Odluka o Draži, iako je zločinac, civilizacijski je opravdana

Tko bi se tijekom histerije zbog rehabilitacije Draže Mihailovića usudio, osobito na političkoj sceni, uložiti i minimum truda u pravno razumijevanje odluke o poništenju osude Draže Mihalovića za četničke zločine već i samo zato što je tu odluku haaški optuženik Vojislav Šešelj dočekao pljeskom?! Naš je državni i politički vrh jedinstveno osudio poništenje osude "đenerala". Očekivano, jer je na tim ideološkim temeljima izvedena agresija devedesetih na Hrvatsku. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, iznimno neugodno iznenađena, osuđuje svaki oblik povijesnog revizionizma. Ministar pravosuđa Orsat Miljenić apsolutno je zgrožen smatrajući odluku suda u Beogradu velikom pogreškom kao što bi bila rehabilitacija Hitlera, Mussolinija ili Pavelića. Zastupnik Josip Salapić kao pravnik odluku smatra skandaloznom, HNS-ov Igor Kolman nedopustivom. Tomislav Karamarko kaže da nije dobra i da će sigurno utjecati na odnose dviju zemalja. HSP AS traži prekid diplomatskih odnosa sa Srbijom... I u Srbiji su reakcije očekivane, kako onih četnički nastrojenih tako i antifašista.

A što je to Viši sud u Beogradu odlučio? Sudac Aleksandar Trešnjev osobito je istaknuo, bolje reći ogradio se, da sud nije utvrđivao je li Draža Mihailović ratni zločinac ili nije. Sud se samo bavio pitanjem je li mu pošteno suđeno po univerzalnim postupovnim pravilima. I što je utvrđeno? Da je i Draža Mihailović – začudo s obzirom na ondašnju komunističku vlast – osuđen iz političkih i ideoloških razloga te da nije imao pravo na obranu ni nepristrano suđenje. O tomu kako će se voditi sudski postupak postojala je korespondencija između ondašnjih visokih komunističkih dužnosnika Đilasa i Rankovića te je, s obzirom i na mogućnost obrane te sužene kontakte s odvjetnikom, Viši sud u Beogradu zaključio da Mihailović nije imao pošteno suđenje.

Svi oni koji se zgražaju nad takvom odlukom očito imaju visoko mišljenje o jugoslavenskim sudovima u turbulentnim komunističkim vremenima neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Mnogima se tada uopće i nije sudilo, a onima koji su bili te sreće da im se upriliči suđenje bili su simbolički važni kako bi režim na njima demonstrirao komunističku "pravnu državu". Po standardima suđenja bili su to prijeki sudovi. U tom smislu odluka o poništenju presude Draži Mihailoviću prije svega je presuda protiv ondašnjeg komunističkog režima. To što se Draža Mihailović ne može smatrati osuđenim, pravna je činjenica vrijedna poštovanja koliko poštovanje zaslužuju sudovi komunističkog režima u tim poslijeratnim okolnostima. Umanjuje li to povijesnu činjenicu da je Draža Mihailović bio zločinac, a njegov pokret zločinački? Je li Hitler ikad osuđen, a cijeli svijet ga smatra najvećim zločincem u povijesti čovječanstva?!

Zgražanje nad odlukom Višeg suda u Beogradu, kojom je četnički idol formalno rehabilitiran, usmjeravanje je vode na mlin upravo šešeljevaca. Četnički vojvoda nije politički rehabilitiran, već je samo poništena njegova osuda u nepoštenom postupku. Svatko, zvao se Draža ili Bin Laden, zaslužuje da mu se sudi po temeljnim civilizacijskim pravilima, inače mu i oni koji mu sude postaju bliski. Stoga je odluka suda u Beogradu civilizacijski čin i najčudnije je što je osuđuju čak i oni koji inače osuđuju zločine komunističkog režima, u koje spadaju i prijeki sudovi, bez obzira na to tko im je bio žrtva, ustaše, četnici ili nevini. 

>> Sud rehabilitirao zločinca Dražu Mihailovića – upitan put Srbije u EU 

>> Ivica Dačić o rehabilitaciji Draže Mihailovića: Odluka suda je sramotna