Odredbe o radnom vremenu u Europskoj uniji

Kako bi se zaštitilo zdravlje radnika i osigurala sigurnost na radu, te smanjili nepovoljni učinci predugog radnog vremena, neodgovarajućih godišnjih odmora, tjednih i dnevnih odmora kao i stanki sve zemlje članice moraju u svoje zakonodavstvo ugraditi odredbe Europske direktive o radnom vremenu. Ona propisuje minimalne zahtjeve organizacije radnog vremena kako slijedi:

-         Ograničeno tjedno radno vrijeme, koje ne smije prijeći 48 sati u prosjeku, uključujući i prekovremeni rad

-         Minimalno vrijeme odmora od 11 neprekidnih sati u razdoblju od 24 sata

-         Stanka u tijeku radnog vremena, ako radno vrijeme traje duže od 6 sati

-         Minimalni tjedni odmor od neprekidna 24 sata za svakih 7 dana, koji se dodaje na 11 satni dnevni odmor

-         Plaćeni godišnji odmor, od najmanje 4 tjedna godišnje

-         Dodatnu zaštitu za noćni rad (npr. prosječno radno vrijeme ne smije biti duže od 8 sati u periodu od 24 sata, noćni radnici ne smiju obavljati teške ili opasne poslove duže od 8 sati u danu, besplatan zdravstveni pregled i mogućnost prebacivanje na dnevni rad)

No ova direktiva, koja određuje 48 satni radni tjedan, sve manje odgovara zahtjevima tržišta u kojima se traži fleksibilno radno vrijeme. Stoga se u Vijeću za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i zaštitu potrošača već duže vrijeme pokušava pronaći idealno rješenje, jer se pokazalo da 22 zemlje članice ne primjenjuju direktivu na pravilan način. Do ovakve situacije došlo je nakon odluke Europskog suda pravde da se u ovih 48 tjednih sati treba uračunati i vrijeme provedeno na dežurstvu. Praksa je dosada bila da se vrijeme dežurstava nije uračunavalo u ovaj tjedni maksimum. Direktivom su također propisana i izuzeća odnosno slučajevi u kojima se Direktiva ne vrijedi.

Prva skupina izuzetaka odnosi se na odredbe o dnevnom odmoru, maksimalnom tjednom radnom vremenu, trajanju noćnog rada i referentnim razdobljima. Ove odredbe ne vrijede za aktivnosti kod kojih se radno vrijeme ne mjeri i/ili nije unaprijed određeno, ili ga određuju sami radnici kao i za određene kategorije radnika poput menadžera i drugih osoba koje imaju autonomiju u donošenju odluka, radnika koji obavljaju vjerske ceremonije u crkvama i vjerskim zajednicama.

Druga skupina izuzetaka odnosi se na odredbe o dnevnom odmoru, stanci i tjednom odmoru. Ove odredbe ne vrijede ako umjesto toga postoji mogućnost kompenzacije pomoću odgovarajućih razdoblja odmora. Treća skupina izuzetaka odnosi se na slučajeve u kojima ne moraju vrijediti odredbe o dnevnom odmoru, stanci i tjednom odmoru, trajanju noćnog rada te odredbe o referentnim razdobljima za tjedni odmor, maksimalno tjedno radno vrijeme i trajanje noćnog rada. Ovo se odnosi na primjer, na poslove zdravstvene skrbi, rada u zračnim lukama, poljoprivreda, produkcija tv programa i slično.

Kad bi se Direktiva odmah morala primijeniti u svim zemljama članicama najteže bi prošli Britanci koji su se uspjeli izboriti za tako zvani opt-out još prilikom donošenja same Direktive. Opt-out  je klauzula koja omogućava da članica EU ne mora sudjelovati u nekim područjima politike i odredbama vrhovnog zakonodavstva EU. Procijenili su da bi poštivanje ove Direktive britance stajalo 250 milijuna funti godišnje.

Velikoj Britaniji protive se Francuska, Italija i Španjolska i traže da se odredi rok do kojeg bi Britanija trebala postupno prijeći na 48-satni radni tjedan. Svoja obrazloženja temelje na činjenici da 48-satni radni tjedan štiti radnike od iskorištavanja i nesreća na radnom mjestu. Za optimalnim rješenjem još uvijek se traga.

Na Hrvatskoj je da svoj Zakon o radu prilagodi u dijelu duljine trajanja godišnjeg odmora sa 18 dana na 4 tjedna. Isto tako treba doraditi dio koji se odnosi na tjedni odmor koji se nadovezuje na prethodni dnevni odmor, budući se u našem zakonodavstvu  24 slobodna sata tjednog odmora ne zbraja na 11 minimalnih dnevnih sati. Referentno razdoblje za računanje tjednog radnog vremena u Hrvatskom zakonodavstvu je jedna godina umjesto 4 mjeseca određeno direktivom. Hoće li se Hrvatska prilagođavati Europi ili će Europa neke dijelove direktive prilagoditi našem modelu pokazat će vrijeme (npr. dvanaestomjesečno referentno razdobje za računanje tjednog radnog vremena).