Mario Maloča (24) debitirao je u dresu Hajduka protiv Šibenika u sezoni 2007./2008. i po svemu je već odavno morao biti u inozemstvu, kao i većina njegovih vršnjaka, donosi sportski tjednik Max!
No pehovi i nesreće učinili su da i danas nosi Hajdukov dres.
Nisam razočaran što sam ostao
Prva ozbiljna inozemna ponuda stigla je na njegovu adresu iz Kaiserslauterna, koji je u prosincu 2011. za otkup ugovora ponudio 1,5 milijuna eura. Ponudu je Maloča odbio jer se Kaiseslautern borio za ostanak, a u slučaju ispadanja ugovor bi mu bio prepolovljen.
Godinu potom javio se Werder, koji je zbog ozljedama prorijeđenog kadra hitno tražio pouzdanog stopera. No Maloči se upalio živac u koljenu i morao je odbiti ponudu. Ove zime morao je odbiti ponudu Kubana iz Krasnodara zbog frakture koščice u stopalu. Pegula? Nesreća? Peh? Nazovite to kako hoćete, uglavnom, Mario Maloča i danas nosi dres Hajduka i čeka novu ponudu iz inozemstva. Ljetos se spominjao Zenit, Bešiktaš, prije isteka prijelaznog roka javio se i novi španjolski prvoligaš Elche koji ga je želio dovesti na posudbu, no već je bilo prekasno. Kad je već postalo jasno da će ostati na Poljudu, Mario je produljio ugovor s Hajdukom na još godinu dana. Mogao je čekati još tri mjeseca i u prosincu potpisati za novi klub bez odštete, no bez riječi je pristao na produljenje ugovora.
- Svi smo očekivali moju prodaju, a kad se to nije dogodilo, normalno je da produljim ugovor. Nisam želio izigrati Hajduk koji je meni dao sve. Nisam želio otići bez odštete.
Je li istina da niste ni pročitali ugovor?
- Istina je.
Zašto?
- Zato što vjerujem predsjedniku Brbiću. Znam da su mi ponudili najviše što su mogli.
Jeste li razočarani ostankom?
- Nisam razočaran. Sve je vodilo k tome da ću otići, to je želio i klub, no nisam razočaran. Za mene je velika čast što sam kapetan Hajduka, smatram da još mogu napredovati, pogotovo u sustavu igre koji forsira trener Tudor. Vjerujem u još jednu dobru polusezonu, a onda što bude.
Odigrali ste 168 utakmica u dresu Hajduka, možete li do 200.?
- Teško, vjerujem da ću ove zime ipak otići. Ali ako ne odigram ove sezone, odigrat ću kad se vratim, karijeru planiram okončati u Hajduku.
Opet se spominjao vaš povratak u Dinamo, je li u tome bilo istine?
- Ništa novo. Dinamo me zvao nekoliko puta, nisam otišao jer se kao kapetan Hajduka ne vidim tamo i ta je priča za mene zaključena. Gdje god se otvorilo mjesto stopera, mene su povezivali s tim, pa tako i s Dinamom.
>> Maloča: Dinamo nikada nije bio jači, idemo na pobjedu
Sammir je avion za sve u HNL-u
Mjesto je i dalje otvoreno.
- Pokušat ćemo to iskoristiti u derbiju, ha, ha, ha...
Što možemo očekivati od subotnjeg derbija?
- Protekla dva tjedna radili smo na pripremi, spremni smo i jedva čekamo početak utakmice. Voljeli bismo pobijediti, no treba biti realan i priznati kako je Dinamo veliki favorit, po meni oni imaju nikad jaču momčad. No, želimo tri boda i zadržati priključak na vrhu.
Od koga vam prijeti najveća opasnost?
- Dinamo ima puno dobrih igrača, ali za mene su Sammir i Duje Čop najbolji, Sammir je najbolji igrač, a Duje najbolji napadač HNL-a.
Zaslužuje li Sammir mjesto u reprezentaciji?
- On je avion za sve u HNL-u. Znam da će se moje riječi kao kapetana Hajduka posebno vagati, ali ja sam realan. Možda ga netko ne voli zbog izlazaka, ali on je odličan igrač koji na terenu radi razliku u korist svoje momčadi.
Branko Ivanković žali se kako uoči derbija nema pola momčadi zbog reprezentativnih obaveza. Jeli to “pila naopako”?
- Mislim da je to alibi, jer nisu Dinamovi igrači stigli u momčad jučer, kao primjerice naši Iluridze i Bukva. Oni su već odavno zajedno, uigravali su se ranije i smatram kako riječi trenera Dinama ne stoje.
Nakon svakog derbija vuku se repovi zbog sudačkih pogrešaka na štetu Hajduka. Bojite li se novih pogrešaka?
- Najbolje da ne govorim o sucima. Nadam se da se o Pejinu neće pričati kao o nekim njegovim prethodnicima. To bi bilo najbolje za sve nas.
Jeste li zadovoljni onim što ste ostvarili u Hajduku?
- S Hajdukom sam igrao Europsku ligu, kao kapetan sam osvojio Kup, postao sam reprezentativac... Nedostaje mi samo prvenstvo.
A “Hajdučko srce’’?
- Čuo sam da sam bio u najužoj konkurenciji. Iskreno, mislio sam da ću ga dobiti zbog svega što se događalo u prošloj sezoni, no čestitao sam Jozinoviću koji ga je također zaslužio, jer u svakoj utakmici daje 300%.
Navodno je presudilo to što vas je opet zvao Dinamo?
- Čuo sam da je navijače bilo strah da se ne vratim u Dinamo jer je već nekoliko “Hajdučkih srca” obuklo dres Dinama. Ali, kao što se pokazalo, njihov je strah bio neopravdan.
>> Katalinić: U pravom Hajduku Maloča ne bi čistio ni kopačke
Kako danas gledate na “obračun” s Ivanom Katalinićem? Je li vrijeme da se zakopaju ratne sjekire?
- Nije vrijeme jer i dalje smatram da nisam kriv. Znam za sve što je pričao o meni, to datira još od mog prvog dana u Hajduku, a to je i potvrdio izjavom kako u pravom Hajduku ja ne bih mogao ni kopačke čistiti. Ta izjava više govori o njemu nego o meni. Možda je moja izjava kako je on mali trener nespretna jer je osvojio puno trofeja, na čemu mu treba čestitati, no s onakvom momčadi i neki bi drugi treneri zabilježili iste rezultate.
Najviše naučio od Živkovića
Nadate li se novom pozivu izbornika Štimca?
- U širem sam kadru, nadam se novim pozivima. Smatram kako igrama zaslužujem biti u krugu kandidata.
Je li u Beogradu osvojen bod i osigurano drugo mjesto ili su izgubljena dva i prilika za prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini?
- Smatram da je bod za nas dobar jer je teško bilo očekivati da se preko tako dobre reprezentacije kao što je Belgija može do prvog mjesta. Sad se u miru možemo pripremati za dodatne kvalifikacije.
Od koga ste najviše naučili?
- Počeo sam u paru sa Živkovićem, pa su se nizali Tudor, Sablić, Vejić..., u reprezentaciji Ćorluka. Stvarno sam imao od koga učiti, a najviše od Vejića i Živkovića. S Vejićem sam igrao najdulje, a Živković me prvi dočekao u prvoj momčadi. Nikad nije galamio na mene zbog pogreške, pomagao mi je, i sada se često čujemo telefonom... S trenerom Tudorom sam igrao samo jednom, protiv Dinama u Maksimiru. Bio je to njegov oproštajni nastup, a moj prvi derbi.
Vaši najbolji prijatelji Danijel Subašić i Ivan Vuković otišli su u inozemstvo, s kim se sada družite?
- Sa svima u klubu, nema razlike, a i s njima dvojicom se čujem gotovo svaki dan. Danijel je ljetos bio kum na krštenju moje kćerkice Tee. On je moj dugogodišnji prijatelj, drago mi je da mu dobro ide velikom Monacu. Ivan je došao nešto kasnije u Hajduk, i njemu dobro ide u Južnoj Koreji. U pet utakmica postigao je tri gola, financijski je jako dobro prošao..., sretan sam zbog obojice.
Jeste li se navikli na ulogu oca?
- Uživam. Moram priznati da glavninu posla obavlja supruga. Odlična je supruga i još bolja mama. Sami smo u Splitu i sve pada na njezina leđa.