HDSSB je pokvario predbožićni festival ustavne demokracije. Tek nas je njegov (ne)očekivani čin “dezorijentiranosti”, koji ga je razotkrio kao “neozbiljnu” stranku, prosvijetlio. Kakav nam se politički apsurd dogodio! Da HDSSB nije vladajuću političku elitu odalamio mokrom krpom posred lica i iskočio iz vlaka u punoj brzini, danas ne bismo čitali komentare kako je od ustavnih promjena napravljen cirkus. Sve bi bilo u redu. Ne bismo se bavili sadržajem ustavnih izmjena i mogućim opasnostima koje nam donose regije, nova referendumska pravila, “poustavljenje” zakona i “pozakonjenje” u Ustav unesenog teškog ubojstva... Kritički osvrt predsjednika države ionako smo već drugi dan zaboravili. Danu mu podršku stručnjaka marginalizirali smo.
Ismijavanje Ustava
Političkoj spretnosti ustavotvoraca, a ne cirkusarenju, pripisivali bismo to što je dvostruko dulja rasprava o izgledu registarskih oznaka nego o izgledu Ustava. To ne bi bilo ismijavanje Ustava i Ustavnog suda kao njegova čuvara koji je upozoravao na značenje rasprave. Nitko ne bi tražio primjer je li se u bilo kojoj demokratskoj zemlji dogodilo da se predsjednika države koji je prisegnuo na vjernost Ustavu, koliko god bila beznačajna njegova pozicija, službeno ne izvijesti o nacrtu izmjena Ustava, a da se potom njegove primjedbe koje zabrinjavaju i nepravnike, a nekmoli stručnjake, ignoriraju kao zakasnjele. Nismo cirkus vidjeli u maksimalnom ignoriranju struke. Uzalud su piloti suflirali kako se upravlja zrakoplovom, mediji i politika vjerovali su biciklistima, sve dok jedan od njih nije prisiljen da shvati kako bi slijetanje na zemlju moglo biti katastrofalno. Josip Perković?
DORH je u svome opsežnom očitovanju o slučaju Perković iznio tumačenje da je nastupila zastara progona za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. u Njemačkoj. Znači, dok se zastara ne ukine, što se DORH-a tiče, praktično nema šanse da se protiv Perkovića pokrene kazneni postupak i tako spriječi njegovo izručenje. Ako će i suci nadležnog Županijskog suda u Zagrebu tako tumačiti propise o zastari kad se 1. siječnja aktivira europski uhidbeni nalog, Perković neće biti izručen. I siguran je sve dok se zastara ne ukine pa bi mogao biti zahvalan HDSSB-u na prolongiranju izmjena Ustava, kao i HDZ-u na odbijanju.No, i sam DORH je spomenuo da o zastari ima i drukčijih tumačenja pa bi suci mogli tumačiti da nije nastupila zastara. Ali, i ne moraju baviti se zastarom jer je ubojstvo na popisu 32 kaznena djela za koja se pri izručenju po EUN-u ne provodi tzv. provjera “dvostruke kažnjivosti”. Odnosno, prema presedanskoj odluci Vrhovnog suda (Kž-eun-11/2013-4) u tom slučaju uopće nije relevantno je li u Hrvatskoj nastupila zastara progona, već je mjerodavno pravo zemlje koja je izdala EUN. Ta odluka Vrhovnog suda omogućuje izručenje Perkovića neovisno o tomu hoće li i kada ustavnim izmjenama zastara biti ukinuta.
Bajić odlučuje “samo” kad
Ali, varijacijama na temu time nije kraj. DORH nije vezan rokom u kojem EUN treba proslijediti sudu pa se to može učiniti prvi radni dan 2014., ali i bilo kada naknadno. Dakako, kako bi dani odmicali tada bi se ne samo Mladen Bajić (u veljači se odlučuje o njegovu novom mandatu), već i Hrvatska, našli pod novim valom optužbi i pritisaka domaće, njemačke i europske javnosti i politike. Bajićevo iščekivanje Ustava bilo bi tumačeno kao pogodovanje Perkoviću radi izbjegavanja njegova izručenja, a takvu zapravo vanjskopolitičku odluku ni Bajić ni Hrvatska ne mogu si dopustiti. U analizi treba uzeti u obzir i faktor Perković. Sve dok se ne aktivira EUN, on je slobodan čovjek, slobodan i da skriven čeka ustavne izmjene i da Bajić preuzme progon.
Dobiti će državljanstvo neke od bivših republika. Spominje se Makedonija.