'Odlazim raditi u Nizozemsku jer ne mogu školovati sina'

Kiša što lijeva niz prozor zagrebačkog kafića u kojem razgovaramo s Evelin Brkljačić, koju je prije dvije godine “proslavila” ispovijest Večernjem listu o neljudskom uvjetima na sezonskom poslu u Dubrovniku, povremeno se prelije i na njezino lice. Suze krenu svaki put kad se razgovor dotakne 20. listopada, dana kad zbog novog posla sjeda u avion za Nizozemsku, a svog 18-godišnjaka ostavlja u Zagrebu samog.

Školska godina 8500 kuna

– Na neko vrijeme, u početku, doći će mu moja teta, u Zagrebu živi i moja sestra, a i on je dosta zreo i samostalan za svoje godine. Već neko vrijeme i kuha, vegan je, priprema svakakva jela, od naših do japanskih, kineskih – kaže, kao da umiruje i samu sebe, mama Evelin, koju u Haagu čeka posao dadilje i domaćice u jednoj našoj obitelji.

– U 14 godina, koliko nas dvoje živimo u Zagrebu, promijenila sam gotovo i toliko poslodavca. Samo sam jednom, na zamjeni, radila u struci, na administrativnim poslovima, a bila sam čistačica, dadilja, sobarica, zaštitarka, prodavačica, pekarica, njegovateljica... Istina je, posla se može naći, ali posla su imali i robovi. Dosta mi je izrabljivanja, životarenja i neizvjesnosti. A vjerujte, svašta sam prošla, borila se najbolje što sam mogla, nisam se štedjela iako imam i zdravstvenih problema. I doživjela sam svašta, recimo, u obitelji kojoj sam čistila, prala i peglala, nisam smjela u kuhinji pojesti ni vlastiti sendvič, nego bih valjda trebala izići na hodnik – kaže Evelin.

U 14 godina uspjela je skupiti samo tri godine radnog staža. Izmjenjivali su se poslovi na crno, honorarni, na određeno, zamjene i slično, a svima je zajednički bio sličan iznos na kraju mjeseca. Radila je i po deset sati dnevno, a uglavnom su to bile plaće od tri do tri i pol tisuće kuna, rijetko četiri. Taman koliko ovoj dvočlanoj obitelji treba da, recimo, nabavi drva za zimu.

– Ma, naučili smo nas dvoje živjeti i s toliko, ali Leon je nakon trogodišnje škole za kuhara odlučio završiti i četvrti razred. To, međutim, Ministarstvo obrazovanja po novom više ne plaća bez obzira na to što je odličan učenik, a i čovjek kojem sam sudužnik prestao je plaćati kredit pa se i to svalilo na nas. Leonova godina školovanja koštat će 8500 kuna i nemam izlaza nego probati vani – kaže Evelin, kojoj će odlazak u Nizozemsku biti i prvo putovanje avionom i prvi odlazak u inozemstvo.

Čeka je mjesečna plaća od tisuću eura, plus smještaj i hrana. Iz njezine perspektive puno i, što je još važnije, dovoljno da Leon završi četvrti razred pa da, ako poželi, krene i na studij.

– Jako je dobar i ambiciozan. Uz to što je odličan učenik, stalno dodatno uči strane jezike. Uz engleski, talijanski, njemački i ruski, sad uči i japanski. I to sam, preko YouTubea – ponosna je mama na skromnog mladića koji se samo dvaput umiješao u razgovor – da kaže kako mu se majka na svakom poslu naradila toliko da je trebala dobiti i dvostruko od onog što su joj plaćali i da kaže da mu je strast, uz kuhanje, upoznavanje drugih kultura i stranih jezika.

Nisam tužila

Samačkog se života ne boji, a brzo će, kaže, i 21. prosinca za kad majka ima povratnu kartu.

– Da, doći ću za blagdane, a onda ponovno u Nizozemsku. Ne bih žalila ni da ostanem tamo pa da se preseli i Leon. Dugo sam mislila da će biti bolje, ali gubim nadu da će ovdje za običnog, malog čovjeka biti pristojnog života – razočarana je Evelin, koja otkriva da ni njezina dubrovačka epizoda sezonke nikada nije dobila epilog.

To ljeto prije dvije godine, podsjetit ćemo, prihvatila je posao sobarice u vili s 12 apartmana. Svega nekoliko stavki od obećanog uistinu ju je i dočekalo, od posla je doslovce padala s nogu, a kad više nije mogla (liječnici su joj dijagnosticirali upalu bubrega) poslodavac ju je izbacio na ulicu. Slučaja se prihvatila inspekcija, ali zadnje je što je Evelin doznala to da osobu koja ju je zaposlila nisu našli na prijavljenoj adresi.

– Savjetovali su me tada da tužim, dva mjeseca, među ostalim, nije me ni prijavio, ali nisam imala novca za odvjetnike i sudove – prisjeća se Evelin. Dvije godine kasnije pakiranje kofera i rasplet viđen već 300.000 puta.