Oduzeli su mi kanabisovo ulje koje mi je pomoglo da dostojanstveno živim

To što ja sada s vama razgovaram, smijem se, dobre sam volje, to je zato što mi ništa drugo nije preostalo – priznao nam je u dugom razgovoru Huanito Luksetić, u čijoj bi situaciji rijetko tko bio tako optimističan. Gotovo preko noći za ovog je 36-godišnjeg Riječanina čula cijela Hrvatska, a prvu vijest o uhićenju dilera u čijoj je kući policija zaplijenila 22 kilograma marihuane učas je potisnula priča o čovjeku oboljelom od multiple skleroze koji je u malom vrtu oko kuće u Bregima nad Opatijom uzgajao indijsku konoplju, sušio je i od njenih cvjetova radio kanabisovo ulje, jedini za njega djelotvoran lijek protiv "bolesti s tisuću lica". Za tog su "dilera", uz najbliže, prijatelje i susjede, i neznani ljudi skupljali novac za jamčevinu, a njegov je slučaj ponovno aktualizirao pitanje korištenja kanabisa u medicinske svrhe.

Ne želeći priznati da je put do legalizacije kakvu želi i zagovara uime oboljelih od multiple skleroze dug i pun prepreka, Huanito vjeruje da znanstveni dokazi, nepobitne činjenice o ljekovitosti konoplje i iskustva oboljelih kojima ulje konoplje pomaže moraju biti prihvaćeni pa će pravo na zdravlje i izbor, kako on to naziva, biti omogućeno jednim potezom pera. Svu svoju energiju i znanje sada je usmjerio k tome cilju najavljujući da će djelovati preko Saveza udruga i društava oboljelih od multiple skleroze koji su se "probudili" i napokon javno progovorili o ulju kanabisa kao lijeku.

Nakon tjedan dana zatvora, Huanito osjeća da mu se stanje pogoršava iako se to naoko ne vidi, no kanabinoidi još uvijek djeluju na njegov organizam.

– Još uvijek se držim, ali kod ove bolesti u kratko vrijeme može doći do naglog pogoršanja.

Majka Zlata i otac Bogdan nisu Huanita sprečavali u nakani da sadi konoplju i liječi se uljem. I sada su mu podrška, no uznemireni su, strahuju da se bolest ponovno ne pokaže u svom najgorem obliku. Mnogo više od Huanita brinu se i zbog istrage. Jer njihova sina sumnjiče da je marihuanu uzgajao i prerađivao radi daljnje preprodaje i davao je drugima na uživanje u svojoj kući. – Sadio jest, ali za sebe, nije preprodavač droge – kaže majka.

Preporodio ga Kanađanin

Kad je Huanitu 2008. godine dijagnosticirana multipla skleroza, vratio je film unatrag i shvatio da je neke simptome imao godinama prije. No, nisu bili toliko izraženi i liječnici, ni u Americi gdje je živio nekoliko godina nakon što je ondje završio srednju školu, nisu ih prepoznali. Tog je ljeta bolest pokazala svoje pravo lice, jedno od mnogih. Prestao je raditi kao recepcionar u hotelu, osmišljavati turističke programe i projekte, čime se bavio u svojem malom biznisu, a na trčanje i sklekove, uobičajene vježbe, nije mogao ni pomisliti.

– Kakav ti može biti dan kad pred očima stalno imaš dvije slike, nemaš osjet u prstima, ne možeš pomaknuti ruku, šepaš, noge su ti teške, teško gutaš, ne možeš pisati, ne možeš spavati, kad ustaneš, opet ne možeš ništa... To je agonija, depresija, ni nalik onoj kad imaš briga zbog plaćanja računa, a plaća ti je mala – nabraja Huanito. – Ne znaš što se događa, svjestan si da tijelo uništava samo sebe, ne funkcioniraš. U tri sljedeće godine nisu se redali dobri i loši dani, nego loši i lošiji, ispadi su se ponavljali.

Povremeno nije uopće mogao hodati, teško je govorio, imao je problema s vidom, nije se mogao obrijati, novine nije mogao čitati, sve je bilo mutno, gubio je osjet u prstima i stopalima. – Onako slomljen, pomirio sam se s gubitkom vida, ponavljao sam: "Samo ostani pokretan."

Klasične medicine i lijekova za svoju bolest odmah se odrekao. Potražio je pomoć Drage Plečka, okrenuo se zdravoj prehrani, vitaminima, čajevima, apiterapiji i pčelinjim ubodima, sve to vrijeme tragao za podacima o alternativnim načinima liječenja, iskustvima oboljelih koja bi i njemu mogla pomoći. U Nišu je bio na zahvatu dilatacije stenoze u desnoj jugularnoj veni, probao je sve za što je mislio da će mu vratiti zdravlje, no poboljšanja su bila kratkotrajna. A onda je 2011. godine u Opatiji čuo predavanje Kanađanina Ricka Simpsona, najpoznatijeg svjetskog zagovornika legalizacije konoplje u medicinske svrhe, koji je na vlastitu primjeru, izliječivši rak kože, iskusio taj prirodni lijek. Počeo je saditi konoplju i raditi ulje po njegovu javno objavljenom receptu nadajući se da će i njemu pomoći.

– Vrt nisam sam mogao prekopati koliko sam bio nemoćan, učinili su mi to drugi. I bilo mi je fizički teško u početku brinuti se o uzgoju, no kad sam napravio ulje i počeo ga konzumirati, stanje mi se znatno poboljšalo, i to nakon mjesec dana. U početku se uzima tri puta dnevno količina kao pola zrna riže, a poslije se doza postupno povećava. I počeo sam opet normalno hodati, čak i trčati, nestale su dvostruke slike pred očima.

U vrtu po cijeli dan

Iz dana u dan u vrtu je provodio sve više vremena, uzgajao različite sorte konoplje, da bi, kaže, "dobio najbolje od najboljeg", ekstrakt koji po svojim sastojcima njemu najbolje odgovora. Uzgojio je deset sorti kanabisa, uza svaku sortu koju je policija pronašla na sušenju bili su "štreberski" napisani podaci. – To je bio sasvim drukčiji život od onog prije, bavio sam se konopljom i svojom poljoprivredom, počeo opet normalno funkcionirati, čitati, družiti se s ljudima. U početku, tajio sam što radim, a onda se pročuje, ma svi su znali, pa moj vrt nije skriven od pogleda. Stalno su me zvali znani i neznani, pitali za ulje, svima sam govorio isto: Radim za sebe. – A bilo je – priznaje – poziva očajnih ljudi, mogao im je pomoći samo savjetom. Tisuću je puta, uvjerava, izgovorio: Kod mene nema nikakve prodaje. Povrće iz svog vrta, a imao ga je i previše, dijelio je na sve strane. Korištenje kanabisova ulja Huanita je vratilo u život dostojan čovjeka i zato danas ponavlja da nema zakona u kojem piše da je pravo na zdravlje i lijek koji je izbor pojedinca zabranjeno.

Sada mu je, ističe, zapravo rečeno: Ti moraš biti nepokretan! – Tako su mi naložili, lijek su mi uzeli, a nabaviti od nekog drugog ne smijem i neću – tvrdi Huanito, potpuno svjestan mogućnosti povratka teških znakova bolesti. Od 22 kilograma koje su odnijeli, kaže, bilo je od tri do pet kilograma čistog cvijeta za preradu u ulje, sve drugo bilo je neiskoristivo, kompost za njegovo povrće. Namjeravao sam napraviti ulja za godinu dana, za sebe, sad ga nemam od čega napraviti jer su mi odnijeli cijelu berbu. Došli su u pravo vrijeme. Vrt je pust, "sušara" je prazna, ulje kojeg ima na crnom tržištu upitne je kvalitete i, ponavlja, ne smije se upuštati ni u kakvu trgovinu. Slovenija je blizu, ondje su pripravci na bazi kanabisa odnedavno legalizirani, no zbog uvjeta pod kojima je uz jamstvo izašao iz zatvora ne može u susjednu državu, ni u neku drugu europsku zemlju u kojoj bi na legalan način nabavio svoj lijek koji je, usto, iznimno skup, stoji i 500 kuna gram. Ne smije ni na seminar u Sloveniji na koji je planirao ići i poslušati vodeće svjetske znanstvenike i liječnike koji će govoriti o istraživanjima ljekovitosti kanabisova ulja. Iz pozicije u kojoj je sada nastavlja borbu za legalizaciju konoplje "odmah", a i u vrtu, kaže, ima još nešto posla – krumpir je još u zemlji, nije ga stigao izvaditi.

>>Huanito Luksetić: Nisam diler, ulje konoplje jedini je lijek koji mi pomaže!

>>Zbog bolesti sadio ‘travu’ pa radio ulje od kanabisa