Slučaj Franak

Odvjetnik banaka: Istječe rok za dogovor prije arbitraže. Udruga Franak: Država je već trebala nešto poduzeti, ali je kilava!

Foto: Patrik Macek/PIXSELL
vlada
Foto: Duško Jaramaz/Pixsell
švicarci
Foto: Duško Jaramaz/Pixsell
švicarci
20.05.2016.
u 17:53
Partner u WilmerHaleu ne otkriva imena banaka, no potvrđuje da su posrijedi talijanski i austrijski vlasnici hrvatskih podružnica
Pogledaj originalni članak

Rok za dogovor banaka s hrvatskom Vladom prije pokretanja postupka na Međunarodnom arbitražnom sudu u Washingtonu zbog konverzije kredita u CHF istječe, no Vlada nije pokazala intenciju da sjedne za stol s bankarima. To im očito izaziva nervozu jer su se oglasili na netipičan i vrlo znakovit način – preko svog zajedničkog odvjetnika.

Bitna valuta, ne kamate

– Hrvatskoj Vladi strane su banke poslale obavijest o sporu uz poziv na sastanak i razgovor o mogućim rješenjima, ali ona nije reagirala. Upravo istječe tromjesečno razdoblje prije pokretanja službenog postupka arbitraže koje je prilika za dogovor. Za neke banke rok je kraj svibnja, za druge početak lipnja – ističe Franz Schwarz, partner u londonskom uredu odvjetničke kuće WilmerHale koja okuplja 1000 odvjetnika u 12 ureda u SAD-u, Europi i Aziji, specijalizirane upravo za međunarodne arbitraže. Ovaj odvjetnik s podužim popisom referencija, creme de la creme arbitražne zajednice, zastupa vlasnike hrvatskih banaka. Ne smije, kaže, otkriti njihova imena, no potvrđuje da su posrijedi talijanske i austrijske banke koje, poručuje, žele naći rješenje s Vladom. Nabraja argumente za koje smatra da im idu u prilog: primjena zakona bila je retroaktivna; nije kreirao nova pravila za budućnost, već je prisilio banke na promjenu postojećih ugovora koji su, kaže, bili potpuno u skladu s hrvatskim zakonom. Kako su bili posve u skladu sa zakonom kad je Visoki trgovački sud presudio o nezakonitim promjenama kamate, pitamo ga.

– Presuda Visokog trgovačkog suda u kolektivnoj parnici vrlo je korisna za banke jer je utvrđeno da valutna klauzula nije nezakonita iako banke kamate nisu mijenjale prema određenim parametrima. Nisu mogle predvidjeti variranje valute, a to je važno – jer samo je promjena valute predmet arbitraže. Mišljenje da je legalna pomaže – navodi Schwarz i dodaje da konverzija stavlja izvan zakona sve postojeće ugovore o kreditima.

– Slikovito, to je kao da vam Vlada kaže da više ne možete kupovati plave automobile, ali i da su svi dotad kupljeni ilegalni i da ih vratite. Od 1994. valutna je klauzula legitimna i legalna; jesu li svi ugovori u zadnjih 20-ak godina odjednom ilegalni? – pita odvjetnik te dodaje da su austrijske banke ušle u Hrvatsku sa željom da budu dobri „građani“, plaćaju porez, ali i da budu tretirane korektno Zašto se nisu obratili europskim sudovima, Europskoj komisiji čiji je predstavnik nedavno zaprijetio postupkom protiv Hrvatske?

– EK je već rekao da postoji problem sa zakonom, ali banke se fokusiraju na arbitražu u Washingtonu jer je to najizravniji način da se problem riješi – neodređeno kaže, no zapravo je poznato da, osim što postupci koje pokreće EK vrlo brzo postaju politički, traju i po pet godina do donošenja rješenja o tome jesu li povrijeđeni europski zakoni, a tek se potom pred sudovima dokazuje visina štete. U Washingtonu procesi arbitraže, uključujući definiranje odštete, traju do dvije godine. Kao što su već poručivali, osim za mijenjanje postojećih ugovora, vlasnici banaka Hrvatsku kane teretiti zbog kršenja međunarodnih bilateralnih ugovora o ulaganju, uključujući principe pravne stabilnosti, a kao jedan od argumenata da je posrijedi politički populizam uoči izbora navode širinu obuhvata konverzije koja nije pravila razliku između bogatih i siromašnih, onih koji imaju problema u otplati i onih koji ih nemaju. Iako se konverzija provodila i u Mađarskoj, Poljskoj, Austriji..., drže da je Hrvatska zauzela najekstremnije pozicije. Pravo je pitanje zbog čega je ovaj ozbiljni igrač odlučio u ofenzivu krenuti izvan svog prirodnog terena – u hrvatskoj javnosti, a ne u sudnici.

Vlada bez komentara

Osim što, očigledno, želi podsjetiti hrvatsku Vladu da pješčani sat curi, premda je jasno da razlog nereagiranja nije njezina amnezija, jedan od motiva bi im moglo biti i stvaranje klime dobrohotnosti prema nalaženju solucija, što bi zamaglilo činjenicu da zapravo ucjenjuju vlast: ne počnu li pregovori u kojima očekuju ustupke, arbitražu će i službeno pokrenuti. No, ako je suditi po reakciji ministra financija Zdravka Marića na „poruku“ odvjetnika, Vlada u ovom trenutku nije spremna dati dodatni komentar. Nisu, kaže, dobili – ništa službeno.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 29

ST
stefj
18:06 20.05.2016.

Tja, prošla vlada zakuhala, a ova se pravi grbava... Jedino od svih javlja se udruga franak s nerealnim zahtjevima. Ne znam što se oni bune, pa njihove kredite ćemo ionako svi platiti. Isto kao i ako se uvede porez na aktivu, opet ćemo ga mi platiti. Ne znam od kuda ideje da će to netko drugi platiti... A spominjanje Orbana je isto smiješno, budući da su tamo 2/3 troška konverzije podnijeli korisnici kredita i država... Hrvatska je tu vrlo limitirana u rješenjima, može ili ići u neke pregovore s bankarima ili na arbitražu. Ako krene u pregovore, što god se ispregovara SDP će sa svojim medijima to popljuvati, tako da to zapravo i nije realna opcija... Jedino preostaje uzeti dobre odvjetnike i to je to...

ST
stric5
18:35 20.05.2016.

....ne vidim nikakvog razloga da bi ja kroz proračun sufinancirao dužnike u švicarcima .... sami su potpisali , sami su uživali u privilegiranim ratama u odnosu na ostale kreditno zadužene u trenutku realizacije kredita , sada neka sami rješaju svoje kreditne obveze ....proračun RH nije namjenski fond za pohlepne ....

DU
Deleted user
18:23 20.05.2016.

Osvrnite se u retrovizor - ti krediti u CHF paritetu su jedno vrijeme bili povoljniji nego eurski, sve tamo do 2010. godine. Utipkajte u tražilicu: Švicarci su sve do 2010. bili u plusu, rugali se eurima... Na br. 1 ćete dobiti članak s usporednim otplatnim planovima i rata je na nekom prosj. iznosu 2 tisuće kn bila povoljnija par sto kn. A da se ne govori da je tih godina, sredinom prošlog desetljeća, i do 2/3 svih auta u Rh bilo prodavana na CHF kreditne linije i da su ti kupci prošli povoljnije nego eurski - jer su to uglavnom bili kratkoročni krediti (3-5 god.), otplaćeni većinom ili u cijelosti dok nije nastupila grčka kriza eurozone i propeo se CHF, kao valuta sigurnog pribježišta. Zaključno, ako je tada sve bilo po zakonu - nitko se nije bunio, kako su to "magovi" esdipija kasnije "naišli" da je to nužno urediti intervencijom države. Sjetimo se - prvo Linić ograničio kamatu na chf na 3,15 %, onda je Lalovac fiksirao otplatni tečaj onako komitetlijski i naposljetku su bankama "u nozdrve" nagurali zakonom konverziju u eure, a da njih nitko ništa nije pitao. Radi se o iznosu 8 mlrd kn cca - to su 2-3 mosta Komarna Pelješac i vjerojatno će to aterirati na grbače svih poreznih obveznika, a radilo se o priv. pravnom odnosu gdje država nema što tražiti. Oni su potpisali na 20 ili 30 godina da pristaju na prom. tečaj i prom. kamatu. Dok je bilo povoljno, uobraženo su dijelili lekcije onima koji su se zadužili u eurskom paritetu. Kad je CHF porastao, e onda su banke lihvari... Koja izopačena logika i koja je to bila gramzivost, a da se ne govori da Lalovac osobno ima golem kredit u Chf i da je la jao radi sebe, ne radi sela.