Danas se u Četekovcu obilježava dan koji zaborav ne smije izbrisati-kako poručuju mještani ovog malog sela podno Papuka, a to je dan sjećanja na dan kada je ubijeno 22 civila, bez ikakvog povoda te dva policajca u selima Četekovac, Čojlug i Balinci. Ovi hrabri mještani postali su nedužne žrtve masakra koji su izvršile srpske vojne postrojbe bez ikakvog povoda. Komemoraciji su prisustvovali brojni izaslanici iz Sabora, Vlade i u ime predsjednika RH, a lokalni čelni ljudi koji su se odazvali i osobno. Masakr se u ovim selima su počinili pripadnici pobunjenih Srba iz okolnih sela, te su tog kobnog 4.rujna 1991. Godine, njih stotinjak ušli u sela i ubili a potom i izmasakrirali tijela svih Hrvata koji su im se našli na putu, a potom su ta sela i kuće zapalili. U svom krvoločnom pohodu, stotinjak Srba se u predvečerje povuklo u guste šume Papuka, a tek u prosinac, 1991. Godine su ih potjerale hrvatske redarstvene i vojne snage. Za „Četekovački masakr“ je do sada odgovaralo tek desetak osoba, a ostali još uvijek slobodno šeću i to je ono što najviše vrijeđa obitelji ubijenih nedužnih civila.
Imena ubijenih trebaju biti uklesani i u naša srca, poručio je saborski zastupnik Tomislav Žagar.
U ime predsjednika Hrvatskog sabora, prisutnima se obratio saborski zastupnik Tomislav Žagar koji je rekao je da je Četekovac simbol patnje koja opisuje što Hrvati osjećaju,poručio je da svi oni koji su se tada nadali neovisnoj RH, nisu ni pomišljali da će postati žrtve za tu neovisnost. Žagar je naglasio da budućim naraštajima moramo prenositi ovu tužnu priču i da žrtve nikada ne smijemo zaboraviti.
General Mato Ostović je u ime predsjednika RH Ive Josipovića, poručio tek poruku da se ne smiju zaboraviti žrtve u stvaranju slobodne Hrvatske. Odao je počast preminulima polaganjem vijenca te je istaknuo da svi oni koji su ustrojeni na bolju budućnost naše domovine, ne smiju zaboraviti žrtve te dodao da upravo to sjećanje treba biti trajni zalog mira i bolje budućnosti.
U brojnim pozdravnim govorima i izražavanju pijeteta i sućuti obiteljima ubijenih hrvatskih civila koji su svoje živote izgubili zbog ljudske zlobe, mogla se gotovo osjetiti ogorčenost na sporu pravdu te kažnjavanje ovih silnih zločina protiv čovječnosti jer je porazna činjenica da su u proteklih 22.godine tek desetak počinitelja i sudionika ovog stravičnog masakra su kažnjeni
„Hapsimo ljude zbog krivog parkiranja, a zbog četekovačkog masakra su tek malobrojni kažnjeni“
Župan virovitičko-podravske županije Tomislav Tolušić je uz izraze sućuti obiteljima u svom govoru podsjetio da je i prije 22.godine, dan koji je bio baš kao i današnji, vedar, sunčan i lijep dan no tada je netko u 9.05 sati ipak ukrao sunce i su mučki su ubili, izmasakrirali i zapalili sela ovog kraja. Župan Tolušić je naglasio da je rat nešto najstrašnije što se može dogoditi u čovječanstvu, no nadodao je da ovo u Četekovcu, Čojlugu i Balincima nije bio rat već zločin iz mržnje u kojemu su nedužni mještani ubijeni samo zato što su bili Hrvati.
Župan Tolušić je napomenuo da se već 22.godine priča da treba pronaći one koji su krivi za četekovački zločin, te podsjeća da je policija svoj posao odradila a zločin se i dalje ne procesuira, usprkos činjenici da su gotovo svi zločinci ovog masakra poznati. U završnici svog govora Tomislav Tolušić je rekao da zemaljska kazna ipak nije dovoljna za sve zločine koji su u Četekovcu i okolnim selima počinjeni, no da je ona jedino što se treba i mora napraviti kako bi ovaj zločin prošao nekažnjeno, te je pozvao nadležne institucije da počnu raditi svoj posao
Izaslanica ministra branitelja Nevenka Benić se nazočnima obratila podsjećajući na potrebu da se održi sjećanje na nevine civile i da ovaj zločin koji živi u sjećanjima obitelji ubijenih, je tek podsjetnik na neprijatelja koji je nemilosrdno želio uništiti hrvatski identitet.
Četekovačke civilne žrtve nisu bile uzaludne, jer zbog njih danas imamo Hrvatsku, i danas u selima Čojlug, Četekovac i Balinci, žive brojni mještani, koji se svakim danom sjete svojih sumještana koji više nisu s njima, i danas nakon 22.godine, tek u prolazu pored spomenika ubijenim sumještanima, se naklone i tiho ponove, „Ne ponovilo se nikad više....“ Suze i bol u očima obitelji preminulima su dokaz patnje i tuge koja ne pronalazi utjehu, no oni koji su krivi za taj gubitak ipak još uvijek nisu “platili svoj dug čovječanstvu “.
>>Misa zadušnica na 22. godišnjicu krvavog napada na grad