Ante Marković, zadnji premijer SFRJ, 1989. i u manjem dijelu 1990., dakle u niti godinu i pol dana, uspio je razveseliti tadašnjih 20 milijuna stanovnika bivše države. Država se raspadala zbog političkih trvenja koja je započeo Slobodan Milošević, a Marković je tada bio uvjeren da će političkim dogovorima s Miloševićem i vrhom JNA, koji je nadzirao Veljko Kadijević, uspjeti sačuvati Jugoslaviju. U dogovoru s Europskom zajednicom i SAD-om te uz njihovu materijalnu potporu, krenuo je u stabilizacijski program koji je gotovo preko noći dva do tri puta povećao realne plaće u SFRJ. Maknuo je s novčanice dinara tri nule, proglasio ga konvertibilnim i standard je porastao.
Upad u sustav
Takvo stanje uspio je održati malo više od godine dana, kada Slobodan Milošević upadom u monetarni sustav za Srbiju i JNA izvlači 1,7 milijardi ondašnjih dolara i ruši Markovićev program. Marković je čak s Miloševićem odlazio i na Gazimestan, na Kosovo, i vjerovao V. Kadijeviću. Smatrao je da će uvođenjem višestranačja opstati i Jugoslavija. No, nakon prvih slobodnih izbora u Sloveniji i Hrvatskoj krenuli su snažni zahtjevi za konfederalizmom. Na nekoliko sastanaka Franje Tuđmana i A. Markovića nije dolazilo do dogovora. Marković je uvjeravao Tuđmana da Hrvatska nikada neće postati neovisna jer je Europa i svijet neće priznati.
– Marković je imao mnogo kredibiliteta iz kojeg ništa dobroga nije izašlo. Imao je šansu provesti miran raspad Jugoslavije, no problem je bio što je vjerovao da će on biti spasitelj SFRJ – smatra Slaven Letica.
Kada se raspala i partija, SKJ, poznata je Markovićeva izjava; “Nije bitno da više ne postoji SKJ, bitno da postoji Jugoslavija”. Tako je mislio sve do 7. listopada 1991., kada zrakoplovi JNA raketiraju Banske dvore u namjeri da ubiju Tuđmana, Mesića i Markovića, koji su bili na ručku. Atentat nije uspio i dan poslije RH je proglasila razdruživanje sa SFRJ. Prethodno je Marković, kad je u lipnju 1991. počeo desetodnevni rat u Sloveniji, naredio da JNA zauzme granične prijelaze, no ubrzo je Predsjedništvo SFRJ naložilo povlačenje snaga JNA u RH i BiH. Kao i Budimir Lončar, Marković napušta poziciju i Beograd tek nakon pada Vukovara.
Stabilizacija ekonomije
Kao premijer nakratko je stabilizirao jugoslavensku ekonomiju vezanjem uz tri sidra, zamrzavanje plaća, inflacije i tečaja, ali kako je bio usamljen, program nije bio duga vijeka. Nekoliko godina poslije, uspješno su ga kopirali hrvatski ministri i premijeri Nikica Valentić i Borislav Škegro.
– Imam veliko poštovanje prema Markoviću i onome što je on radio – komentira Goran Radman, koji se u posljednje vrijeme često sretao s Markovićem.
Posljednjih 20 godina Marković je živio na relaciji Zagreb-Beč-Sarajevo, s time da je većina njegovih poslova bila vezana uz rodnu mu BiH. Neko vrijeme radio je kao savjetnik makedonske i vlade BiH, a poslije rata u Bosni razvio je i privatni biznis. Poznato je da je gradio luksuzne stanove u Sarajevu koji su sve do izbijanja krize bili jako traženi, osobito zato što je Marković u Sarajevu imao kultni status. Nakon stanova, s hrvatskim poduzetnikom Brankom Roglićem krenuo je graditi mini hidroelektrane, ali su se poslovno razišli. Iz obiteljskog kruga doznajemo da je posljednji premijer SFRJ umro u snu u Zagrebu, gdje će vjerojatno biti i pokopan. Ante Marković ima dvoje djece, ali ne očekuje se da će oni nastaviti razvijati njegov biznis. Kći, uspješna liječnica, posvetila se svojoj karijeri, dok je sin u mirovini.
– Svi oni koji su ratnu opciju preferirali pregovorima nisu ga voljeli, dok ga je najšira javnost cijenila i doživljavala kao čovjeka mira i napretka. Samostalna Hrvatska nije, na žalost, pokazivala volju da iskoristi njegovo veliko znanje i iskustvo, prije svega na gospodarskom polju – naglasio je Stjepan Mesić u izrazu sućuti supruzi Mariji.
Zdravko Tomac smatra da je Marković bio korektan, no bio je i prva žrtva politike SAD-a koja je željela sačuvati SFRJ. I on, kao i Letica, smatra da je Marković bio politički neuspješan i nesposoban jer je vjerovao da će njegov Savez reformskih snaga Jugoslavije uspjeti politički, a propao je na izborima.
Najgora Hrvatska, bolje od sve Juge.