Cijele se godine gotovo ničega ne odričem pa mogu onda bar tih četrdeset dana. To je nešto moje, moja žrtva – govori Tomislav Lubina (30) iz Osijeka koji u korizmi prestane jesti slatkiše. Dok je bio mlađi, do korizme i nije baš, priznaje, toliko držao. Svijest mu se promijenila unatrag dvije-tri godine.
– Jednostavno mi je to postalo važno. Cigareta se ne mogu odreći jer bi mi to bilo preteško, ali nadam se da ću dogodine i to uspjeti. Slatkiši su mi druga stavka u životu pa njih “sasiječem” – nastavlja. Popuši onda od nervoze više cigareta pa mu, šali se, dođe na isto, ali neprocjenjiv mu je osjećaj da je na kraju ipak izdržao i uspio se žrtvovati.
– Osjećam se bolje, budem ponosan na sebe – navodi naš sugovornik. Svjestan je da korizma nije samo u izbjegavanju slatkiša, cigareta ili alkohola.
– Treba korigirati i svoje ponašanje, postići neki kompromis kako bismo imali osjećaj da radimo na sebi i postajemo bolji ljudi – smatra Tomislav. Kruh zarađuje kao administrator u osječkoj bolnici pa i tako ima priliku svaki dan pomagati upravo onima kojima je to najpotrebnije.
>> Mnogi se za korizmu odriču pušenja. A čega ćete se vi odreći?
kada sam bio ministrant u vrijeme posta sam zvonio u zupnom uredu i kapelan mi je otvorio vrata punih usta.ne odricem se nicega!post, i bilo koja odricanja su nastala samo zbog toga da sirotinja moze "razvuci" to sto ima od sjetve do sjetve.sva ostala razmisljanja su glupost!