novca, bio je u bijegu i mislio je da će tako doći do najmanje 100.000 maraka. Kasino je tada jedini radio do 3 ili 4 sata u noći pa je zato valjda njega izabrao – dodaje Tomislav.
Vukašinec je osuđen na 20 godina zatvora za ubojstvo, a nakupilo se i drugih kazni, od krađa i pucnjave na policajce, pa iz zatvora, kako sada stvari stoje, neće izaći do 2023. godine.
Nije mirovao ni u zatvoru. Upadao je u probleme. U kaznionici u Lepoglavi u prosincu 2001. godine napao je šipkom od 25 centimetara zatvorenika Ivana Božurića, osuđenog zbog ubojstva sisačkog ugostitelja. Kad je o tome objavljen članak, zamolio je da ga novinari posjete u zatvoru pa da im ispriča svoju stranu priče.
– Da sam ga htio ubiti, nabavio bih nož i ubo ga. Napao sam ga jer mi je život bio u opasnosti – rekao je i dodao da mu je Božurić pred zatvorenicima prijetio da će mu "pustiti krv". Zbog toga je dva dana bio u šoku i nije mogao spavati. Skovao je plan da prvi "preventivno" napadne i iznenadi Božurića, no ne da ga ubije, nego da ga "izbaci iz igre". Božurićeva supruga rekla je da je Ivanu Slavko tri godine prijetio jer nije želio lažno svjedočiti, a raspitivao se i o novcu koji je Božurić navodno dobio na lotu.
Vukašinec se znao i žaliti na loše uvjete u lepoglavskom zatvoru. S utamničenjima je imao puno iskustva pa mu nije bio problem uspoređivati kvalitetu hrane i ponašanje čuvara po hrvatskim kaznionicama. Rođen je u Sisku, otac mu je bio alkoholičar i često je tukao i njega i sestru. Prvi je put osuđen kad mu je bilo 16. Sudac mu je odredio odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora. Iz Siska je pobjegao sa 17 godina u Veliku Goricu pa se vratio u rodni grad.
Oženio se i dobio sina. Radio je kao stolar, no rijetko. Novcem se "opskrbljivao" krađama i razbojništvima. U Lepoglavi je prvi put završio 1987. zbog razbojništva u Sisku i Karlovcu. "Karijeru" je nastavio pljačkom banke blizu Pule. Iza njega su dva bijega iz zatvora i jedan pokušaj. Kad mu 1992. tek nakon štrajka glađu u zatvoru odobren posjet bolesnom ocu, zamolio je čuvare da ga nakratko puste na zahod. Pobjegao je iz očeve kuće kroz prozor kupaonice! Nije dugo uživao na slobodi. Pronađen je nakon tjedan dana.
U šibenskom pak je zatvoru, u kojem je završio nakon pljačke u Puli, u travnju 1994. prepilio rešetke na prozoru, spustio se na ulicu i pobjegao. Skrivajući se po zabitima i selima, u šumi kod Čazme pucao je na policijsku ophodnju. U rujnu te godine u Splitu se namjerio na Tijardovića. Tvrdi da ga nije ubio.
Traži sliku sina
– U vrijeme ubojstva u Splitu bio sam u Zagrebu u kasinu. Među dvadesetak svjedoka koji su tu večer bili ondje naveo sam i Božurića, no on nije htio svjedočiti. Ne zamjeram mu sve te izdaje i laži kojima mi je naštetio,
O tome sam s njim htio raščistiti kad se nađemo na slobodi – kazao je 2002. godine Vukašinec Večernjakovim novinarima. Tvrdi da mu je ubojstvo podmetnulo "splitsko podzemlje". Njegovo ime spominje se i u slučaju Johana Franka Florenza Colmenaresa iz Venezuele, koji je u lepoglavskoj kaznionici dilao kokain. Među kupcima je navodno bio i Vukašinec, koji uživa ugled među drugim zatvornicima. Rastao se nakon što je osuđen na 20 godina.
– Nisam mogao tražiti od supruge da me čeka tolike godine. Bolje da smo se rastali. Ona se ponovno udala. Ne želim ni da me posjećuje, nego mi jednom godišnje pošalje sliku sina da vidim kako raste – rekao je.
Zbog više kaznenih djela osuđen je ukupno na 31 godinu i devet mjeseci zatvora. Kad izađe iz zatvora, imat će oko 60 godina.
>> Usmrtio 45 godina mlađu nevjenčanu suprugu sjekirom dok je spavala
Uzas.Izaci ce sa 60 i opet ce nekog spucat i ponovo ce otic u zatvor.Jer 60 god.takvi su jos aktivni. Prestrasno.