Ode Tedeschi - hrvatskoj košarci nije ni pripadao

Subota 1. lipnja
Sartre i grabežljivost ljevičarskih elita

U kulturi je protekli tjedan bio jedan zanimljiv događaj, osebujni hrvatski pjesnik Danijel Dragojević odbio je državnu nagradu “Vladimir Nazor”. Jedan od njegovih izdavača Seid Serdarević (Fraktura) rekao je da Dragojević “ne prima nagrade niti želi imati medijske nastupe” te da je pravo odbora za nagradu da mu je dodijeli ali i njegovo da je odbije. “To je”, uspoređuje Serdarević, “slična situacija kakva je bila sa J. P. Sartreom i njegovom Nobelovom nagradom za književnost, koju je odbio šezdesetih”. Slična, ali samo donekle. Sartre je odbijanjem “buržoaske” Nobelove nagrade napravio ljevičarski spektakl, ali je podosta godina poslije učinio nešto što je antologijska sramota više nego što njegova djela imaju antologijsku vrijednost. Član švedske Akademije Lars Gyllensten u svojim je memoarima napisao kako je Sartre 1975. tražio da mu se dade novac od Nobelove nagrade premda ju je odbio. Objašnjeno mu je da ga ne može dobiti jer je, po pravilima, završio u Zakladi Nobel. Povijest bilježi da je taj zaštitnik terorista Nobelovu nagradu odbio “iz moralnih razloga”, ali povijest potvrđuje i da su ljevičarske elite svuda i u svako vrijeme nasuprot takvu moralu bile lakome i grabežljive.

Nedjelja 2. lipnja
Poduzetnici kao prototip hrvatskog domoljublja

Najveći i najuspješniji hrvatski košarkaški trener Mirko Novosel ovako je prokomentirao odluku tajkuna Tedeschija da zagrebački klub Cedevitu preseli u Ljubljanu, u slovensku ligu: “Sportski gledano, to je neozbiljan potez. Zna li on koliko malo ljudi gleda Olimpijine utakmice? No, naša košarka time ništa ne gubi. Štoviše, sada se može samo stvoriti ravnopravnost klubova, pri čemu HKS treba povući neke snažnije poteze kao što je zabrana igranja strancima. Cedevita nije bila dominantna zbog stručnog rada nego zbog novca”. Na dodjeli nagrade EY poduzetnik godine Tedeschi je u svom govoru naglasio kako su za njega prototipovi domoljuba “poduzetnici koji časno stvaraju, ulažu i riskiraju, plaćaju sve poreze i doprinose državi i lokalnoj zajednici, kao i, prije svega, svojim zaposlenicima.” Dakle, Cedevitu seli u Ljubljanu da malo bude i slovenski domoljub, a možda će s vremenom i u Beograd, gdje ga je list Blic već uvrstio u listu najmoćnijih stranaca u Srbiji. Ako “naša košarka time ništa ne gubi”, ništa neće izgubiti ni hrvatsko domoljublje, samo će se otvoriti prostor za Novoselovo načelo – hrvatska košarka hrvatskim košarkašima, gdje Tedeschi i njegov novac očito ne pripadaju...

Ponedjeljak 3. lipnja
Imaju li učenici otpor za nastranosti u lektiri

Citat koji ću prepisati krajnje je degutantan, ali ga objavljujem ohrabren činjenicom da je riječ o politici Andreja Plenkovića i njegovih ministara. Uživajte: “Milica je odgledala tu scenu do kraja, vidjela je kako je dječaku gurnuo dva prsta jedne ruke u usta i kako ga drugom rukom drži za kosu, gledala je kako pušta da dječak padne na pod kao pretučeno pseto, kako dolazi do zraka i kako vlastitom znojnom majicom briše govno s kurca”. Ulomak je to iz knjige “Črna mati zemla” Kristiana Novaka koju Ministarstvo Blaženke Divjak predlaže za izborno čitanje u srednjoj školi. Njime dr. Sanja Bilač ilustrira svoje protivljenje lektiri koja obiluje “mračnim, morbidnim, pedofilskim i pornografskim sadržajima” te se pita “što mladi čitatelj, koji se nalazi u fazi razvoja i formiranja vlastitih moralnih vrijednosti, može osjećati u duši tijekom čitanja ovog i sličnih odlomaka”. Treba se nadati da učenici imaju prirodni otpor prema tim nastranostima, no kako se formirao cijeli sustav koji te nastranosti proizvodi? Možemo zamisliti kako je u taj sustav Plenkovićeva vlast ubacila desetke, stotine pa i tisuće ljudi koji razaraju moral u Hrvatskoj kao što se u komunizmu u institucije ubacivala Udba.

Utorak 4. lipnja
Ne bi ni zeca uplašili, ali bi mogli voditi HDZ

Davor Ivo Stier i Miro Kovač navijestili su svoje kandidature za predsjednika HDZ-a na stranačkim izborima, o čemu pišu i što komentiraju manje-više svi mediji. I premda ni jedan ni drugi nemaju agresivnost, govor i držanje vođe (ni zec ih se ne bi uplašio kad bi ih sreo) bili bi od Plenkovića neusporedivo bolji. Vratili bi stranku u prirodno korito. Kako reče Zoran Milanović, Plenković pripada “liberalnoj struji SDP-a”, u HDZ je ušao u 40. godini, nakon 20-ak godina čekanja i kalkuliranja, da mu posluži kao sredstvo u karijeri. Vjerojatno je mislio da je masa HDZ-ova članstva i birača dovoljno bezlična da je povede za svojim lijevo-liberalnim nazorima, ali se prevario. I dok mu i u desnoj i u lijevoj javnosti ugled u Hrvatskoj pada, u Bruxellesu mu raste, pa je očito kamo mu karijera smjera. Ali Stier, Kovač ili netko treći tko ga bude htio u HDZ-u naslijediti naići će na jak otpor njegovih dodvorica koji su otišli predaleko da bi imali budućnost u stranci koja bi se s njim obračunala. Sukobi su neizbježni, a ljudi koji katastrofalno vode ovu zemlju i istodobno sami sebi sriču hvalospjeve zacijelo bi bili spremni i stranku u tim skubima dovesti do katastrofe kako bi se održali.

Srijeda 5. lipnja
Nevjerojatno, manjina diktira koga sluša većina

Zbog njega bi u Knin 5. kolovoza na proslavu obljetnice Oluje došlo do 100.000 ljudi, i bio bi to isti onaj narod koji je u istom broju u Splitu u neizmjernom oduševljenju dočekao Vlak slobode. Ne bude li ga u Zvonimirovu gradu, doći će nekoliko tisuća ljudi, kao na neki manje važan dernek. Ne traži da mu se nastup plati, organizator bi snosio samo troškove pozornice. Prikladnijih pjesama za tu prigodu nema od njegovih. Pa ipak, kninski gradonačelnik Marko Jelić pjevača Marka Perkovića Thompsona ne želi, pravda se velikim troškovima, koje Thompsonovi suradnici niječu i traže od prvog čovjeka Knina da kaže kome je te troškove platio. Posrijedi, dakle, nije ništa drugo nego Thompsonova politička nepodobnost i namjera da se sakrije kako je golema većina Hrvata sklona Thompsonu, a ne Jeliću, Pupovcu, Anki Mrak Taritaš, Obersnelu, Jakovčiću, Miletiću... Nevjerojatno! Manjina diktira koga smije slušati većina, kao što diktira odnos prema prošlosti, prema antifašistima partizanima i fašistima ustašama... Ista manjina koja je trijumfalno presudu Oluje Gotovini i Markaču najavila kao presudu Tuđmanovoj Hrvatskoj. Ako Thompson ne smije pjevati Kninu, hoće li tamo smjeti doći ti heroji Oluje!?

Četvrtak 6. lipnja
Živi zid se sam pobrinuo da ga na vlasti ne bude

Oko mjesta u Europskom parlamentu najviše su se zakrvili u stranci koja bi Hrvatsku iščlanila iz Europske unije. Predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić suspendirao je Vladimira Bunjca, koji svoj mandat nije, kako je bilo dogovoreno, htio prepustiti Tihomiru Lukaniću. Svađa je bila na rubu tučnjave. Ti “sitničavi” sukobi mogli bi stranci donijeti još sitniju potporu birača, koja je ionako u opadanju. Svjež i nov na političkoj sceni, kadšto radikalan, nudeći građanima otpis dugova, zabranu ovrha, isključivanja struje, vode i plina, izlazak iz EU i NATO-a..., iznimno aktivan u Hrvatskom saboru gdje je Bunjac Plenkovića optužio da je “bruxelleski projekt”, Živi zid činio se vrlo obećavajućom strankom. No ako je lani u anketama bio pretekao SDP, zbog unutarnjih sukoba i politike slične politici HDZ-a i SDP-a, ove je godine doživio najveći pad, koji bi mogao biti još veći nakon što su se njegovi čelnici posvađali jer su i sami postali neka vrsta “bruxelleskih projekata”. Jednom sam napisao kako bih najradije živio u Hrvatskoj kakvu zamišlja Živi zid, ali ga ne bih želio vidjeti na vlasti zbog nestvarnih nauma koji bi Hrvatsku mogli koštati, ali se on sam brine da ga na vlasti ne bude.

Petak 7. lipnja
Izrugivanje presudi Mamiću, izrugivanje je cijeloj državi

Zoran Mamić ponovno u klubu koji je, prema sudskoj presudi, operušao za teške milijune te dobio četiri godine i 11 mjeseci zatvora. Takvim i sličnim riječima rijetki mediji koji baš ne vole braću Mamić dočekuju njegov povratak u Dinamo, koji je zapravo povratak ili, bolje reći, kontinuitet obojice u najuspješnijem hrvatskom nogometnom klubu. U Maksimiru se presudi, ignorirajući je, izruguju, tvrde da Mamići nisu Dinamu nanijeli nikakvu štetu nego da ga je Zdravko Mamić spasio. Izruguje joj se i većina medija, o povratku mlađeg brata u klub ne izjašnjava se ni vodstvo HNS-a koje sa Zdravkom Mamićem nikad nije ni prekinulo, niti tko iz sportskih ili drugih institucija dovodi u pitanje moralnost toga povratka. Kao da Državno odvjetništvo i sud u Hrvatskoj ne postoje, kao da su Mamići optuženi i osuđeni negdje u Ugandi, Mozambiku, Kolumbiji ili Indoneziji, pa do toga nitko ne drži niti to koga zanima. Nije to samo prezir prema presudi braći Mamić, makar bila nepravomoćna, nego prezir prema državi, u kojoj se predsjednici Dinama i HNS-a, Mirko Barišić i Davor Šuker, ponašaju kao da je i nema... Što će nekome država kad mu je lijepo u samovolji koja je jača od države i koja donosi moć i ugled!