Odvjetnici J. Ćelića: Navodi su neistiniti i uvredljivi

1. U članku objavljenom 13.08. 2012. g. pod naslovom Odakle ove kuće vrijedne milijun eura policajcu? novinari Zdravko Bičak i Marko Špoljar neistinito i uvredljivo navode:

"... nakon što je izbio skandal o podrijetlu njegove imovine. Pod sumnjivim okolnostima kupio je, piše Slobodna Dalmacija, u Lokvi Rogoznici pokraj Omiša golemu kuću na šest etaža s bazenom za samo 200 tisuća eura... Zbog svega toga Ministarstvo unutarnjih poslova pokrenut će intrenu kontrolu.... i DORH-ovi ostražitelji imat će pune ruke posla jer je obitelj Ćelić u 'velikom investicijskom ciklusu' i na karlovačkom području... Odmah potom u javnost je izašlo niz slučajeva krivolova, prijetnji, provala, pijančevanja, premlaćivanja i pokušaja zataškivanja kaznenih djela koja su počinili policajci..."

Naprijed navedene proizvoljnosti nemaju nikakvog temelja u stvarnom činjeničnom stanju i to iz sljedećih razloga:

Dana 27. ožujka 2009. g. Josip Ćelić započeo je obavljati dužnost načelnika PU Karlovačke, a za koje radno mjesto je prošao sve propisane sigurnosne provjere, kao i tijekom ranijih imenovanja i funkcija u MUP-u, te je stoga cjelokupna imovina J. Ćelića transparentna i bez promjena već dulji vremenski period.

Nikakav skandal glede imovine i djelovanja Josipa Ćelića nije izbio. Skandal su pokušali proizvesti naprijed spomenuti novinari u svojim člancima.

Kuću u Lokvi Rogoznici Josip Ćelić kao kupac stekao je temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 06.07.2007. godine s prodavateljem TD Flavia Linea d.o.o.

Kupoprodajni ugovor i sva relevantna dokumentacija položen je u zbirku isprava nadležnog suda te je kao takav dostupan javnosti i nije sporan.

U konkretnom pravnom poslu ne postoji niti jedna okolnost koja bi dovela u pitanje njegovu valjanost ili moralnost.

Od dana zaključenja kupoprodajnog ugovora proteklo je više od 5 godina te do danas nitko nije sporio ili doveo u sumnju njegovu valjanost, a niti imao saznanja da bi bio pokrenut bilo kakav postupak.

Navodeći neistinite podatke o kupoprodajnoj cijeni koju su nimenovani novinari u bitnome umnjili želi se zapravo objediti gospodina Josipa Ćeliće kako se nekakvom nedopustivom spekulacijom domogao vrijedne nekretnine.

Iz odredbi kupoprodajnog ugovora nesporno proizlazi kako kupac nekretninu kupuje za iznos od 200 tisuća eura te se obvezuje na ime kupoprodajne cijene podmiriti sva potraživanja prema založnim vjerovnicima.

Dakle, ukupna kupoprodajna cijena je daleko veća od 200 tisuća eura te se ne radi o nikakvoj spekulativnoj kupoprodaji, već o kupnji nekretnine za njezinu pravu cijenu, moguće i preplaćenu.

Slijedom toga, u konkretnoj kupoprodaji ne postoje nikakve sumnjice okolnosti te se radi o običnoj novinarskoj, uvredljivoj konstrukciji.

Potpuna je objeda kako je obitelj Ćelić u velikom investicijskom ciklusu što se nesumnjivo može

vidjeti iz javnosti dostupnih podataka kako u imovini gospodina Josipa Ćelića od 2010. do 2012. godine nema nikakvih promjena.

Naprijed citiranim naslovom, kao i člankom, zapravo se sugerira kako je g. Ćelić kao policajac stekao veliku imovinu i to sumnjivim transkacijama, a zapravo to nije mogao jer je poznato da su plaće policijskih službenika male i jedva dostatne za kupnju malog stana, a kamoli vile na šest etaža.

Javnost, kao i sva nadležna tijela MUP-a upoznati su s činjenicom da su roditelji g. Josipa Ćelića ugledni i imućni poduzetnici u Njemačkoj već tridesetak godina koji su svojem sinu i njegovoj obitelji darovali i financijski pomogli u stjecanju više nekretnina na području republike Hrvatske i Njemačke.

Imovina gospodina Josipa Ćelića stečena je zakonito i sukladno svim etičkim normama.

Za vrijeme dok je Josip Ćelić obajvljao dužnost načelnika PU karlovačke na karlovačkom području nisu zabilježeni slučajevi krivolova, prijetnji, provala, pijančevanja, premlaćivanja i pokušaja zataškivanja kaznenih djela koja su počinili policajci već upravo suprotno navedeni slučajevi zabilježeni su u ranijim razdobljima.

Nije pretjerano reći da je PU karlovačka, za vrijeme dok je gospodin Josip Ćelić obaljao dužnost načelnika, zapravo ustrojena prema najsuvremenijim postulatima policijske struke gdje nije bilo mogućnosti bilo kakvog zataškivanja nego urpavo suprotno za svaki propust ili povredu radne discipline policijski službenici su odgovarali disciplinski ili kazneno.

2. U članku objavljenom danu 24. 08. 2012. pod naslovom Ćelić ima privatnu policiju, novinari Zdravko Bičak i Marko Špoljar neistinito i uvredljivo navode i bez prethodne provjere prenose izjave Ivana Grbiničeka, karlovačkog ugostitelja:

"... On je karlovačku policiju pretovorio u svoju privatnu policiju kojom vrši mobing i reketari... Ćelić me pokušao poniziti i uništiti mi posao šaljući na mene specijalce, a po gradu me optuživao da sam narkoman - dio je priče karlovačkog ugostitelja Ivana Grbiničeka... Na vidjelo je ubrzo izašlo i niz slučajeva krivolova, prijetnji, provala, pijančevanja, premlaćivanja i pokušaja zataškivanja kaznenih djela koja su počinili policajci. Ćelić je nakon toga optužio i novinare da svojim tekstovima stvaraju krivu sliku o karlovačkoj policiji.... Bratić prodaje svoje vino policiji koje nakon toga sindikat dijeli. Nekoliko policajaca potvrdilo je da im je Lenard prenio Ćelićevu zapovijed rekavši: Nađi mi Grbiničeka i ostavi mu kaznu. Ne zanima me kako.... Nadam se da i gospodin Ćelić ima sve račune o gradnji svoje kuće u Karlovcu, i apartmana na Viru, gdje sam mu ja ponovo jedan od susjeda..."

Citirani naslov i tekst novinara Zdravka Bičak i Marka Špoljar samo je nastavak medijske hajke usmjerene protiv osobe Josipa Ćelića s ciljem diskreditiranja istog pred same reizbore unutar Ministarstva.

Ovaj tekst predstavlja najobičniju objedu obzirom je u potpunosti netočno da bi gospodin Josip Ćelić kao načelnik PU karlovačke izdavao naloge ili naredbe protivno pravilima struke i zakona.

Napomena. Jedan od prioriteta PU karlovačke je podizanje razine sigurnosti prometa na cestama gdje je evidentno da policija provodi ciljane i planirane kontrole osoba i vozila i vrši usmjerenu represiju za one osobe koje grubo krše prometne propise, tj. recidiviste.

Dakle, Ivan Grubniček je prema vlastitom priznanju višestruki počinitelj prometnih prekršaja, a ujedno je protiv istog podnesena i kaznena prijava radi kaznenog djela iz čl. 129 KZ-a koja okolnost govori o motivima za davaje svih neistinitih izjava. 

Kao što smo već naveli za vrijeme dok je Josip Ćelić obavljao dužnost načelnika PU karlovačke na karlovačkom području nisu zabilježeni slučajevi krivolova, prijetnji, provala, pijančevanja, premlaćivanja i pokušaja zataškivanja kaznenih djela koja su počinili policajci već upravo suprotno navedeni slučajevi zabilježeni su u ranijim razdobljima.

3. U članku objavljenom dana 29. 8. 2012. pod naslovom Ćelić i njegovi ljudi švercaju, kradu i lažiraju, novinar Zdravko Bičak neistinito i uvredljivo navodi i bez prethodne provjere istinitosti navoda iz pisma Zorana Bračića prenosi:

"... S tim ljudima radi svakodnevni mobing nad 'neposlušnim' djelatnicima, dok njegovi ljudi švercaju, kradu, lažiraju ispite na fakultetu i zataškavaju kaznena djela iz osobnog interesa. Tiume do krajnosti zlorabe svoj položaj koristeći službu za osobne interese.... Tvrdi kako je Ćelić stornirao golem broj prometnih kazni, u čemu prednjači tvrtka Bišćan koja mu je izgradila kuću u Karlovcu.... Sa svojim ljudima maltretira druge djelatnike karlovačke policije. ćelića smtra odgovornim i za zataškivanje triju prometnih nesreća..."

Novinar Zdravko Bičak prenosi predstavku Zorana Bračića koja je upućena MUP-u 2012. g., a inspicirana od unutarnje kontrole kabineta ministra i ocijenjena kao neutemeljena. Dakle, provjereni su svi navodi Zorana Bračića te su isti odbačeni kao neistiniti i neutemeljeni.

Tvrdnja kako ljudigospodina Ćelića "švercaju, kradu, lažiraju ispute..." predstavlja potpunu laž i uvredu ne samo za g. Ćelića već i za djelatnike PU karlovačke.

Netočno je da bi g. Josip Ćelić stornirao prometne kazne, već upravo suprotno, pa je jedan od motiva ovakvih članaka upravo odbijanje zahtjeva da se pojedincima storniraju prometni prekršaji.

Također, nema niti govora o zataškivanju bilo kakvih prometnih nesreća. načelnik krim policije Dražen Butorajac kažnjen je za prometni prekršaj, a također i disciplinski kažnjen što govori o visoko profesionalnom odnosu djelatnika PU karlovačke.

O vjerodostojnosti Zorana Bračića govori podatak da je protiv istog PU karlovačka podnijela kaznenu prijavu za kazneno djelo iz čl. 217 KZ-a teška krađa te je u tijeku kazneni postupak.

Motive za uvrede i klevete upućene djelatnicima PU karlovače svakako treba tražiti u činjenici da je čitav niz djelatnika morao vraćati kredite jer su bili njegovi jamci, a povodom istoga su morali voditi brojne postupke.

4. U članku objavljenom dana 31. 08. 2012. pod naslovom Najbogatijeg policajca čeka smjena, obavljaju se formalnosti, novinar Zdravko Bičak neistinito i uvredljivo navodi:

"... Osim podrijetla imovine, unutarnja kontrola trebala bi provjeriti i niz optužbi za kriminal koje su za Ćelića i njegove najbliže suradnike iznijeli čak i neki policajci...."

Iz samog naslova zapravo proizlazi osnovni motiv ranijih članaka istog novinara objavljenih u tiskovnom izdanju Večernjeg lista, a sastoji se u diskreditaciji osobe Josipa Ćelića kako isti ne bi mogao zadržati funkciju načelnika. 

Unutarnja kontrola MUP-a raspolaže svim podacima o podrijetlu imovine Josipa Ćelića koji je ponavljamo prošao sve sigurnosne provjere za svako radno mjesto unutar Ministarstva pa tako i za radno mjesto načelnika na koje je postavljen 2009. godine.

Upravo je g. Ćelić isprovociran medijskim natpisima uputio pismo ravnatelju i predložio provođenje interne istrage o imovini Josipa Ćelića i njegove obitelji.

5. U članku objavljenom dana 01. 09. 2009. pod naslovom Otac najbogatijeg policajca dužan mi je čak 44 plaće novinar zdravko Bičak neistinito i uvredljivo navodi te bez prethodne provjere tvrdnji Ljubice i Alena Birtić neistinito prenosi:

"...no u kuću nam je upao njegov sin s dvojicom kolega policajaca, pretukao mog muža i doslovce mi oteo dokumentaciju za taj slučaj... Čim su upali u kući srušili su mi oca Ivana na pod i počeli ga udarati. Ćelić je krenuo dalje i počeo tražiti mamine papire... Birtići tvre da je Ćelić uz pomoć HDZ-a zataškao događaj, a ljude na sudu je potplatio. Mafija. To je riječ koja sve opisuje...." 

Neistinite su i neprovjerene tvrdnje Ljubice i Alena Birtić iz Đakova, a što potvrđuje i pravomoćno okončan postupak pred nadležnim sudom u kojem je Ljubica Birtić odbijena s tužbenim zahtjevom. 

U postupku je nesporno utvrđeno da je Ljubica Birtić obavljala administrativne poslove u TD "Ćelić tours" koje je bilo u vlasništvu oca Josipa Ćelića i koje je poslovalo sve do 1991. g. i to temeljem ugovora koji je sama po vlastitom priznanju sastavila.

Nakon što je 1991. g. jedan jedini autobus u vlasništvu tvrtke predan na korištenje za potrebe Zbora narodne garde Đakovo, otac Josipa Ćelića, Vinko Ćelić, nastavlja poslovati u Njemačkoj gdje također ima u vlasništvu prijevozničku tvrtku, dok tvrtku na području Republike Hrvatske zatvara, do 1994. g.

Suprotno dogovoru te iako svjesna ratne situacije i činjenice da tvrtka ne posluje Ljubca Birtić odbija izvršiti odjave s nadležnih institucija već pretvarajući se da radi u razdoblju od 1991. do ljeta 1994. g. sama sebi ispunjava obračunske liste plaća koje čuva i na temelju istih pokušava ostvariti nepripadnu imovinsku korist pokretanjem postupka pred sudom.

Josip Ćelić nije pretukao supruga Ljubice Birtić, niti je telefonski prijetio obitelji Birtić koji događaji da su istiniti bi sigurno bili i prijavljeni i dokumentirani.

Slučaj i navodna priča objavljuju se nakon ptoteka 20 godina što ponovo potvrđuje činjenicu da novinari kontinuiranim iznođenjem neistinitih tvrdnji o osobi Josipa Ćelića pokušavaju uporno istoga diskreditirati u javnosti s ciljem utjecaja na reizbore unutar Ministarstva.